Prve znanstvene spoznaje o tim izazivačima bolesti napisao je ruski znanstvenik Dmitrij Ivanovski 1892. Različite vrste otkrivene su 1930., a prvu sintezu molekule sićušnjaka izveo je Amerikanac Arthur Kornberg, tek 1976. Tko su ti uljezi? Kako se od njih obraniti? Kako se izliječiti, ako se razbolimo?
Virusi
Znanstvenici su ih nazvali virusima, prema latinskoj riječi virus koja u hrvatskome prijevodu znači otrov. To su najmanji, najprostiji organizmi koji se razmnožavaju samo u živim organizmima. Postoje brojne vrste virusa (pet tisuća virusa je potanko opisano), neki izlučuju otrove (toksine), neki su osjetljivi na niske temperature, neki na visoke, dok neki u stanicama organizma stvaraju čahure (inkluzije) i na taj način narušavaju uobičajeno funkcioniranje živoga organizma. Razlikuju se po tome što su pojedine vrste osjetljive na kemijske i fizikalne supstance i pojave, a neke vrste nisu. Zajednička je, međutim, osobina većine virusa da su otporni na kemijska sredstva pa tako i na antibiotike, koji se, zbog toga, ne koriste u liječenju bolesti izazvane virusima.
Što su adenovirusi?
Znanstvenik Rowe sa svojim suradnicima je 1953., među virusima, otkrio veliku obitelj adenovirusa (adenoviridae, grč.αδέvας – žlijezda) prosječnog promjera 100 mµ.
Ima ih 57 vrsta s velikim brojem podvrsta. Adenovirusi imaju izrazit afinitet prema površinskim stanicama (epitelu) gornjeg dijela dišnoga sustava (nosu, grlu, dušniku), jer su baš ti dijelovii tijela otvoreni za ulazak u organizam. Najčešće izazivaju bolesti koje se nazivaju prehlade. Ponekad mogu izazvati i upalu cijelog stabla dišnog sustava, bronhitis. Na sreću to je rjeđa pojava. Ne smije se, međutim, smetnuti s uma da prehlade mogu uzrokovati zdravstvene komplikacije, poput upale pluća (ponekad i sa smrtnim posljedicama), pretežito u dojenčadi i osoba znatno narušenoga imunosnoga sustava.
Najčešći tipovi adenovirusa, koji uzrokuju dišne infekcije, jesu virusi tipa 4 i 7. Virus tipa 3 uzrokuje upalu sluznice oka, osobito u starije djece i odraslih. Osobe oboljele od virusa tipa 12 podložne su bolesti koja se naziva celijakija (bolesnik ne podnosi hranu koja sadrži gluten). Neke vrste adenovirusa izazivaju i upalu mokraćnog mjehura s pojavom krvi u mokraći. U ljetnim mjesecima se javljuju proljevi izazvani adenovirusima. Prehlade su, pak, najčešće bolesti hladnih zimskih mjeseci, siječnja i veljače.
Kako se šire infekcije uzrokovane adenovirusima?
Adenovirusi se šire kapljično, prljavim rukama, zaraženim predmetima, ručnicima, igračkama, ponekad preko vode
(primjerice u bazenima prilikom plivanja).
Tim virusima osobito pogoduju zatvoreni prostori i visoka temperatura. Zbog toga stradaju osobe koje borave u zatvorenim prostorijama (vojnici u vojarnama), posebice djeca u vrtićima i školama (najveći broj oboljelih su djeca). Podaci kazuju da 10 posto djece čak i 12 puta godišnje oboli od infekcije gornjih dišnih puteva (u tim slučajevima ne radi se samo o adenovirusima, već i o drugim uzročnicima bolesti).
Od svih infekcija, dvije trećine ih otpada na virusne infekcije dišnog sustava. Kad uđu u organizam adenovirusi razaraju površinski dio sluznice nosa, grla i dušnika, potom prelaze u lokalne limfne čvorove (žlijezde). Podraženi čvorovi, srećom, stvaraju protutijela koja pomažu suzbijanju infekcije.
Simptomi
Osobe koje imaju jak imunosni sustav prolaze bez simptoma, bez obzira što u sebi nose viruse. One su, međutim, zarazne i pomažu širenju infekcije. Kod drugih, koji su slabijeg imuniteta, nakon kratkog vremena (oko 48 sati) virusi uzrokuju curenje iz nosa, grebanje u grlu, suzenje i pečenje očiju, kihanje. Napadnuti organizam počinje se braniiti. Kako? Onako kako mu je najlakše – povišenom temperaturom, malaksalošću, kašljem. Temperatura može trajati do pet dana, a kašalj koji je u početku suh i podražajan, postupno postaje vlažan. Zna potrajati i desetak dana. Curenje bistrog sekreta iz nosa može se pretvoriti u gustu, žutu sluz. U pravilu, cijela bolest traje najviše do desetak dana, premda se izlučivanje virusa može nastaviti i dalje.
Kako se liječiti ?
Bolesnoj djeci (i ostalim bolesnicima, dakako) možemo pomoći u suzbijanju djelovanja dosadnog i zamarajućeg virusa na sljedeći način:
- Ostaviti oboljeloga da miruje bez velikih tjelesnih aktivnosti.
- Osloboditi dišne putove kapanjem neutralnih kapi (fiziološke otopine) u nos.
- Olakšati kašalj osiguravanjem velikih količina tekućine (čajeva, voćnih sokova, vode) u cilju mirnog sna.
- Pružiti oboljelome obilje vitamina C!
- Važna je trenutna izolacija od zdravih osoba kako bi se spriječilo širenje bolesti.
Često su roditelji zbunjeni i u dvojbama kada da dovedu svoju prehlađenu djecu na pregled u ambulantu, a liječnik za takve promjene ne propisuje antibiotike. Uistinu, nema nikakve potrebe u takvim stanjima posezati za antibiotikom jer – ako je prehlada posrijedi – antibiotici ne jačaju obrambene snage organizma tako da dobiju bitku s virusima. Ako nastanu komplikacije koje mogu izazvati bakterije (ako je uzrokovana, primjerice, upala uha, upala sinusa ili upala pluća) onda su antibiotici prijeko potrebni.
Dijagnoza prehlade se utvrđuje lako na osnovu izgleda i simptoma u bolesnika. Postavljanje dijagnoze olakšava i vrijeme kada se bolest pojavila, tako da su laboratorijske pretrage suvišne. Ciljani dokaz za potvrdu adenovirusa je pretraga krvi (ELISA test, imunoflourescencija), iako bolesnik najčešće ozdravi dok rezultati pretrage budu gotovi.
Bitne preventivne mjere
Zbog pogodnih vremenskih uvjeta (visokih temperatura u kasnu jesen ili ranu zimu, primjerice) virusi se brzo i nezaustavljivo razmnožavaju. Rekli smo već: vrebaju na svakom koraku, u školi, vrtićima, radnim prostorijama, u svim velikim zatvorenim prostorima. Možemo li ih uništiti, izolirati, udaljiti nekako, učiniti bezopasnima? Baš i ne! Ali možemo smanjiti mogućnost njihova ulaska u naš organizam. Kako? Vrlo jednostavno. Redovitim pranjem ruku, stalnim provjetravanjem zatvorenih prostorija, boravkom na svježemu zraku. Na taj način pomažemo našemu organizmu u neprestanoj borbi s opakim, malenim izazivačima prehlada – virusima.
Na kraju: ne zaboravimo djeci u dnevni jelovnik – posebice u ovim hladnim zimskim danima – unijeti barem jedan voćni obrok koji jača obrambenu snagu organizma i, sjetimo se, pomaže u sprječavanju pretilosti.
Vaša obiteljska liječnica
Diana Kostanjšek
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
