Metoda coachinga
Glavno pitanje bilo je kako dobiti više od svojih učenika? Pretpostavka je da će učenici biti uspješniji u školi ukoliko im se pruži prilika za rješavanje nekih problema koji ih muče te im oduzimaju energiju i koncentraciju. A u tome se u novije vrijeme koristi metoda coachinga. Sam termin „coaching“ objašnjava se kao privremeni profesonalni odnos u kojemu se klijentu pomaže pri postizanju izvrsnih rezultata u njegovoj karijeri, organizaciji i životu.
U procesu coachinga klijenti produbljuju vlastito učenje, kreiraju vlastite rezultate te unaprjeđuju kvalitetu svoga života. Zadatak coacha je da otključa klijentove potencijale te mu pomogne u izgradnji vlastite odgovornosti i vjerovanja u sebe. Upoznati smo sa dva modela coachinga. FUEL model koji je detaljno opisan u knjizi autora J.H. Zenger i K. Stinnett: „The Extraordinary Coach: How the Best Leaders Help Others”. Drugi je GROW model opisan u knjizi: “GROWing Human Potential and Purpose – The Principles and Practice of Coaching and Leadership” autora J. Whitmore.
S obzirom da naša edukatorica u svojem radu primjenjuje metodu GROW, tako smo i mi odlučili aktivno se baviti istim. Nakon što smo se upoznali s teoretskim dijelom i alatima koji se primjenjuju, kako bi se ostvarili ciljevi u coachingu podjeljeni smo u parove te smo imali priliku učiti iz vlastitog iskustva kako biti coach, ali i klijent. Naravno edukatorica nas je promatrala te je bila na raspolaganju ukoliko je došlo do problema.
GROW metoda sastoji se od četiri faze (Goal-cilj, Reality-stvarnost, Options-mogućnosti, Way forward-ići naprijed). Uz svaku fazu opisati ću i po jedan konkretni alat koji se primjenjuje u coachingu i koji sam osobno koristila na usavršavanju.
1.G faza: Na samom početku postavlja se cilj, odnosno opisuje se stanje koje želimo postići. Pri tome koristili smo alat posuđen iz NLP-a (neurolingvističko programiranje) koji kaže kako bi ciljevi trebali biti postavljeno pametno te se zovu S.M.A.R.T ciljevi (Specific, Measurable, Attainable, Realistic, Time framed). To znači da cilj mora biti specifičan, mjerljiv, dostižan, realan te postavljen u određenom i konkretnom vremenskom razdoblju.
Dobro je odrediti točan datum do kojega želimo ostvariti svoj cilj. Specifičnost se odnosi da točno i konkretno možemo navesti što želimo postići, u jednostvnoj, prostoj rečenici. Cilj nam ne smije biti prelagan jer nećemo biti dovoljno motivirani, a s druge strane ne smije biti niti previsoko postavljen tj.nedostižan jer nam se može dogoditi da se prestrašimo i odustanemo na samome početku. Potrebno je malo izaći iz svoje svakodnevne zone ugode, ali opet nije korisno ni preporučljivo biti u stresnoj zoni gdje ćemo „sagorjeti“.
2.R faza: Provjera stvarnosti faza je u kojoj promišljamo gdje se sada nalazimo s obzirom na postavljeni cilj. Ovdje coach koristi jednostavni alat „Kotač života“ u kojoj klijent procjenjuje svoje sadašnje stanje u odnosu na obitelj, prijatelje, ljubavni život, zdravlje, novac, profesionalni i osobni razvoj. Samim radom na osvještavanju zadovoljstva u određenim aspektima života često klijenti uviđaju kako žele promijeniti prethodno postavljeni cilj.
3.O faza: Kada smo osvijestili svoje polazište i odredili odredište, tada nam coach pomaže da se dosjetimo barem deset načina kojima bismo došli do rješenja problema. Kao i kod metode brainstorminga – oluja mozgova – zadatak coacha je da se pobrine kako klijent ne bi odbacivao rješenja već da ih navodi što više, ma koliko god ona zvučala smiješno ili nemoguće. Ovu fazu smatram jako zahtjevnom, jer kada ste u problemu, zna se dogoditi da ne vidite niti jedno rješenje, a kamoli deset njih. Ovdje se coach može koristiti alatom „Tehnika paralelnog mišljenja ili Šest šešira“. Riječ je o tome da se na isti problem gleda sa šest drugačijih perspektiva. Bijeli šešir usredotočuje se na podatke, činjenice i raspoložive informacije.
Crveni šešir treba se usredotočiti na svoje osjećaje i predosjećaje kada razmišlja o problemu i iznijeti ih bez puno razmišljanja. Crni šešir oprezno razmišlja o rizicima i mogućim negativnim posljedicama, zagovara oprez i ističe sve što se ne može riješiti. Žuti šešir je optimist koji razmišlja o najboljim mogućim (realnim) rezultatima i kao protuteža Crnom šeširu zagovara pozitivne strane rješenja problema ili mogućnosti. Nije intuitivan poput Crvenog šešira već svoj optimizam temelji na logičkim osnovama. Zeleni šešir kreativno razmišlja o mogućem rastu ili razvoju, idejama koje mogu proizaći jedna iz druge, postavlja pitanje “Može li se ovo napraviti na bilo koji drugi način?”. Plavi šešir nudi pregled situacije s odmakom.
4.W faza: Zadnja faza coachinga odnosi se na ustrajnost i ne odustajanje od zadanog cilja. U procesu coachinga razgovara se i o mogućim, očekivanim problemima, preprekama i osobama koje nas mogu spriječavati, čak i nenamjerno, na putu do našeg cilja. Razgovara se o strahovima, ograničavajućim vjerovanjima i o prošlim iskustvima vezanim uz naš cilj. Vrlo važno je napraviti konkretan plan i odrediti sve korake. A još važnije je odrediti minimalan, jednostavan korak s kojim ćemo početi i koji ćemo napraviti odmah danas (a ne sutra ili od ponedjeljka) čim završimo s coachingom.
Škola na Malti
U sklopu usavršavanja jedan dan bio je posvećen školama na Malti. Posjetili smo dvije malteške škole te smo imali priliku upoznati se s njihovim obrazovnim sustavom u koji se ulaže mnogo financijskih sredstava, za razliku od infrastrukture koja je u puno lošijem stanju nego u RH.
Sve učionice opremljene su pametnom pločom i računalom. Većina ih ima manji frižider i mikrovalnu pećnicu. Unutar svakog razreda postoji kutak za odmor s jastucima, mala knjižnica, kutak s igračkama, poneki glazbeni instrument… Postoji informatička učionica u kojoj učenici provode odmore i slobodno vrijeme. Razredi broje maksimalno petnaestak učenika, a uz glavnog učitelja tu su i jedan ili čak dva pomoćna učitelja.
Prvi odmor učenici provode u svojoj učionici u kojoj i jedu. Učenici su pod stalnim nadzorom učitelja koji su za to dodatno plaćeni. Ukoliko učitelji ne dežuraju, odmor koriste za sebe. U sklopu jednog školskog dana, učenici su vani na svježem zraku 20 minuta u ograđenom prostoru obloženom antistresnom podlogom. Nastava se održava na engleskom jeziku, a drugi dan na malteškom, što su i službeni jezici zemlje. Od 1946. godine na Malti je obavezno osnovnoškolsko obrazovanje, a od 1971. i srednjoškolsko. Sveukupno je školovanje obavezno od 5 do 16 godina života i besplatno je.
U sklopu osnovne škole u Cospicui koju smo posjetili, nalazi se i vrtić koji nije obavezan, ali je besplatan pa se gotovo sva djeca uključuju u obrazovni sustav i to vrlo rano. Mnogo se radi na prevenciji ranog napuštanja školovanja te su svi učitelji kroz svoje inicijalno obrazovanje osposobljeni za rad s rizičnim učenicima koji bi mogli rano napustiti školu. Puno pažnje pridaje se i učenicima sa smetnjama u ponašanju koji su prepoznati vrlo rano te im se pruža pravovremena pomoć.
Oni par puta tjedno za vrijeme nastave (ali ne kada se uči novo gradivo) odlaze na tretman učiteljima koji su dodatno osposobljeni i educirani za rad s djecom s problemima u ponašanju. Tada rade u manjim grupama, radi se na razvijanju socijalno emocionalnih vještina, razgovara se o osjećajima i ponašanjima koja su ih i dovela do takve grupe. Učenike se tamo i priprema za samostalan život te uče pripremati hranu i kuhati te prati odjeću. U njihovu kompletno opremljenu kuhinju često vole doći i ostali učenici. Svaka učionica, a posebno ova za učenike sa smetnjama u ponašanju, opremljena je s brojnim didaktičkim igračkama i materijalima.
