Većini je nastavnika cilj učenika naučiti logički zaključivati, motivirati ga na cjeloživotno učenje i pomoći mu da upozna i razvije određene strategije učenja. Informacije koje su danas aktualne vrlo će brzo postati zastarjele i poučavanje po modelu frontalne nastave više ne zadovoljava kriterije suvremenog obrazovanja. Model cjeloživotnog učenja u kojem se nova znanja i vještine na dinamičan način stječu cijeli život, potiče u nama nastavnicima potrebu za mijenjanjem metoda poučavanja s ciljem razvoja specifičnih vještina kod naših učenika. Priliku da osvježimo nastavni proces, i tako ga približimo našim učenicima na način koji je njima razumljiv, prihvatljiv i prilagođen, pronalazimo u raznim suvremenim metodama poučavanja. Takve metode stvaraju okruženje u kojem učenici uče s lakoćom, a jednako tako i nastavnici poučavaju s užitkom. Cilj je učenike motivirati za samostalno učenje i razvijanje osobnih interesa uz obvezno uključivanje svih kognitivnih i afektivnih čimbenika koji utječu na proces učenja.
Suvremene metode poučavanja temelje se na promjeni paradigme učenja i poučavanja u kojoj je učenik onaj koji u procesu aktivnog učenja, kroz istraživanje i interakciju s vršnjacima, usvaja nove spoznaje i razvija svoje vještine. Promjena paradigme učenja nastavnika stavlja u položaj onoga koji vodi i savjetuje, dok učenik kritički razmišlja, istražuje i povezuje. Najzahtjevniji dio za nastavnika predstavlja planiranje i osmišljavanje aktivnosti koje će mu omogućiti da učeničkom suradnjom, komunikacijom i rješavanjem problema, prati i moderira nastavni proces, a zatim ga s učenicima i/ili samostalno procjenjuje i vrednuje.
Istraživačko učenje
U hrvatskoj se literaturi možemo susresti s raznim pojmovima koji upućuju na neki od oblika suvremene nastave: istraživački pristup nastavi, učeničko istraživanje, istraživačko učenje, istraživačko poučavanje ili istraživačka nastava. Sve navedene metode potiču učenike na aktivno učenje s naglaskom na stjecanje novih znanja i razvoj vještina kroz proces istraživanja.
Jedna je od čestih suvremenih metoda poučavanja primijenjena u hrvatskom obrazovnom sustavu istraživačko učenje (engl. Inquiry-Based learning) koje predstavlja oblik nastave u kojem učenici uz podršku vode nastavni proces te istraživanjem razvijaju sposobnost razumijevanja novih sadržaja. Najčešće se provodi po 5E modelu (Engagement, Exploration, Explanation, Elaboration, Evaluation) kojeg je 1987. godine u SAD-u razvila neprofitna organizacija za istraživačke programe i nastavne kurikulume prirodoslovnog i znanstvenog obrazovanja BSCS (Biological Sciences Curriculum Study). Taj nastavni model, koji je s vremenom postao globalni standard predviđen za razvoj prirodoslovnog kurikuluma, razvijen je s ciljem da učenike pripremi za sve izazove rada u suvremenom društvu s naglaskom na komunikativnost, samostalnost i sposobnost razdvajanja bitnog od nebitnog na putu od izvora problema do njegovog rješenja.
Koncept se istraživanja najčešće postavlja tako da učenici pomno osmišljenim zadacima, a potaknuti kvalitetnim nizom pitanja, otkrivaju već poznate sadržaje i donose rješenja i odgovore. Uloga je nastavnika da prepozna, odabere i predstavi temu primjerenu i interesantnu za učeničko istraživanje te potakne učenike da suradnjom postave hipoteze, cilj i postupak istraživanja. Učenici će zatim provesti istraživački postupak, testirati hipoteze, interpretirati dobivene rezultate, donijeti zaključak u zadanoj formi te evaluirati cjelokupno iskustvo.
Istraživačko učenje najčešće se provodi kao grupni rad više učenika, iako ga je moguće provoditi i kao aktivnost namijenjenu individualnom radu. Učenici za potrebe istraživanja surađuju u školi i izvan nje, vrlo često povezani putem raznih aplikacija. Razvojem informatičke i informacijske pismenosti te socijalnih vještina, učenicima je omogućeno i dublje razumijevanje sadržaja kurikuluma pojedinog nastavnog predmeta. Osim što ovakav oblik samoregulirane nastave u potpunosti isključuje mogućnost učenja činjenica napamet te je učenicima upravo zbog toga zanimljiviji od klasične nastave, on omogućuje i razvoj kognitivnih vještina (razmišljanje, pamćenje, komunikacijske vještine…) planiranjem i prilagođavanjem procesa učenja osobnim ciljevima. Aktivna uloga u procesu učenja učenika potiče na detaljno promišljanje o učenju i razvoj konstruktivnih ponašanja koja djelotvorno utječu na razvoj kreativnosti i vlastitog samopouzdanja.
Postupak primjene metode istraživačkog učenja najčešće se dijeli u pet faza koje nastupaju nakon što nastavnik učenicima predstavi odabranu temu i uputi ih u proces istraživačkog učenja. U prvoj fazi učenici definiraju smjer istraživanja tako što pronalaze učinkovita pitanja pomoću kojih će saznati što već znaju o odabranoj temi i što o njoj žele znati, vodeći računa o tome da pitanja budu jasno definirana. Druga se faza oslanja na istraživanje i pronalaženje izvora informacija koji će dati odgovore na pitanja s naglaskom na kvalitetu i vjerodostojnost odabranih izvora te mogućnost dodatne provjere dobivenih informacija. Treća faza rada donosi interpretaciju podataka koja mora biti znanstveno utemeljena i potkrijepljena dokazima, a usmjerena na kreiranje zaključka istraživanja koji će se realizirati kroz predstavljanje otkrivenih znanja. Također, treća se faza najčešće definira unaprijed postavljenim hipotezama istraživanja koje se potvrđuju ili odbacuju određenim testovima, gdje je nastavnikova uloga da učenike usmjerava i potiče na primjenu ispravno modeliranog istraživačkog postupka. Četvrta faza zatim donosi predstavljanje otkrivenih znanja ili informacija s posebnim naglaskom na smislenost, jasnoću i format prezentacije. Na samom se kraju u petoj fazi provodi refleksija i samoevaluacija u kojoj učenici promišljaju o tome što im je u procesu istraživačkog učenja uspjelo, a što nije. Kroz vođenu refleksiju nastavnik učenike potiče na razvoj metakognitivnih vještina u svrhu budućeg povećanja učinkovitosti te s učenicima donosi zaključak.
U svih pet faza rada intenzivno se potiče primjena IKT-a u obliku aplikacija za komunikaciju, obradu podataka, izradu statističkih prikaza te samu prezentaciju dobivenih rezultata. Prednost primjene IKT-a vidljiva je i kroz mogućnost da u istraživanju sudjeluju učenici iz različitih razrednih odjela, škola ili mjesta.
Iako je neupitno da frontalna nastava ima svoje prednosti, posebno kada učenike upoznajemo sa sadržajima koji su za njih potpuno novi, kada govorimo o aktivnom učenju ona je potpuno pasivan način poučavanja koji ne osigurava dublje razumijevanje problema. Odmakom od frontalne, predavačke nastave uočavamo i njezine nedostatke te upravo iz tog razloga sve više nastavnika poseže za nekom od suvremenih metoda poučavanja i sve češće u učionicama i na nastavničkim edukacijama možemo čuti pojmove: istraživačko učenje, obrnuta učionica, suradničko učenje, igrifikacija ili projektna nastava. Suvremene metode poučavanja kod učenika potiču razvoj kritičkog i apstraktnog mišljenja, kreativnost, komunikacijske vještine i stvaranje znanja kroz povezivanje, izgradnju koncepata te suradnju.
Još neke od suvremenih metoda poučavanja koje nama nastavnicima mogu pomoći da osvježimo radnu atmosferu u svojim učionicama, a našim učenicima omogućiti kvalitetniji razvoj raznih vještina, predstavit ćemo u nastavku.
