Posjetio je liječnika koji je dijagnosticirao gnojnu upalu grla, propisao antibiotik i savjetovao mirovanje. Luka je zarazan (kliconoša) za okolinu zbog širenja dobro poznate zarazne bakterije streptokok (Streptococcus), uzročnika brojnih bolesti. Streptokoki su uzročnici brojnih oboljenja, ali najčešće bolesti koje streptokoki uzrokuju su agrla (angina) te šarlah.
Što je streptokok?
Streptokok (grč. streptos – pleten, sukan, uvijen; kok od coccus bakterija, mikrob) je majušna bakterija veličine 0,8 – 1,0 µ, ovalnog, ali češće okruglog oblika iz obitelji koka (Coccaceae), koja se nastanjuje i raste u dobro prokrvljenim mjestima ljudskoga organizma bogatim glukozom. Prvi je bakteriju Streptococcus pneumoniae (uzročnika upale pluća i drugih bolesti dišnog sustava) opisao čuveni francuski biolog i znanstvenik Louis Pasteur davne 1881. Ima ga posvuda u prirodi, raspoređen je u kraćim i duljim lancima, obično je nepokretan. Pojedine vrste ovih bakterija su dio bakterijske flore kod čovjeka (u crijevima i rodnici) neškodljive za čovjeka, a neke su opasni uzročnici različitih gnojnih i zaraznih bolesti. U medicini su zarazni streptokoki (koji uzrokuju različite bolesti) razvrstani u skupine, ovisno o izgledu, ponašanju i kemijskim svojstvima.
Najotrovniji streptokoki za ljude su oni u skupini A (Streptococcus pyogenes). Mogu uzrokovati streptokoknu infekciju (lat. inficere – otrovati, okužiti) ždrijela, tonzilitis, infekciju rane i kože, šarlah, upalu pluća i dr.
Streptokok skupine B (Streptococ agalactinae), može uzrokovati sepsu i upalu moždanih ovojnica kod novorođenčadi, infekciju mokraćnog sustava i infekciju genitalnog sustava u rodilja.
Streptokoki skupina C i G mogu uzrokovati upale potkožnog masnog tkiva (često se nalazi kod bolesti konja ili pasa).
Streptokok skupine D (Streptococcus bovis i Streptococcus equinus), izoliran iz stolice čovjeka, ali i iz mlijeka i mliječnih proizvoda, često izaziva upale otvorenih rana.
Streptokok skupine F (Streptococcus anginosus) uzrokuje gnojni čir (prišt, poganac) i granulom.
Česti uzročnik grlobolje
Najčešći uzročnik grlobolje te danas pomalo zaboravljene reumatske vrućice i upale bubrega, kod školske djece i djece predškolske dobi (upale grla – angine) je bakterija Streptococcus pyogenes. Ta uporna bakterija izaziva i dobro poznatu dječju bolest šarlah (kod nas se koriste još i izrazi škarlatina ili škrlet scarlatinae).
Streptokok voli zimu pa je upala grla koju obično nazivamo gnojnom anginom najučestalija u vrtićima i školama, pretežito u zimskim danima i tijekom ranoga proljeća. Bolest počinje naglo, a oboljeli imaju jaku grlobolju zbog koje nisu u mogućnosti gutati krutu hranu, bolove u području vrata i visoku temperaturu do 39° C. Često mlađa djeca trpe glavobolju, mučninu, povraćaju i osjećaju bolove u trbuhu. Kod takve bolesti obično ne curi iz nosa, bolesnik ne kašlje, a vrlo je karakterističan zadah iz usta koji iskusnom liječniku kazuje da se radi o streptokoknoj bolesti, a ne o virusnoj infekciji (razlikovanje je važno jer se za virusne infekcije ne koriste lijekovi antibiotici).
Ako dijete ima visoku temperaturu koja se nakon dva dana ne snizuje, a uz to su uočljivi spomenuti simptomi, valja se javiti svome liječniku obiteljske medicine ili pedijatru.
Najučestaliji streptokok skupine A
Najučestaliji, svima poznati izazivač zaraznih bolesti je beta-hemolitički streptokok skupine A, opaki Streptococcus pyogenes. Živi najčešće u dobro prokrvljenim mjestima u organizmu. „Usidri“ se u krajnicima i stražnjemu dijelu grla. Lako se prenosi dodirom i kapljicama sline pa su stoga veliki problem oni koji nisu bolesni, ali nose bakteriju u sebi i predstavljaju izvor zaraze, nazivamo ih „zdravi kliconoše“. Smatra se da ima oko 40% do 60% zdravih kliconoša.
Kako dokazati streptokoknu upalu grla?
Najpouzdaniji način za postavljanje dijagnoze streptokokne upale grla jest uzimanje brisa grla. Brza i jednostavna pretraga može se obaviti u svakom mikrobiološkom laboratoriju. Štapićem se postružu naslage s oba krajnika ili sa stražnjeg zida grla, potom se nasade na posebnu podlogu. Rezultati iz mikrobiološkog laboratorija spremni su za četrdeset osam sati. Danas postoje i takozvani „komercijalni testovi“ za brzo dokazivanje streptokoka, no njihova je loša strana što ga je i u slučajevima kada je nalaz negativan, potrebno još jednom potvrditi utvrđenom kulturom brisa u mikrobiološkom laboratoriju.
Simptomi upale grla i ždrijela mogu se ustanoviti i pregledom ždrijela i krajnika. Ako su krajnici žarkocrvene boje i otečeni (vidljive su otekline, crvenilo, gnojne naslage i čepići), a pažljivim pipanjem vrata osjećaju se pod vrhovima prstiju otečeni i bolni limfni čvorići, nastupila je bolest i potrebno je započeti s antibiotskom terapijom koju će propisati liječnik.
Toksin koji izaziva umor
Bakterija izlučuje razne otrovne sastojke (toksine) koji u organizmu potiču obrambene reakcije pa za posljedicu imamo visoku temperaturu i jaku grlobolju. Najznačajaniji toksin je streptolizin – odgovoran za malaksalost, umor, ponekad i za osip po tijelu. Izaziva oštećenje srčanog mišića, stijenki krvnih žila i upalne promjene zglobova (reumatska oboljenja). Krvnom pretragom možemo lako otkriti taj toksin u organizmu i uspješno na njega lijekovima djelovati.
Liječenje streptokoknih bolesti
Bolesnik koji je oblio od streptokokne bolesti izgleda loše, crven je u licu, malaksao i pospan. Liječenje takve bolesti, srećom, danas je vrlo uspješno zahvaljujući lijeku koji spada u penicilinsku skupinu lijekova. Penicilini bilo da se uzimaju u obliku tableta ili injekcija dovode do potpunog izlječenja bolesti, sprječavaju širenje infekcije (primjerice, u srednje uho, sinuse i mastoidnu kost). Zahvaljujući odgovarajućim i vrlo djelotvornim antibioticima komplikacije streptokoknih bolesti su rijetke. Reumatska vrućica koja se manifestira kao upala srčanog mišića, upala zglobova, crvenilo po tijelu i potkožnim čvorićima, javlja se u svega 3% slučajeva. Upala bubrega je još rjeđa.
Ako je dijete preosjetljivo na penicilin, primjenjuju se alternativni antibiotici (makrolidi i cefalosporini).
U nekim zapadnim zemljama upale grla uzrokovane streptokokom se uopće ne liječe. Bolest traje oko pet do sedam dana i spontano prolazi.
Penicilin, iako moćan i učinkovit lijek, nije jamčevina da se streptokokna infekcija neće ponoviti. Uvijek je važno propisani lijek uzimati što prije nakon simptoma (prvih pojava bolesti) i strogo prema uputama liječnika. To znači: u točno određeno vrijeme i dovoljno dugo (za streptokokne bolesti deset dana, premda simptomi iščezavaju nakon dva do tri dana).
Pažljivo s antibioticima
Bolesti uzrokovane streptokokima, tj. bakterijama, valja razlikovati od bolesti koje izazivaju virusi. Streptokokna angina, primjerice, počinje naglo, s jako izraženim simptomima i visokom temperaturoma (često s tresavicom), bolesnik osjeća grlobolju, dok virusna prehlada nastupa postupno, s manje izraženim simptomima, umjerenom temperaturom (bez treskavice), bolesnik ima hunjavicu, promuklost i kašalj (u manjoj mjeri grlobolju). Ima i drugih razlika. Ždrijelo je kod streptokokne angine izrazito crveno s gnojnim eksudatom (iscjedinom, izljevom), limfni čvorići na vratu su bolni, izrazito je povišen broj leukocita, a kod virusne prehlade je ždrijelo bez eksudata, limfni čvorići nisu bolni, broj leukocita je normalan, čak i smanjen. Posebice je važan obrisak ždrijela: kod angine je utvrđen beta –hemolitički streptokok skupine A, a kod virusne bolesti nalaz je negativan. Liječnik će, naravno, sve razlike brzo uočiti i propisati adekvatnu terapiju. Roditelji su, međutim, i u jednim i drugim slučajevima, zabrinuti jer misle da se radi o opasnoj zarazi, obično inzistiraju da liječnik njihovome djetetu propiše antibiotike. Želim istaknuti da antibiotici ne djeluju na viruse i ne liječe virusna oboljenja. Dapače, ako se uzimaju antibiotici bez prave potrebe, prijeti opasnost da bakterije, koje inače antibiotici uništavaju, postaju rezistentne, tj. otporne na antibiotike. Osobito je opasno za zdravlje djeteta ako mu roditelji (bez medicinskog obrazovanja) iz svoje „kućne apoteke“, na svoju ruku, daju antibiotik. U nekoj drugoj prilici, ako djetetu bude potrebito doista dati antibiotik, lijek neče biti učinkovit.
Na kraju želim upozoriti da se streptokok od bolesnika ili kliconoše prenosi kapljičnim putem, uporabom ručnika, maramica, izravnim ili posrednim fizičkim dodirom, posebice unutar obitelji. Bolesnika valja izolirati koliko god je moguće dok opasnost prenošenja bolesti ne prođe, a kliconoše koji nisu bolesni (a u sebi nose bakteriju streptokok) želim upozoriti na stalno higijensko ponašanje. Pri kihanju, primjerice, iz usta izađe dvadesetak tisuća vidljivih kapljica sluzi i sline s opasnim streptokokima. Ne kašljite, stoga, nikome u lice, koristite maramice i redovito perite ruke.
Srdačno sve vas pozdravlja vaša specijalistica obiteljske medicine
dr. Diana Kostanjšek
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
