“Kožne bolesti imaju teži utjecaj na psihičko stanje i cjelokupnu kvalitetu života nego mnoge teže, kardiovaskularne i onkološke bolesti. Akne su najčešće kožno oboljenje koje se javlja u pubertetu, a nalaze se na licu i dekolteu, dijelovima tijela koji su izloženi pogledima”, kaže dr. sc. Maja Vurnek Živković, prof. psihologije s Hrvatskih studija, koja radi i kao psiholog u Ambulanti za psihodermatologiju u Klinici za kožne i spolne bolesti KB “Sestre milosrdnice” u Zagrebu.
Koža je naš najveći organ, nazivaju je “organom komunikacije i izražavanja”, a ona je i “prva točka dodira” kad se upoznajemo s novim ljudima. Upravo zato kožne bolesti, koje su izložene pogledima drugih, imaju snažan utjecaj na bolesnika kod kojeg često uzrokuju strah i sram te tjeskobu i depresiju.
Promjena izgleda može imati utjecaj na psihosocijalno funkcioniranje, a za razliku od drugih unutarnjih bolesti, osobe s dermatološkim poremećajem izravno su vizualno suočene sa svojim kožnim promjenama, a to može imati snažan utjecaj na pogoršanje njihovog psihičkog stanja.
“Pubertet je razdoblje kada mlada osoba počinje formirati svoju osobnost, kada se traži, a akne mogu biti trauma za bolesnika. To je bolest koja je dugotrajna, neće proći sama od sebe, a roditelji često smatraju da pomoć liječnika nije potrebna”, naglasila je psihologinja.
Akne su bolest i potrebno ih je liječiti
U dobi od oko 13 godina, zbog hormonalnih promjena i djevojčice i dječaci mogu dobiti akne. Sve kožne bolesti utječu na fizički izgled, a dijete u pubertetu zbog akni često misli da je ružno. To je razlog zašto se javlja povišena anksioznost, depresija, izbjegavanje kontakta s nepoznatima, odlazak na plažu ili bazen, a neka djeca čak odbijaju odlazak u školu jer se ne žele suočiti s drugima.
“U pubertetu mladi ljudi tek počinju graditi sliku o sebi, a najviše se procjenjuju prema fizičkom izgledu. Sve se svodi na to tko je sladak, a tko nije. Po mom iskustvu, roditelji često griješe jer akne ne vide kao bolest, već kao kozmetički problem, ali prvenstveno je potrebno potražiti pomoć liječnika dermatologa. To je bolest i treba se liječiti, a ako se ne liječi, može ostaviti ožiljke koji ostaju cijeli život”, objasnila je dr. sc. Maja Vurnek Živković.
Važno je obratiti se liječniku koji će propisati odgovarajuću terapiju, a ako se dijete jako teško nosi s tim, psiholog može puno pomoći u jačanju samopouzdanja. Psihologinja tvrdi da je najvažnije da roditelj bude svjestan da akne nisu samo još jedna tinejdžerska drama i da mora potaknuti dijete da potraži stručnu pomoć.
Sport i ples pomažu protiv stresa
Osim što akne uzrokuju nastanak dodatnog stresa, upravo je stres razlog za pogoršanje ove kožne bolesti. Iako stres sam po sebi neće izazvati akne, kod osoba koje imaju predispoziciju za nastanak ove bolesti, on može utjecati na ranije pojavljivanje i nastanak jače izraženih akni.
“Pred kraj školske godine, u vrijeme ispita, djeci se akne naglo pogoršavaju, za što je zaslužan stres. Stres se ne može potpuno izbaciti iz života i zato je potrebno imati neku aktivnost koja mu je suprotnost. To može biti neki hobi koji dijete voli, u koji će uložiti puno energije i volje, kao što su sport, ples ili joga”, savjetuje psihologinja.
Novi pogled na sebe
Razgovor sa psihologom također može puno pomoći, jer dijete tako može naučiti asertivne komunikacijske vještine i ojačati svoje samopouzdanje. Psiholog je stručnjak koji pomaže situaciju sagledati iz drugog kuta, što je često ključno za promjenu pogleda na sebe i svoju okolinu.
“Svojim pacijentima s aknama postavim pitanje: 'Kad bi tvoja prijateljica ili prijatelj imali akne, bi li se prestali družiti s njima?' ili 'Kad bi dečko koji ti se jako sviđa dobio nekoliko prištića na licu, bi li ti se prestao sviđati zbog toga?' na što mi odgovaraju: Naravno da ne”, kaže psihologinja i objašnjava:
“Kad im situaciju predstavim iz drugog kuta, mladima je puno lakše shvatiti da se drugi ne druže s njima zbog njihovog fizičkog izgleda i da postoji mnogo drugih važnijih stvari zašto nam je netko prijatelj. Ne družimo se s nekim jer ima divnu i prekrasnu kožu, nego zbog njegovih drugih osobina”.
Autor: Tatjana Tretnjak
Izvor: www.klokanica.hr
