prodaja@stozacibrid.com hr@hardtechnique.com vjeko.kovacicek@coolintunit.com info@tehnikhard.net mail@coolintunit.com webmaster@stozacibrid.com admin@hardtechnique.com tehnikhard.net web.stozacibrid.com www.coolintunit.com

Sve o hrčku

Već nekoliko desetljeća hrčak spada u najbrojnije i najpopularnije kućne ljubimce. No bez obzira na tu činjenicu, ljudi o tim slatkim dlakavim stvorenjima znaju prilično malo.

Jeste li znali da je hrčak glodavac i da mu zubići rastu cijelog života? Da najviše voli živjeti sam? Da je noćna životinjica? Da nije primjeren za djecu mlađu od deset godina? Da nije kućni ljubimac za maženje i igranje te da mu je kontakt s čovjekom u većini slučajeva nelagodan i stresan? Jeste li znali da ukoliko pobjegne iz kaveza može napraviti popriličnu štetu u vašem domu? Da živi jako kratko, svega godinu i pol do tri i pol godine?

Razmišljate li udomiti malenog hrčka? Svakako pročitajte ovaj tekst i informirajte se o ovom neodoljivom glodavcu prije nego li donesete konačnu odluku.

Općenito o hrčcima

Hrčci su glodavci velikih okruglih očiju, debeljuškastih obraza i prćastog nosića. S unutarnje strane obraza imaju karakteristične „kesice“ za skupljanje hrane. Dlaka im je u svim bojama, izrazito su razigrani i zanimljivi za promatranje. Cijena hrčka, hrane i kaveza je pristupačna i dostupna svakome, što je jedan od glavnih razloga njihove globalne popularnosti. U prirodi živi više od dvadesetak pasmina hrčaka. Od toga se kod nas u prodaji mogu pronaći tri pasmine koje se uzgajaju i drže kao kućni ljubimci:

  • Zlatni ili sirijski hrčak (Mesocricetus auratus) – doveden je iz Sirije u Europu davne 1948. godine. Zbog jednostavnog načina uzgoja i brzog razmnožavanja ubrzo se proširio po cijelome svijetu, gdje su križanjem dobiveni hrčci različitih boja i duljina dlake (zlatni hrčak, satenski hrčak, čađavi hrčak, šareni hrčak, crni hrčak, dugodlaki „teddy“ hrčak i mnogi drugi).  Sirijski je hrčak dug oko 18 cm, s prosječnom težinom od oko 180 grama. Zbog svoje pitomosti i veličine, idealan je kao prvi kućni ljubimac svakog djeteta. Osim toga, dijete će ga teže ozlijediti i stisnuti, što nije slučaj s patuljastim pasminama hrčaka.
  • Ruski hrčak (Phodopus sungorus) – spada u patuljaste hrčke. Odrasle jedinke duge su svega deset cm i teške oko 50 grama. Krzno im je sivkaste boje s bijelim trbuhom i karakterističnom tamnom prugom duž leđa. Danas se može kupiti u tri boje: klasičnoj sivoj, plavoj i bijeloj boji. Zbog neznanja trgovaca, vrlo  često u prodavaonicama kućnih ljubimaca dolazi pod nazivom „kineski hrčak“, što je potpuno netočno. Pravi kineski hrčak živi u prirodi i izgledom podsjeća na ruskog hrčka, no ima karakteristično dug rep i kod nas se ne uzgaja kao kućni ljubimac.
  • Roborovski hrčak (Phodopus roborovskii) – također spada u patuljaste pasmine hrčaka. Krzno mu je svijetlosmeđe do žućkaste boje, bez tamne pruge na leđima. On je najmanji, dužine do osam centimetara i težine svega 25 grama. Roborovski hrčak se, za razliku od sirijskog i ruskog hrčka, može držati u manjim zajednicama i nije agresivan prema ostalim jedinkama iste pasmine (ali jedino ukoliko su svi iz istog legla). Patuljasti su hrčci u prodavaonice kućnih ljubimaca došle mnogo kasnije od sirijskog hrčka te su iz tog razloga danas atraktivniji i popularniji.

Nabavka hrčka

Zlatno pravilo prije nabavke bilo kojeg kućnog ljubimca, pa tako i hrčka, glasi : prije nabavke životinje razgovarajte sa svojim ukućanima te ukoliko se svi jednoglasno složite da želite životinjicu – nabavite je. Hrčka nikada ne kupujte za poklon, pogotovo ne maloj djeci. Hrčak je životinjica za promatranje, ne za igru i dresiranje.

Hrčka je najbolje nabaviti od registriranog uzgajivača jer ćete na taj način moći vidjeti mladog hrčka i njegovu majku, uvjete u kojima se životinjice drže, a uzgajivač će vam zasigurno dati korisne savjete o samoj životinjici. Drugi najbolji način je nabaviti mladu životinjicu od poznanika ili prijatelja. Kao zadnji izbor neka vam bude prodavaonica kućnih ljubimaca. U njima se vrlo često prodaju životinjice sumnjivog podrijetla, zdravstvenog stanja i starosti.

U kupnju svog novog ljubimca idealno je otići u kasnopopodnevnim satima. Tada se hrčci već bude i postaju aktivni. Raspitajte se kod prodavača o starosti životinjica (najbolje je kupiti hrčka starosti četiri do šest tjedana) te svakako zamolite da vam ga izvadi iz kaveza. Zdravi hrčak je aktivan, razigran i znatiželjan. Bistrog je pogleda i velikih očiju, sluznica nosa mu je ružičasta i lagano vlažna.

Trbuh je pun, čist, a oko spolnog i analnog otvora ne smije biti nikakvog iscjetka, izmetom uprljane dlake niti neugodnog mirisa. Disanje zdravog hrčka je pravilno, nečujno i mirno. Dlaka je pravilno raspoređena, gusta, bez krastica i ozljeda. Preporučujem vam da nabavite jednog hrčka, no ako ipak želite dva ili više, osigurajte im dodatni kavez u koji ćete ih moći premjestiti ukoliko dođe do neželjenih tučnjava i svađe.

Uz hrčka, svakako je potrebno nabaviti odgovarajući kavez s pripadajućom opremom. To ne bi trebao biti problem s obzirom na činjenicu da danas u slobodnoj prodaji postoji velik izbor kaveza različitih veličina i oblika. Kavez nikad ne može biti prevelik, stoga, ako u svom stanu imate dovoljno prostora, ne kupujte one najmanje. Kavez za sibirskog hrčka mora biti minimalno 80 cm širok i 40 cm dubok. Patuljasti hrčci mogu se držati u kavezima manjih izvedbi, širine 60 cm i dubine od 40 cm. Kavez može biti i manjih dimenzija, ali onda mora biti na više etaža.

Dno kaveza čini plastična posuda koja se prilikom čišćenja jednostavno i lako vadi (poput ladice). Visina plastičnog dijela kaveza iznosi oko deset centimetara što onemogućuje pretjerano izbacivanje stelje iz kaveza i prljanje vašeg stana istom (hrčak je podzemna životinja koja kopa tunele i u stelji radi hodnike). Rešetke kaveza neka budu od pocinčanog čelika. Lakirane i plastične rešetke nisu idealne, jer hrčak ih lako izgrize, a lakirane žice vrlo brzo zahrđaju. Optimalan razmak rešetki na kavezu iznosi između sedam i 12 milimetara.

U zadnje se vrijeme kao kavezi koriste stakleni akvariji. Oni imaju svoje prednosti jer onemogućuju bijeg i prosipanje stelje. Kod njih valja obratiti pozornost na cirkuliranje zraka koje zna biti otežano (pogotovo ukoliko akvariji imaju poklopac). Na dno kaveza stavlja se stelja (piljevina, komadići drveta, kukuruzni briketi).

Stelja mora dobro upijati tekućinu, ne smije biti prašnjasta niti sadržavati otrovne tvari. Ravnomjerno se rasporedi na dno kaveza sloja debljine tri do pet centimetara. Kao stelju izbjegavajte pijesak za mačke i mirisne piljevine koji vrlo često dovode do alergijskih upala kože i svrbeža, kao i do problema dišnih puteva.

S obzirom da hrčci nuždu obavljaju uvijek u jednom kutu kaveza, savjetujem vam da nabavite kutni umetak za kavez. U njega se stavi stelja, a vrlo je praktičan za čišćenje jer omogućuje da ga brzo izvadite i očistite bez nepotrebnog čišćenja cijelog kaveza.

Svaki kavez mora uz posudice za vodu i hranu sadržavati i kućicu. Ona može biti drvena ili plastična, a hrčku služi kao brlog ili mjesto za deponiranje hrane. U kućici hrčak provodi puno vremena spavajući, a ona mu pruža sigurnost u fazi privikavanja na nove vlasnike i novi dom. U kućicu hrčku stavite malo stelje i sijena ili mekanog papira da napravi gnijezdo. Ne koristite pamučnu vatu jer ona može dovesti do raznih zdravstvenih problema, kao ni novinski papir.

Kotač je jedan od sastavnih dijelova svakog kaveza. Među uzgajivačima se i danas vodi polemika o potrebi kotača, no znanstvena istraživanja su pokazala da je on nedvojbeno dobar jer hrčak na njemu zna provesti i po nekoliko sati dnevno okrećući ga čime ostaje u dobroj kondiciji.

Od dodatnih dijelova za kavez danas su vrlo popularni tuneli, ljestvice, prečke za provlačenje i penjanje koji će vašem dlakavom ljubimcu biti jako zanimljivi.

Prehrana

Prehrana svakog hrčka trebala bi se sastojati od tri dijela:

  • suha zrnata hrana koja čini minimalno 50 % prehrane
  • svježa hrana (do 40 % ukupne prehrane)
  • životinjske bjelančevine (svega oko 5 % ukupne prehrane).

Mješavina zrnate hrane čini osnovni dio prehrane svakog hrčka. Savjetujem vam da nabavite premium hranu koja ima najbolje izbalansiran omjer zrnja uz dodatak vitamina i minerala. Jeftinije hrane često nisu kvalitetne i u većini slučajeva sadrže žitarice koje hrčak ne voli i koje će svakodnevno ostavljati u posudici za hranu. Dnevna doza zrnate hrane iznosi oko dvije čajne žličice. Najčešće se dogodi da hrčak veći dio hrane spremi u svoje obrazne kesice i odnese u kućicu. To je normalna pojava i neka vas ne brine (sibirski hrčak u kesicu može spremiti i do 20 grama hrane).

Od svježe zelene hrane hrčak voli jesti gotovo sve (djetelinu, lucernu, maslačak, trputac, tratinčicu, koprivu, kamilicu, metvicu, razno voće i povrće). Prilikom davanja zelene hrane pazite na količinu jer ukoliko hrčak odjednom pojede velik dio takve hrane mogu se javiti  problemi s probavom.

Povremeno (jako rijetko) hrčku u vrlo malim količinama ponudite svježe bjelančevine kao što su svježi sir, goveđe meso, ili konzerviranu pseću hranu.

Dolazak u novi dom

Kada hrčka donesete kući, odmah ga stavite u potpuno pripremljen i uređen kavez i ostavite ga na miru. U početku će hrčak biti plah i nemiran, no ubrzo će početi istraživati svoj novi prostor i obilježavat ga mirisom (mirisnom žlijezdom koja je kod sirijskog hrčka smještena na bočnoj strani tijela, dok se kod patuljastih hrčaka nalazi na području trbuha). Prvih nekoliko dana ne uznemiravajte hrčka stalnim otvaranjem kaveza i naglim pokretima. Kao što sam već naveo, hrčak je kućni ljubimac za promatranje, a ne za maženje i igru. Vrlo ga jednostavno možete naučiti da vam hoda po rukama i ramenima, no on će to uvijek obavljati nevoljko, i jedva će čekati da ga vratite u njegov kavez (u kojem će odmah početi čistiti svoje krzno ne bi li s njega uklonio vaš miris).

Uvijek pazite da vrata kaveza dobro zatvorite, jer u suprotnom hrčak će sigurno pobjeći. Po prirodi je znatiželjna životinja koja, ukoliko pobjegne, može izgristi kablove i dijelove namještaja. U slučaju bijega, ne paničarite. Ako niste sigurni gdje se sakrio, budite što tiši ne biste li ga čuli. Kad hrčak ogladni, prestat će se skrivati i krenuti će u potragu za hranom. Najbolje je da u sredinu prostorije, na vidnom mjestu, ostavite komadić ukusne hrane i čekate da se hrčak pojavi.

Ako to ne uspije, u trgovinama za kućne ljubimce možete nabaviti klopku za hvatanje životinja u koji se stavi hrana i u koju će se vrlo brzo vaš kućni ljubimac uloviti, a da ga klopka pri tome ne ozljedi.

Higijena i zdravlje

Osnovni preduvjet zdravlja i dugovječnosti vašeg hrčka jest čist kavez. Hrčci su izrazito čiste životinje koji puno vremena provode u čišćenju i uređivanju svoga krzna. Miris njihove mokraće manje je intenzivan nego kod ostalih glodavaca poput miša i štakora. S obzirom da nuždu obavljaju uvijek u istom kutu kaveza, dovoljno je jednom u sedam do deset dana kavez oprati i očistiti. Hrčka tada stavite u neku kutiju iz koje ne može pobjeći, iz kaveza izvadite i bacite korištenu stelju te ga operite nekim deterdžentom, dobro isperite i osušite. U kavez dodajte svježu stelju, posudice napunite svježom hranom i vodom.

Što se bolesti tiče, hrčci rijetko obolijevaju. Najčešći uzroci oboljenja su paraziti i gljivice kojima se hrčak zarazi ukoliko ga držite u prljavim kavezima ili ga loše i nekvalitetno hranite. Osnovni znakovi oboljenja su svrbež, otpadanje dlake, a u težim stadijima i pojava ranica na koži. Ukoliko vidite da je hrčak miran i spava više nego obično, a područje trbuha i anusa mu je uprljano izmetom neugodnog mirisa, znajte da hrčak ima proljev. Odmah mu prestanite davati svježu hranu.
LMC (limfocitni koriomeningitis) je opasna bolest od koje može oboljeti i čovjek.

Simptomi ove bolesti su vrućica, iscrpljenost, bol u zglobovima i mišićima. Hrčak se vrlo često može zaraziti kod uzgajivača i u trgovinama gdje se na jednom mjestu nalazi velik broj životinjica lošeg imunološkog sustava. Na svu sreću, danas je ova bolest izrazito rijetka. Ukoliko primijetite da je vaš ljubimac bolestan, najbolje ga je odvesti veterinaru

Kao što sam već spomenuo, hrčci ne žive dugo. Ovisno o zdravlju i pasmini, prosječni životni vijek hrčka iznosi između godinu i pol do tri i pol godine. U tom će vas vremenskom razdoblju ovaj razigrani glodavac nasmijati bezbroj puta. I siguran sam da ćete ponovno nabaviti novog, mladog hrčka.

 

Marko Tomašek, dr. vet. med

 

Literatura:

Peter Fritzsche: Hrčak

Patricia P. Bartlett: The hamster handbook

 

Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.