Suradnja se ne postiže jednostavno, mora biti dobrovoljna i temeljena na kvalitetnoj komunikaciji i uspješnom razvoju kompetencija kroz proces u kojem svi sudionici, neovisno o različitosti pristupa koji koriste u procesu učenja, imaju jednaku šansu napredovati.
Većina suvremenih metoda i oblika poučavanja uključuje strategiju suradničkog učenja, u kojoj spoznaja proizlazi iz zajedničkog rada u paru ili malim skupinama, a temelji se na ideji da će učenici lakše razumjeti složene pojmove ako međusobno razgovaraju o njima. Cilj je suradničkog učenja da učenici međusobnom suradnjom uoče smisao sadržaja, spoznaju i razumiju nove pojmove te ih brže i jednostavnije usvoje, dok ih nastavnik pri tome samo usmjerava.
Suradničko učenje počiva na konstruktivističkoj teoriji učenja koju definiraju određene specifičnosti i faze rada: konstrukcija, sukonstrukcija i instrukcija. Osobna konstrukcija znanja, pristup potpuno suprotan uobičajenoj frontalnoj nastavi, temeljena na učeničkom mišljenju i pitanjima do kojih dolazi promišljanjem, predstavlja osnovu konstruktivističkog pristupa u kojem se učenje događa unutar konteksta koji je i sam dio onoga što se uči. Također, veliku ulogu u cijelom procesu ima i razredno okruženje koje direktno doprinosi motivaciji za rad i utječe na inovativnost i provedbu kreativnih rješenja u nastavi. Mogućnost slobodne komunikacije između učenika i nastavnika rezultira osjećajem zadovoljstva i uspješnosti i potiče aktivno učenje i rješavanje problema putem kojeg se misli, uči i razvija. Poseban naglasak stavlja se i na oblikovanje mišljenja na temelju već prije stečenog znanja i iskustva, koje učenike vodi do stjecanja novih znanja putem prilagođavanja ili izjednačavanja. Prilagođavanje uvjetuje preoblikovanje postojećeg znanja zbog stjecanja novih znanja, dok se izjednačavanje odnosi na proces u kojem se uz nova saznanja o starim spoznajama stvaraju nova znanja i mišljenja ili pak mijenja cijela percepcija.
Tri su temeljna načela suradničkog učenja: razmisliti, razmijeniti i prezentirati. Razmišljanje je prva faza rada i provodi se kao individualan rad u kojem učenik potaknut zadacima iz nastavnih materijala konstruira značenje/znanje (konstrukcija) te ga povezuje s postojećim, što ga vodi do preobrazbe spoznajnih sadržaja, odnosno učenja. Razmjena je druga faza rada i predstavlja rad u paru ili grupi unutar kojih učenici razmjenjuju spoznaje te uspoređuju i preispituju svoje konstrukcije, iz čega proizlazi ispravljanje ili proširivanje vlastitog znanja (sukonstrukcija). Treća je faza rada frontalni rad u kojem jedan ili grupa učenika prezentiranjem poučavaju (instrukcija) druge iznoseći rezultate svoga rada. Za vrijeme treće faze svaki učenik iznesene podatke najprije ugrađuje u svoju mentalnu mrežu (konstrukcija), a kad uslijedi diskusija o rezultatima potiče se novo proširivanje vlastitog znanja (sukonstrukcija).
U praksi se susrećemo s dva oblika suradničkog učenja. Nediferencirana forma suradničkog učenja podrazumijeva podjelu poslova među timovima na način da timovi proučavaju isti sadržaj s različitih aspekata, dok diferencirana forma predviđa da svaki tim radi na svom zadatku, ili dijelu zadatka, gdje se na kraju rezultati objedinjuju i uspoređuju.
Neovisno o odabranoj formi učenici primjenom suradničkog učenja uspješnije razvijaju znanje, socijalne vještine i osjećaj zajedništva. Rad na zajedničkom cilju doprinosi razvoju međusobnih odnosa, prihvaćanju različitosti u mišljenju i načinu učenja te razvoju komunikacijskih vještina koje su najčešće presudne kod predstavljanja znanja.
Neke od strategija suradničkog učenja koje susrećemo u praksi su: Oluja ideja (Brainstorming), Igranje uloga, Misli – razmijeni – spari (Think – pair – share), Recipročno poučavanje, Metoda specijaliziranih zadataka (JIGSAW ), Slagalica itd. Bez obzira na odabranu strategiju vrlo se često prilikom provođenja suradničkog učenja možemo susresti s određenim poteškoćama. Prvi je problem velika količina buke u učionici, zatim nedovoljno jasno izrađene upute za učenike, učenici koje nitko ne odabire u svoj tim, dugo vrijeme potrebno za pripremu zadataka i potrebnih materijala, teško ostvarivanje kvalitetne suradnje na razini razreda, otežano vrednovanje pojedinačnog rada itd. Koliko god svi navedeni problemi bili ozbiljni i česti, za svaki od njih postoji rješenje temeljeno na kvalitetnoj pripremi i planiranju. Svi se unaprijed pripremljeni materijali, uz male korekcije, mogu višestruko koristiti. Upute za učenike trebaju biti jasne i obuhvaćati raspored sjedenja, pravila komunikacije, očekivanja i trajanje aktivnosti. Vrednovanje ne mora uvijek biti usmjereno na sve što želimo poticati u suradničkom radu, ali je važno učenicima dati povratnu informaciju i sustavno pratiti, usmjeravati i poticati razvoj njihovih vještina. O suradničkom učenju može se govoriti isključivo ako svi članovi grupe rade na istom cilju i rješavanju zajedničkog problema te pri tome uspjeh skupine ovisi o svakome članu jednako kao što uspjeh svakoga člana ovisi o uspjehu skupine. Zato je iznimno važno i ispravno oformiti radne grupe. One mogu biti privremene ili trajne, složene prema određenim sposobnostima ili željama učenika, prednostima ili interesima, ali uvijek u svrhu ostvarivanja kvalitetne suradnje.
Važno je naglasiti da suradničko učenje u obrazovnom procesu 21. stoljeća svoj temelj ima u primjeni informacijske i komunikacijske tehnologije. Programi i uređaji za komunikaciju i suradnju u digitalnome okružju, poput suradničkog učenja u oblaku, korištenja videokonferencije za potrebe sukonstrukcije, izrade e-knjige ili animirane prezentacije u fazi instrukcije utječu na razvoj primjerenog ponašanje u digitalnome okružju. Osim komunikacije i suradnje, odgovornog i sigurnog korištenja tehnologije, učenici kritički vrednuju i odabiru tehnologiju te se kreativno izražavaju s pomoću digitalnih medija.
Suradničko učenje dokazano vodi k boljem uspjehu, potiče dublje razumijevanje sadržaja i razvoj kritičkog mišljenja i socijalnih vještina, jača samopouzdanje i samopoštovanje djece i učenika te olakšava uključivanje u rad za djecu s teškoćama.
Kako bi nastavni proces za učenike bio ugodno i poticajno iskustvo nužno je uvoditi promjene u metode poučavanja. Neke nove ideje i prijedloge donosimo u sljedećem tekstu u kojem ćemo nastaviti pisati o suvremenim metodama poučavanja usmjerenim na učenike, ali ovaj put kroz prizmu projektne nastave.
