Sydneyska Opera
Zgrada Sydneyske Opere ubraja se među najposebnija arhitektonska i građevinska ostvarenja 20. stoljeća, te upravo iz ovog razloga ona danas predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola Sydneya i Australije. Pored navedenog, Sydneyska Opera je također i jedan od najpoznatijih svjetskih centara za izvedbene umjetnosti s brojnim dvoranama u kojima se godišnje održi do 1500 događanja koja posjeti više od milijun posjetitelja. Zbog svoje originalnosti i maštovitog dizajna kojim je skladno stopljena u poznatu vizuru suvremenog 
Sydneya, zgrada Sydneyske Opere je 2007. godine postala dijelom UNESCO-ve svjetske baštine. Zgradu je osmislio danski arhitekt Jorn Utzon čiji je dizajnerski prijedlog pobijedio 1957. godine u konkurenciji između 233 pristigle prijave na međunarodnom natječaju za njen dizajn. Projekt izgradnje započeo je od 1959., a završio tek 1973. godine, što je bilo čak 10 godine duže od planiranog plana završetka gradnje.
Ovaj impresivni kompleks sagrađena je u sydneyskoj luci na poluotoku po nazivu 'Bennelong Point' na kojem se do rušenja 1958. godine nalazila preuređena utvrda korištena kao skladište tramvaja. Pored činjenice da je građevina okružena morem i razvedenim zaljevom, važno je istaknuti da se u njenoj blizini nalazi i poznati Sydneyski lučki most – također simbol grada – s kojim u kombinaciji Sydneyska Opera čini dojmljiv prizor. Izgradnja kompleksa dijeli se na tri faze tijekom kojih je u prvoj izgrađen podij, u drugoj krovne konstrukcije, a u posljednjoj fazi interijer. Preciznije, prva faza gradnje trajala je od 1959. do 1963. g. kada je izgrađen gornji dio podija kompleksa. Bojeći se u to vrijeme negativne reakcije javnosti na građevinu, te zbog straha 
o mogućem nedostatku dostatnih financija, lokalne vlasti su požurile početak gradnje, iako arhitekt Utzon tada još nije imao dovršen dizajn kompleksa te su mnogi izvedbeni problemi još uvijek bili neriješeni. Iz ovog razloga izgrađeni stupovi podija u ovoj fazi nisu bili dovoljni jaki da podrže krovnu konstrukciju, zbog čega su kasnije morali biti ponovno izgrađeni.
Tijekom druge faze gradnje od 1963. do 1967. g. izgrađene su složene krovne konstrukcije, to jest, prepoznatljive 'školjke' s 'rebrima'. Projektiranje i izrada ovakve krovne konstrukcije predstavljali su tada iznimno zahtjevne graditeljske zahvate što je prisililo izvođ
ače da se koriste inovativnim tehnikama u gradnji. Iz ovog razloga se kod dizajna 'školjaka' koristilo računalo, što je bila jedna od najranijih primjena računala u graditeljske svrhe. Također, tijekom ove faze izgrađena je tvornica na samom gradilištu u kojoj je izrađen veliki dio elementa krovne konstrukcije korištenjem novih metoda lijevanja i armiranja betona. Nakon što je gradnja stavljena pod nadležnost Ministarstva javnih radova arhitekt Utzon 1966. godine napušta projekt gradnje. Posljednja i najskuplja faza gradnje od 1967. do 1973. godine odnosila se na unutarnji dizajn, koju dovršavaju brojni drugi arhitekti. Konačno, britanska kraljica Elizabeta II. svečano otvara Sydneysku Operu 20. listopada 1973. godine. Bitno je istaknuti da je ukupna izgradnja cijelog kompleksa stajala 102 milijuna američkih dolara.
Sydneyska Opera izgrađena je u ekspresionističkom stilu te sadrži dvije glavne dvorane (od kojih najveća ima 2679 sjedala) i pet manjih dvorana, pet studija za probe, studio za snimanje te brojne kafiće, restorane i dućane sa suvenirima. Cijeli kompleks prostire se na površini od 18 tisuća m² , dužine je 183, a širine 120 metara. Važno je dodati da je zgrada postavljena na 580 stupova koji se nalaza 25 metara ispod površin
e more, te da je njen krov prekriven s više od milijun bijelih pločica. Među brojnim umjetničkim skupinama koje djeluju unutar Sydneyske Opere njeni stalni i najvažniji korisnici su Opera Australije, Australski balet, Sydneysko kazalište i Sydneyski simfonijski orkestar. Uprava Opere obnovila je 1990. godine kontakt s arhitektom Utzonom, te mu je 2004. godine posvetila jednu manju dvoranu unutar kompleksa. Činjenica da pored posjetitelja koji dolaze uživati u godišnjem programu Opere, sama građevina godišnje privuče više od 7 milijuna znatiželjnika, govori dovoljno o tome da je Sydneyska Opera odavno prerasla u jednu od najvažnijih turističkih atrakcija Australije.
Velika oceanska cesta (eng. The Great Ocean Road)
Velika oceanska cesta ili na engleskom The Great Ocean Road je 243 kilometara duga cesta koje se proteže izrazito pitoresknim pejzažom, ali
u isto vrijeme i vrlo nemilosrdnom prirodom jugoistočne australske obale. Gradnja ove ceste za koju mnogi kažu da pruža najveći užitak vožnje na svijetu, započeta je odmah nakon Prvog svjetskog rata 1919., a dovršena tek 1932. godine. Povod za njenu gradnju je bio cestovno povezivanje rijetko naseljenih i izoliranih naselja na području jugozapadne obale australske države Viktorije, koja su do tada bila dostupna tek putem mora i kopnenih nepristupačnih putova. Također, ceste je bila izgrađena kao spomenik posvećen žrtvama Prvog svjetskog rata, a izgradilo ju je oko 3000 vojnika povratnika. Pored navedenog, cesta je trebala služiti kao prometna poveznica koja bi potakla daljnji razvoj drvne industrije i turizma ovog područja.
Za izgradnju ceste koristio se uglavnom jednostavan alata poput motika, lopata, eksploziva te valjaka i manjih mašina na često opasnim i strmim obalnim stijenama, zbog čega je prosječan tempo gradnje iznosio otprilike po 3 kilometra nove ceste nakon mjes
ec dana rada. Financijska sredstava za izgradnju osiguralo je u tu svrhu osnovano povjerenstvo koje je uspjelo prikupiti dovoljno novca putem pozajmica koje su poslije otvaranja ceste vraćene od naplate cestarine, nakon čega je cesta darovana državi 1936. godine. Iako je cesta nakon otvaranja bila opasna i uska s mnogim strmim zavojima, kasnije je proširivana i poboljšana. 
Unatoč tome što je cesta danas ugodna i sigurna, i dalje se preporuča da se njome vozi uz poseban oprez. Također, upravo zato što cesta svojim velikim djelom prolazi izoliranim obalnim područjem koje je okruženo nemilosrdnom prirodom, mnogi su dijelovi ceste više puta tijekom godina bili uništeni nakon oluja i požara.
No upravo zato što prolazi raznolikim pejzažima između naselja uz obalu, te omogućava pristup teško dostupnim prirodnim ljepotama, ovaj najduži ratni spomenik na svijetu
je od otvaranja za javnost postepeno izrastao u ne samo važnu regionalnu, već i prepoznatljivu australsku znamenitost. Ovo potvrđuje i činjenica da je 2011. g. Velika oceanska cesta službeno uvrštena na popis najvrednijih znamenitosti australskog nacionalnog nasljeđa. Ova po mnogočemu jedinstvena cesta – poznata još i pod oznakom B100 – započinje iz gradića Torquay na jugoistoku države Viktorije odakle se proteže u duljini od 243 kilometara prema zapadu gdje završava u gradiću Allansfordu nedaleko većeg grada Warrnamboola. Cesta ima dvije trake, po jednu u svakom smjeru, a maksimalna dozvoljena brzina vožnje po njoj uglavnom ne prelazi 80 kilometara na sat.
Ono po čemu je ova cesta najpoznatija je to što prolazi i omogućava pristup predivnim obalnim krajolicima jugoistočne Australije koji pored morskih pejzaža i nepreglednih plaža uključuju i planine, ravnice, klifove i stijene od vapnenca i pijeska, te čak i prašumske predjele. Preciznije, ako bi krenuli na put duž čitave ceste od istoka prema zapadu prvo bi u Torquayu prošli pored Bells Beacha – jedne od najpoznatijih surferskih plaža u Australiji, nakon čega bi u gradu Angleseau mogli doživjeli kako golf terenima nesmetano šeću brojni divlji klokani. Kr
enuvši dalje cestom prema zapadu mogli bi nedaleko malenog surferskog mjesta Lornea posjetiti Nacionalni park Great Otway kojim dominiraju prašume unutar kojih žive brojne australske autohtone životinjske vrste. Privodeći naše putovanje kraju, prošli bi pitoresknim primorskim gradićem Apollo Bayem, nakon čega bi nedaleko mjesta Port Campbella mogli uživati u brojnim 'vanzemaljskim' vapnenačkim i pješčanim stijenama raznih oblika. Konačno, u Warrnamboolu bi za kraj putovanja mogli uživati u gledanju moćnih kitova. Upravo nedavno pokrenute manifestacije poput 'Velike oceanske šetnje' i 'Maratona velike oceanske ceste' obećavaju da će interes i sadržaji vezani uz ovu jedinstvenu cestu s vremenom još više rasti.
Korištena literatura:
Capodiferro, A. (Ur.). (2005). Čudesna građevine svijeta: Graditeljska remek-djela od 4000. pr. n. e. do danas (prijevod Pavičić, T. i Zajec, B.). Stanek d.o.o. Varaždin.
Izvori:
http://www.britannica.com/EBchecked/topic/577499/Sydney-Opera-House
http://www.sydneyoperahouse.com/
http://whc.unesco.org/en/list/166
http://en.wikipedia.org/wiki/Sydney_Opera_House
http://hr.wikipedia.org/wiki/Sydneyska_Opera
http://www.answers.com/topic/sydney-opera-house
http://lifestyle.iloveindia.com/lounge/facts-about-sydney-opera-house-3295.html
http://www.aviewoncities.com/sydney/operahouse.htm
http://www.answers.com/topic/great-ocean-road
http://www.visitvictoria.com/Regions/Great-Ocean-Road.aspx
http://en.wikipedia.org/wiki/Great_Ocean_Road
http://www.australia.com/destinations/icons/great_ocean_road.aspx
http://visitgreatoceanroad.org.au/great-ocean-road/highlights/the-great-ocean-road/driving-the-road
http://www.australia.com/campaigns/nationallandscapes/GreatOceanRoad.htm
http://www.media.australia.com/en-au/documents/NL_GOR_Conservation.pdf
http://rockytravel.net/en/australia-travel/australia-travel-destinations/54-the-great-ocean-road
Fotografije u tekstu su preuzete s:
http://beautifulplacestovisit.com/wp-content/uploads/2011/07/Sydney_Opera_House_Sydney_Australia_03.jpg
http://www.australia-trips.info/Destinations/Vic/Great_Ocean_Road_Victoria_Australia/Great-Ocean-Road.html
http://toursholic.com/2011/sydney-opera-house-the-famous-icon-building-for-australia/sydney-opera-house-concert-hall
http://thebesttraveldestinations.com/sydney-opera-house/
http://www.andreas-praefcke.de/carthalia/world/aus_sydney_opera.htm
http://www.dailytelegraph.com.au/news/opera-house-architect-dead-at-90/story-e6freuy9-1111118181113
http://vincentloy.files.wordpress.com/2011/04/opera_house_bridge_night-wallpaper.jpg
http://printaustralia.blogspot.com/2006_07_01_archive.html
http://www.buildingdiy.com/blog/2009/11/landscape-photography-architecture-photography-buildings-exteriors-cameras/
http://www.ventasalud.com/wp-content/uploads/2010/03/inside-sydney-opera_05.jpg
http://www.arup.ie/index.jsp?p=125&n=143
http://www.lonelyplanet.com/maps/pacific/australia/great-ocean-road/
http://www.idntourism.com/wp-content/uploads/2011/04/sista_minuten_australien_greatoceanroad1.jpg
http://www.allbestbeaches.com/oceania/australia-1/the_great_ocean_road/
http://www.gowest.com.au/great-ocean-road-victoria-history.html
http://hoaxville.com/?p=154
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
