prodaja@stozacibrid.com hr@hardtechnique.com vjeko.kovacicek@coolintunit.com info@tehnikhard.net mail@coolintunit.com webmaster@stozacibrid.com admin@hardtechnique.com tehnikhard.net web.stozacibrid.com www.coolintunit.com

Stop Cyberbullying!

U Osnovnoj školi Frana Galovića iz Zagreba, u sklopu Erasmus projekta “Zajedno kroz izazove hibridnog poučavanja”, provedeno je istraživanje u kojem je sudjelovalo 64 učenika (30 učenica i 34 učenika) osmoga razreda.

Cyberbullying ili elektroničko nasilje je oblik nasilja koje se događa na internetu. Pojavnost ovakve novije vrste nasilja je sve veća. Cyberbullying događa se na različite načine. Poruke, videozapisi ili fotografije moguće je primiti na mobilnim telefonima ili na društvenim mrežama. Različiti oblici cyberbullyinga događaju se i prilikom igranja online igara ili razgovora s osobama putem chata. Pojavnost ovakvog oblika nasilja je sve veća, stoga je važno ovoj temi posvetiti više prostora u školama.

Neki primjeri cyberbullyinga su:

  • širenje neugodnih informacija (istinitih ili lažnih)
  • otvaranje grupe mržnje
  • nedopušteno objavljivanje nečijih fotografija ili videozapisa
  • otvaranje lažnih profila
  • širenje uvredljivih komentara
  • krađa lozinke
  • namjerno isključivanje osobe iz grupe
  • uhođenje i uznemiravanje
  • kreiranje uvredljivih sadržaja na internetu o vršnjacima (priče, slike…)

U sklopu Erasmus projekta “Zajedno kroz izazove hibridnog poučavanja”, provedeno je istraživanje u kojem je sudjelovalo 64 učenika (30 učenica i 34 učenika) osmoga razreda. Učenici su rješavali anonimni upitnik u MS Formsu.

Rezultati:

  • Na prvo postavljeno pitanje koliko sati dnevno provode pred ekranima, 80 % učenika je odgovorilo kako su više od 3 sata, 15 % učenika je više od 5 sati, dok samo 5 % učenika provodi pred ekranom manje od tri sata.
  • Na treće pitanje jesu li ikad razgovarali preko društvenih mreža s nepoznatim ljudima, 69 % učenika je odgovorilo pozitivno, dok 31 % njih nije
  • 98% učenika zna što je cyberbullying, dok ih 2 % ne zna. Na pitanje znaju li razliku između bezazlenog zadirkivanja i nasilja, 86 % učenika je odgovorilo kako znaju dok ostatak učenika odgovara kako nisu sigurni.

Na pitanje,  jesu li ikad bili žrtava cyberbullinga, 83 % učenika je odgovorilo pozitivno dok njih 17 % tvrdi kako nisu bili žrtve. S obzirom na to da učenici znaju u suštini što je cyberbullyng te kako je ogroman postotak doživio cyberbullying, iznenađuju odgovori na pitanje bi li prijavili cyberbullying. Na ovo pitanje 48 % učenika je odgovorilo kako ne bi, dok 52 % odgovara kako bi prijavilo.

Na pitanje kome se obraćaju kada dožive cyberbullying, 60% učenika bi se obratilo roditeljima, 28 %  prijateljima, dok 22% bi se obratilo učiteljima za koje smatraju da im mogu pomoći. Na otvoreno pitanje kako su se osjećali kada su bili žrtva cyberbullyinga učenici su odgovarali riječima: „tužno“, „usamljeno“, „ostavljeno“, „osjećao sam sram, želio sam nestati“, „bijesno“, „pokušala sam ignorirati“…

Zadnjim pitanjem, da navedu prijedloge kako bi škola mogla pomoći u rješavanju cyberbullinga, htjeli su saznati na koji način mogu pomoći u rješavanju ovog gorućeg pitanja.

Učenici predlažu i komentiraju:

  • ukidanje mobitela za vrijeme boravka u školi
  • više radionica na tu temu
  • brze otkrivanje učenika koji namjerno nekoga zlostavljaju
  • više savjetnika u školi kojima se možemo obratiti

Na osnovi ovog istraživanja ustanovili su kako je potrebno puno više raditi na osvještavanju i prevenciji elektronskog nasilja. Iz tog razloga su tijekom provedbe projekta provodili radionice o sprečavanju cyberbullyinga kao i o sigurnosti na internetskom prostoru potičući kritičko razmišljanje. U školi su postavili poštanski sandučić gdje učenici mogu anonimno prijavljivati bilo koju vrstu nasilja. Izdali su brošuru o sigurnom korištenju internetskog prostora. Na ovaj način su bar malo pridonijeli u rješavanju ovog sve većeg problema s kojim se mladi nose.

U sklopu projekta “Zajedno kroz izazove hibridnog poučavanja”, osmero učitelja  pohađalo je edukacije o temama; cyberbullynga, medijske pismenosti, autorskih prava, sigurnosti na internetu i kritičkog mišljenja, a potom su naučeno implementirali u svoj odgojno-obrazovni rad i sastavili svojim učenicima, roditeljima i kolegama preporuke i smjernice o digitalnom nasilju:

  • Praćenje promjena u ponašanju: Pripazite na znakove poput povlačenja, tjeskobe ili nevoljkosti za korištenje digitalnih uređaja, koji bi mogli ukazivati ​​na to da učenik doživljava internetsko nasilje.
  • Rasprave o digitalnoj pismenosti: Redovito uključite učenike u rasprave o njihovim iskustvima na internetu. To može pružiti uvid u njihove digitalne interakcije i sve moguće probleme.
  • Promatranje od strane vršnjaka: Potaknite učenike da paze jedni na druge i prijave bilo kakvo ponašanje ili sadržaj na koji naiđu na internetu.
  • Komunikacija roditelj-učitelj: Surađujte s roditeljima kako biste stekli uvid u promjene u ponašanju ili raspoloženju koje se mogu primijetiti kod kuće, a koje se odnose na online aktivnosti.
  • Rasprave u učionici o internetskom zlostavljanju: Napravite otvoreni forum za učenike da raspravljaju i uče o internetskom zlostavljanju. To ponekad može dovesti do razotkrivanja ili otkrića.
  • Pregled rada i aktivnosti na mreži: Ako je primjenjivo, pregledajte interakcije učenika na mreži kao dio aktivnosti u učionici kako biste uočili bilo kakve znakove nevolje ili neprikladnog ponašanja.
  • Sustavi anonimnog prijavljivanja: Implementirajte sustav u kojem učenici mogu anonimno prijaviti zabrinutost, što bi moglo otkriti slučajeve internetskog nasilja.
  • Promatranje društvene dinamike: Obratite pozornost na promjene u društvenoj dinamici i odnosima među učenicima, budući da to ponekad mogu biti pokazatelji temeljnih problema poput internetskog zlostavljanja.