Iako postoji preko 160 definicija nadarenosti, neke se karakteristike spominju u većini definicija:
- Visoke intelektualne sposobnosti
- Kreativnost
- Visoka motivacija
- Brza mogućnost učenja
- Sposobnost razvijena iznad očekivanja za dob
Pogrešno je mišljenje da darovita djeca dolaze iz obitelji u kojima su roditelji visoko obrazovani. Roditelji ne moraju biti obrazovani da bi darovito dijete napredovalo, ali obitelj treba biti stabilna. Ono što je djetetu potrebno je podrška u svojoj nadarenosti, ali ne nužno i intelektualni partner u roditelju.
Znakovito je da je darovito dijete često prvorođeno, jer je sve usmjereno na njegove talente i iz stabilne je, tople i emocionalno podržavajuće obitelji. lako se dijete rađa s visokim intelektualnim potencijalom i ne bira obitelj, važno je da sredina prepozna njegove mogućnosti i omogući mu razvoj. A nikad nije prerano početi se baviti darovitim djetetom. U zapadnim zemljama roditelje educiraju da prate razvoj djeteta od rođenja. Najučinkovitije za daljnji pravilan razvoj djeteta je otkriti darovitost već u ranoj predškolskoj dobi. Ali, nade ima uoči li se to i tijekom osnovnog školovanja.
A kako prepoznati nadareno dijete?
To ovisi o tome koliko je dijete staro. Ali one karakteristike koje se nalaze u definiciji svake darovitosti mogu vam biti dobar putokaz.
U ranijem predškolskom periodu neki od znakova mogu biti:
- Dijete ima specifičan talent, umjetnički ili je vrlo dobro s brojkama. Primjerice, djeca koja crtaju vrlo realistične crteže ili koja razumiju što brojevi predstavljaju, razumiju pojam količine
- Dijete postiže razvojne prekretnice prije svojih vršnjaka -općenito su ispred svojih vršnjaka i po sposobnostima, po vokabularu…
- Vrlo je zainteresirano za sve što se događa oko njega i čini se da uvijek ima neka smislena pitanja vezana za događanja, prati uzročno-posljedične odnose, zaključuje, istražuje, beskrajno je znatiželjno.
- Vrlo dobro pamti i dugo se sjeća, do detalja, nekih događaja.
- Vrlo je aktivno dijete, ali ne hiperaktivno. Naime, dok hiperaktivna djeca ne mogu zadržati pozornost na nekoj određenoj stvari dulje vrijeme, nadarena djeca mogu se mnogo dulje koncentrirati na zadatak koji je pred njima. Zadatak prihvaćaju s velikim zanimanjem, pa može se reći da iskazuju strast za tim što rade i vole nove izazove koje im zadaje to određeno područje interesa.
U kasnijoj dobi to mogu biti ovi znakovi:
- Veliki interes za jedno područje i znanje i poznavanje tog područja – glazbe, biologije, matematike, fizike, slikanja…
- Osmišljavanje novih načina istraživanja nekog područja – primjena kreativnih metoda, improvizacije.
- Veliki interes i puno vremena provedeno u istraživanju ili uživanju u nekom području bez vanjske prisile, samoinicijativno.
Važnost roditelja u razvoju nadarenosti djece.
Roditeljska uloga je vrlo važna u razvoju nadarenosti djece. Sam intelektualni status roditelja i njegove sposobnosti,socioekonomski status, bogatstvo, obrazovanje… nije važan i presudan za pojavu nadarenosti, ono što se pokazalo najvažnijim je kako roditelj gleda svoje dijete, njegove interese, te da li daje podršku izuzetnosti djeteta ili ga sputava.
Istraživanja potvrđuju važnost rane socijalizacije, važnost obitelji i prvih nastavnika u postepenom razvoju intrinzične motivacije, odlučnosti da se postigne cilj i odlučnosti da se radi najbolje što se može. Za razvoj nadarenosti važniji je aktivan angažman roditelja u odgoju djece, nego njihov stupanj obrazovanja ili ekonomski status. Autori ističu da se među obrazovanijim roditeljima može, češće, naći aktivan interes i svjesno olakšavanje razvoja djece. Također, roditelji koji su i sami nadareni bit će osjetljiviji na znakove nadarenosti svoje djece i spremniji da im pruže podršku.
Rađena su brojna istraživanja o tome da li se obitelji nadarene djece razlikuju od obitelji nenadarene djece. Ona su pokazala da su te obitelji povezane i članovi obitelji imaju otvorene, tople, pozitivne i iskrene odnose. Ono što je zanimljivo da te obitelji nisu usmjerene prema postignuću i rezultatima, dakle ne potiču uspjeh pod svaku cijenu.
Dva su temeljna faktora u odgajanju emocionalno zdravog djeteta: dijete mora znati da je voljeno i dijete mora znati pravila igre. Roditelji trebaju naći vremena za svoje dijete, pokazivati mu ljubav na različite načine, ohrabrivati ga, ali i postaviti pravila, koja će biti jasna, primjenjiva, kojih će se pridržavati dosljedno, koja će biti pravedna. dijete mora osjetiti ljubav, poštovanje i vođenje, imati slobodu, ali treba mu i ritam dana, predvidivost, ustaljene navike, spoznaja da je svijet uređeno mjesto u kojem vladaju određena pravila. Sve to ulijeva sigurnost.
Najznačajnije od svega jest djetetu od prvog dana osigurati kvalitetu rane emocionalne veze (attachment), jer sretne i sigurne bebe su mnogo upornije, strpljivije, zaineresiranije u pokušajima kad zadaće postaju sve složenije.
S obzirom na to da nadarena djeca uče brže i lakše od prosječnog djeteta, potreban im je širi raspon aktivnosti od uobičajenog. Zbog toga je potrebno osigurati prave poticaje, koji će biti raznoliki, ali koji će i ohrabrivati učenje, osigurati adekvatne materijale za igru i učenje, pružiti djetetu mogućnost da uči po modelu, te osigurati što više iskustava, vježbi, jer je kvalitetno rano iskustvo presudno za kasniji razvoj visokih sposobnosti.
Svako dijete zaslužuje posebnu brigu svojih roditelja, ali i društva, pa tako i nadareno dijete, koje je dijete s posebnim potrebama zbog svojih iznadprosječnih sposobnosti i specifičnih odgojno-obrazovnih (i svih drugih) potreba.
Članak je prenesen s portala Obiteljskog centra Virovitičko-podravske županije.
