Ne postoji osoba koja se tijekom svog života nije susrela s bliskom osobom koja je imala nekih problema u području mentalnog zdravlja. To ne uključuje nužno poremećaje i bolesti, nego i prolazne smetnje i probleme, emocionalne krize i patnje izazvane neugodnim životnim događajima. Kad bismo to opisali u terminima razrednih odjeljenja možemo reći da u jednom razrednom odjeljenju od 25 učenika njih 5 se suočava s nekim problemom u području mentalnoga zdravlja. Prema tome možemo zaključiti da to i nije tako rijetka pojava s kojom se susreću djeca i mladi u svom okruženju vršnjaka, ali i odrasli (primjerice učitelji i nastavnici i drugi odgojno obrazovni djelatnici koji rade u školama).
Zbog raznih mitova, zabluda i drugih razloga često se propusti reagirati na početne smetnje i probleme u području mentalnoga zdravlja. Tako se propusti potražiti i primjerenu stručnu pomoć. Tako od prethodno spomenutih 5 učenika koji se suočavaju s nekim problemom u području mentalnoga zdravlja, što svakako zahtijeva neki oblik stručne podrške procjenjuje se da možda tek jedan dobiva potrebnu stručnu pomoć koja može spriječiti daljnje pogoršanje ili razvoj poremećaja.
I, upravo zato, potrebno je znati kako očuvati i zaštiti mentalno zdravlje, ali i kako prepoznati smetnje koje se primjerice najčešće javljaju u populaciji. Pravovremenim prepoznavanjem smetnji i problema u području mentalnoga zdravlja, primjerenim pristupom te traženjem i/ili prihvaćanjem stručne pomoći može se spriječiti pogoršanje problema ili razvoj poremećaja.
Kada govorimo o tom skupu znanja i vještina onda govorimo o mentalnozdravstvenoj pismenosti. Prepoznavanje problema jedan je od ključnih elemenata mentalnozdravstvene pismenosti. I mnoge odrasle osobe s problemima mentalnoga zdravlja teško prepoznaju što im se događa ili ne znaju imenovati ono što osjećaju i doživljavaju. Stoga je razumljivo da će djeci i mladima također često biti teško prepoznati i opisati svoje emocije i doživljaje koji ponekad mogu biti prvi znaci problema u području mentalnoga zdravlja. U takvim situacijama od presudne su važnosti druge osobe iz bližeg ili daljeg socijalnog okruženja koje će znati prepoznati problem i pružiti pomoć.
Mladi često izjavljuju da im je od presudne važnosti da odrasle osobe u njihovom okruženju imaju osnovna znanja u području mentalnoga zdravlja, ali da i oni sami budu bolje informirani i educirani o mentalnom zdravlju kroz uključivanje tih tema u nastavni program te pridavanje jednake važnosti emocionalnom razvoju, umjesto isključive usmjerenosti samo na akademsku uspješnost u školi. To je primjerice prisutno i u posljednjim dokumentima Europske mreže mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu u koju su uključeni i mladi iz Hrvatske. U tim se dokumentima posebno ističe kako mladi smatraju da bi odgojno-obrazovni djelatnici trebali imati osnovna znanja i vještine kako bi se poboljšala pravovremena prevencija i prepoznavanje problema mentalnog zdravlja kod djece i mladih, osobito kod onih kojima je potrebno odmah pružiti pomoć (više o tome pročitajte na https://dijete.hr/dokumenti/medunarodni-dokumenti/enoc-europska-mreza-pravobranitelja-za-djecu/). S većim znanjem o problemima mentalnoga zdravlja djece i mladih u zajednici i okruženju svi odrasli koji žive, rade, uče i igraju se s mladima mogu lakše prepoznati probleme kod mladih koji pate i biti bolje pripremljeni pružiti im prvu pomoć i podršku.
S druge strane sličnu potrebu iskazuju i sami odgojno-obrazovni djelatnici. U istraživanju mentalnozdravstvene pismenosti iz 2017. odgojno-obrazovni djelatnici, prvenstveno učitelji i nastavnici, svojim odgovorima pokazuju da su spremni pomoći, ali nisu sigurni kako. Većina njih izražava potrebu za dodatnim edukacijama u kojima bi stjecali znanja i vještine o tome kako pomoći učenicima s problemom u području mentalnoga zdravlja. Njih čak 70,6 % navodi da se osjeća malo do potpuno nesigurno u vlastite sposobnosti kada je u pitanju pružanje prve pomoći vezano uz problem mentalnoga zdravlja učenika/učenice koji se opisuje u istraživanju, a pri tome, unatoč iskazanoj nesigurnosti u vlastite sposobnosti, gotovo svi navode (njih 97,7 %) da bi potražili pomoć za opisanog učenika (više o rezultatima ovoga istraživanja pročitajte u publikaciji Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/zdravstvena-pismenost-odgojno-obrazovnih-djelatnika-u-podrucju-mentalnoga-zdravlja-djece-i-mladih/).
Mentalnozdravstvena pismenost uključuje i važnu životnu vještinu pažljivog, brižnog i suosjećajnog pristupa u razgovoru s osobom koja pati, npr. osobom koja je proživjela gubitak i tuguje ili osobom koja se nosi s depresivnim smetnjama, intenzivnim strahom ili brigama. Nije rijetkost da se srednjoškolci, kao i odrasle osobe, nađu u situaciju da se pitaju kako pružiti utjehu, emocionalnu podršku, ohrabrenje ili drugu perspektivu nekome svom vršnjaku: prijatelju, kolegi u razredu. Ponekad se pitaju i kako usmjeriti i motivirati prijatelja prema traženju stručne pomoći ili kako svojim ponašanjem i razgovorom promicati oporavak, ali i ono najvažnije, kako reagirati kada se brine da si prijatelj/vršnjak na neki način namjerava učiniti štetu.
„U tim situacijama nam može pomoći posjedovanje osnovnoga znanja o pružanju psihološke prve pomoći, što je ujedno važan dio mentalnozdravstvene pismenosti“, kazala je dr. sc. Ljiljana Muslić, klinička psihologinja, voditeljica Odjela za promicanje mentalnog zdravlja u Službi za promicanje zdravlja HZJZ-a.
Kad želite pružiti psihološku prvu pomoć osobi koja pati ili je emocionalno preplavljena (npr. prijatelju, vršnjaku u razredu) pokušajte:
- provjeriti i izraziti što ste uočili: npr. iskažite svoju zabrinutost (Brinem se zbog …, Zabrinula sam se …, Izgleda mi kao..). Objasnite što vas brine. Zapravo pitajte što se događa, kako se osjeća i budite spremni slušati, a ne nuditi savjete i rješenja.
- izbjegavati tješenje tako da dajete obećanja ili uvjerenja za koja niste sigurni da će se dogoditi, ili da govorite Bit će bolje, Nije to ništa, Bolje to nego, Nije to najgora stvar koja se mogla dogoditi sl. Takve rečenice ne pružaju utjehu.
- pozorno slušati, a to znači povremeno i ponoviti i sažeti što ste čuli (Vidim da…, Ako sam te dobro razumio?, Možeš li mi to još malo objasniti…). Pokažite da ga/nju slušate, npr. klimajte glavom ili govorite aha, hmm.
- tijekom slušanja povremeno pružiti ohrabrenje i nadu za oporavak (npr. Žao mi je što ti se to događa, vidim da ti je teško, Spreman sam te slušati i čuti kako si, Mogu li ti u ovom trenutku nekako ja pomoći…, Što bi ti pomoglo u ovom trenutku).
- pokazati da vidite i čujete kako se osjećaju i „potvrdite“ što vidite i čujete: Žao mi je. (Vidim) To je sigurno za tebe bilo vrlo tužno (bolno, teško).
- izravno ga/ju potaknite na traženje i/ili prihvaćanje pomoći i podrške bliskih odraslih osoba, ali i stručnjaka. Po potrebi pomozite da se poveže s odraslim osobama koje mogu pružiti dodatnu pomoć i podršku. Emocionalno preplavljena mlada osoba najčešće nije u stanju sama potražiti pomoć, nekad joj treba poticaj i podrška. Nekada misli da joj nitko ne može pomoći ili primjerice misli da joj stručna pomoć ne bi pomogla.
O projektu 'Živjeti zdravo'
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, kao krovna javnozdravstvena ustanova, provodi Nacionalni program promicanja zdravlja 'Živjeti zdravo', u suradnji s mrežom županijskih zavoda za javno zdravstvo. Na temelju Nacionalnog programa nastao je projekt 'Živjeti zdravo' koji je sufinanciran sredstvima Europskog socijalnog fonda (ESF) i trajat će od 2016. do.2022. godine. Cilj projekta 'Živjeti zdravo' je unaprjeđenje zdravlja populacije putem smanjenja negativnog učinka bihevioralnih, biomedicinskih i sociomedicinskih rizičnih čimbenika te kreiranje okruženja u kojem je svim osobama u Hrvatskoj omogućena najviša razina zdravlja i kvaliteta života. Provedbom ovoga projekta želi se senzibilizirati i educirati građane o potrebi očuvanja zdravlja i usvajanja zdravih životnih navika, čime se može doprinijeti smanjenju obolijevanja od kroničnih nezaraznih bolesti koje su uzrok više od tri četvrtina smrti u Hrvatskoj. Projekt 'Živjeti zdravo' sastoji se od pet elemenata: Zdravstveno obrazovanje, Zdravlje i tjelesna aktivnost, Zdravlje i prehrana, Zdravlje i radno mjesto i Zdravlje i okoliš.
U sklopu projekta, elementa Zdravstveno obrazovanje, razvijen je i implementirat će se program zdravstvenog opismenjavanja odgojno-obrazovnih djelatnika u području mentalnoga zdravlja djece i mladih – edukativni program PoMoZi Da (Promicanje Mentalnog Zdravlja Djece). Program je osmišljen temeljem provedenog istraživanja mentalnozdravstvene pismenosti odgojno-obrazovnih djelatnika i primjera dobrih svjetskih praksi, u suradnji s vanjskim stručnjacima. Program je namijenjen učiteljima i nastavnicima te svim ostalim odgojno-obrazovnim djelatnicima. On pruža skup osnovnih znanja i vještina koji odgojno-obrazovnim djelatnicima u njihovom svakodnevnom radu mogu olakšati prepoznavanje problema mentalnoga zdravlja učenika, ali i olakšati pristupanje i pružanje potrebne podrške učeniku s problemom te poticanje na traženje stručne pomoći. Programom su obuhvaćeni depresivno-anksiozni problemi kod djece i mladih te s njima povezani problemi samoozljeđivanja, razmišljanja o samoubojstvu, zlouporabe alkohola, gubitka i tugovanja.
