Mumificiranje je postupak konzerviranja tijela, a svrha mu je oslobađanje onih elemenata duše koji nadživljuju tjelesnu smrt. Postupak mumificiranja sastojao se u odstranjivanju lako razgradivih unutarnjih organa i konzervaciji ostatka tijela. Iako su najstarije mumije izrađene još prije 5000 godina, konačne tehnike mumificiranja razvijene su u razdoblju Srednjeg kraljevstva. U jednoj špilji kraj Luxora egiptolog Winlock otkrio je masovnu grobnicu šezdeset vojnika koji su poginuli ratujući u postrojbama Mentuhotepa I. tijekom borbe za ponovno ujedinjenje Egipta. Tijela vojnika bila su kvalitetno mumificirana i omotana povojima.
Postupak je doveden do svog tehnološkog vrhunca u Novom kraljevstvu. Iz tog je razdoblja ostalo očuvano niz faraonskih mumija koje se i danas mogu vidjeti u muzejima diljem svijeta. Najprije su se iz tijela mrtvih odstranjivali unutarnji organi. Potom je tijelo bivalo izloženo dugotrajnom djelovanju konzervansa, te napokon premazivano balzamima i umotano u povoje. 
Čitav postupak prilično je točno među prvima opisao Herodot. Tvrdio je da je mumificiranje trajalo čak sedamdeset dana. Budući je predstavljalo i religijsko-magijski obred, te uključivalo čitanje posebnih ritualnih tekstova, jasno je da u trajanje mumificiranja ne ulazi samo mehanička obrada umrloga.
Danas se zna da su zapravo postojale vrlo različite inačice tog postupka, a primjenjivale su se ovisno o platežnoj moći naručitelja ukopa. Dakako, kraljevske su mumije imale funkciju relikvije koja se morala čuvati s osobitom pozornošću, pa su faraoni bili mumificirani najkvalitetnijim poznatim tehnikama. Egipćani su učestalo komunicirali s mrtvima prinoseći darove u hrani i piću nižem aspektu njihove duše (ka) koji je po njihovim vjerovanjima zadržavao tjelesne potrebe.
Među najzagonetnijima su mumije vladara Ramzesa II. i kraljice Nefertiti. Ramzes II. (1290-1224. pr. Kr.) bio je treći vladar 19. dinastije i faraon najimpresivnije vladarske karijere koja se uopće može zamisliti. Puno ime bilo mu je Usermaatre-setepenre Ramzes (“Ra je snažan u pravednosti- Raov izabranik Ramzes”). Vladao je u vrijeme velikog procvata, iako popraćena stalnim ratovima. Tako je Ramzes od dječačke dobi do duboke starosti vodio mnoštvo uspješnih ratnih pohoda.
Najteža Ramzesova bitka zbila se kod grada Kadeša, kad je jedva izbjegao da ga zarobe Hetiti. Ramzes je dovršio veliki hram u Karnaku te izgradio kolosalne hramove u Abu Simbelu i palaču Rameseum. Njegove žene, Neferati, Isis-nefret i dvjestotinjak ljubavnica, rodile su mu 96 sinova i 60 kćeri. Među njegovom djecom Egipćani su osobito poštovali princa Haemvaseta koji je bio vrhovni svećenik Ptaha u Memfisu. Budući da je doživio duboku starost (94 godine), Ramzes je nadživio 12 svojih sinova, a naslijedio ga je tek trinaesti – Merenptah.
Mumija Ramzesa II. pokazuje da je bio izrazito visok (oko 192 cm), što je znatno iznad prosjeka za njegovo doba: tada su muškarci prosječno imali oko 160 cm. Zbog upečatljive osobnosti i uspješne vladavine obično ga nazivaju Ramzes Veliki.
Nefertiti, punog imena Nefer-nefru-Aton (“Atonova najljepša” ili “Lijepa je Atonova ljepota”) bila je Ekhnatonova žena i kraljica Egipta. 
Njezina slava nastala je ponajviše zahvaljujući nekolicini fantastičnih kamenih bisti, od kojih se najljepša čuva u Berlinu. Taj portret prikazuje ženu izdužena lica, dugog vrata, pravilnog nosa i velikih očiju. Jednom oku nedostaje zjenica, pase drži da je taj rad nedovršen.
Ova kraljica iznimne ljepote živjela je u vrlo teškim vremenima prevrata i opće krize. Smatra se da je povremeno i vladala Egiptom. Koliko se zna, rodila je tri kćeri. Za jednu od poznatih mumija smatra se da bi mogla biti Nefretitina, i o tome se unazad nekoliko godina vode prilično žestoke rasprave. U šesnaestoj godini Ekhnatonove vladavine Nefertiti nestaje iz javnog života (ne spominje se na spomenicima), a u sljedeće dvije godine uz faraona se pojavljuje njegova majka Tija, a zatim Nefertitina kći Meritaten i napokon faraonova druga žena Kija.
Mnogo toga ostalo je nepoznanicom kad je riječ o događajima u Ekhnatonovoj prijestolnici. Moguće je da je Nefertiti napustila Akheaton i povukla se. Nakon Ekhnatovone smrti vladaju Aj, Semenkare i Tutankhamon, a neki drže da Semenkare uopće nije postojao, već da je riječ o Nefertiti koju su na spomenicima predstavljali kao muškarca.
Članak je izvorno objavljen u 101. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.
