Pripovijedanjem se prenose važne životne poruke o mudrosti, odgovornosti, poštovanju i empatiji – temeljnim ljudskim vrijednostima. Ova komunikacija postoji od samih početaka čovječanstva, a naši su preci, okupljeni oko kućnih ognjišta, usmenim pričama prenosili znanja i iskustva. Osim toga, pripovijedanje razvija ključne vještine učenika, poput jezične pismenosti, logičkog i kritičkog razmišljanja, kreativnosti i emocionalne inteligencije. Njegovu važnost potvrđuje i činjenica da je Mjesec hrvatske knjige 2024. bio posvećen upravo pripovijedanju.
Tema 2025. – “Duboka voda”
Svjetski dan pripovijedanja svake godine ima određenu temu. Ovogodišnja tema “Duboka voda“ otvara prostor za priče o izazovima i nevoljama (trenucima kada se likovi nalaze u “dubokim vodama”), prirodnim dubinama (morima, rijekama, jezerima i bunarima koji kriju tajne i legende) te o ljekovitim vodama života, iscjeljenja i preobrazbe.
Pripovijedanje
Knjižničarke Gradske knjižnice Krapina, Petra Salamon i Miljenka Benc, na poziv školske knjižničarke Suzane Pracaić, pripremile su bajke za učenike matične i područnih škola OŠ “Ljudevit Gaj”. Grimmovu bajku Ribar i njegova žena slušali su učenici 4.b razreda matične škole u prostoru Gradske knjižnice Krapina u četvrtak, 20. ožujka. Učenici razredne nastave područnih škola Lepajci i Donja Šemnica su slušali bajku Janko i čarobni grah u svojim školama u petak, 21. ožujka 2025. Uživali su u pripovijedanju knjižničarke i pripovjedačice Miljenke, koja ih je svojim živopisnim, kreativnim i dramatičnim izričajem uvela u svijet bajki. Nakon pripovijedanja uslijedile su kreativne i komunikacijske radionice.
Radionice
Učenici 4.b razreda matične škole uključili su se u bajku tako što su argumentirano od “ribice” Petre tražili ispunjenje svojih želja. Podijeljeni u grupe, osmislili su želje i pitanja za ribicu, a učiteljica Valerija Ivić i školska knjižničarka Suzana Pracaić pomogle su im da ih prezentiraju. Među željama su se istaknule one plemenite: da svi ljudi budu zdravi, da nema rata, da sva djeca svijeta imaju pravo na školovanje, da svatko ima dovoljno hrane, da u kafićima i knjižnicama budu mace s kojima se mogu poigrati, da se zaštite sve biljne i životinjske vrste… Neki su poželjeli postati bilijarderi – ali samo kako bi pomogli najpotrebnijima, financirali bolničko liječenje i lijekove te izgradili zoološki vrt u svom susjedstvu. Na kraju, najdraža želja bila je – nešto slatko! I naravno, želja im se ispunila – počašćeni su zdjelicom čokoladnih bombona.
Učenici 1. – 4. razreda područnih škola bili su podijeljeni u dvije grupe. Jedna grupa imala je zadatak osuditi Janka (knjižničarku Suzanu) zbog krađe, laganja i izbjegavanja obaveza, dok je druga grupa branila njegove postupke argumentirajući da je imao opravdane razloge, jer se morao brinuti o staroj majci. U njihovoj argumentaciji pomogle su im učiteljice: u Lepajcima Dubravka Tušek, Lidija Gorup Kunštek i Katarina Barlović, a u Donjoj Šemnici Kornelija Hršak, Štefica Tepuš i Marija Frinčić. Janko je na kraju osuđen zbog krađe zlatnika, kokoši koja nosi zlatna jaja i zlatne harfe te zbog laganja ženi diva, čime je od prvotno procijenjenog pozitivnog lika postao negativan. Ipak, ‘suci’ su mu se smilovali, a on je zauzvrat djeci i učiteljicama darovao bombone, što je izazvalo opće oduševljenje.
Aktivnosti su dio eTwinning projekta “Uz čitanje riječi rastu 5“, ali i razrednog projekta 4.b “Buba u uho“.
Bila su to dva dana ispunjena smijehom, učenjem i radošću – savršen način za proslavu dolaska proljeća!
