Profesor psihologije Graham Davey s londonskog sveučilišta proveo je znanstveno istraživanje koje je dokazalo da se arahnofobija u većine ljudi najčešće razvija zbog negativnih i zastrašujućih priča o paucima koje ljudi prenose jedni na druge, pri čemu je iznimno mali broj ispitanika zaista imao neko negativno iskustvo s paukom.
Zbog čega se ljudi toliko boje paukova? Je li to zbog straha da ih pauk ne ugrize? Profesor Graham Davey tražio je odgovore na to pitanje i došao do odgovora da se ljudi ne boje toliko paukovog ugriza već zaziru od njihovog specifičnog kretanja te dugih, dlakavih i zastrašujućih nogu.
Unatoč svemu navedenom, pauk tarantula (Grammostola rosea) u zadnjih je desetak godina postao vrlo popularan kućni ljubimac. Njihovi vlasnici ističu kako su tarantule izrazito mirne i neagresivne te zahtijevaju relativno male terarije pa njihovo držanje nije skupo.
Općenito o tarantulama
Tarantula pripada velikoj skupini dlakavih paukova Theranophosinae koja broji više od 800 različitih vrsta. U prirodi obitava u suhim pustinjskim predjelima Južne Amerike te ih najviše ima u Argentini, Boliviji i Čileu. Tarantule se dijele na vrste koje žive na tlu (tu spada Grammostola rosea) i one koje žive na drveću (“terrestrial” i “arboreal”). Vrste koje žive u Južnoj Americi na stražnjem dijelu tijela imaju iritirajuće dlake i manje su agresivnije i opasnije od tarantula koje žive u Aziji i Africi. Vrijedi istaknuti da ovo “agresivnije” podrazumijeva jače izražen obrambeni nagon vlastitog teritorija, bilo da žive u prirodi ili u terariju kao kućni ljubimci.
Tarantule se razlikuju u dvije osnovne boje: tamnosiva do smeđa s rozim dlačicama i rozom glavom te tamnosiva do smeđa s crvenim dlačicama. Odrasli primjerci tarantula narastu od 12 do 16 centimetara pri čemu na tijelo otpada otprilike 6 do 7 centimetara dok im raspon nogu iznosi oko 15. Ženske jedinke su krupnije od mužjaka te one žive znatno duže jer se nakon dostizanja spolne zrelosti nekoliko puta „presvlače“, tj. odbacuju svoj hitinski oklop, a to im produžuje životni vijek. Tarantule žive prilično dugo, od deset do 30 godina te spadaju u životinje koje su aktivnije noću kada se kreću u potrazi za plijenom.
Tarantule su beskralježnjaci, što znači da nemaju unutarnji kostur već im koža drži tijelo na okupu. Ta je koža građena od hitina (tzv. hitinski oklop) pa je moraju „odbaciti“ kako bi mogle nastaviti s daljnjim rastom i razvojem tijela. Učestalost presvlačenja kože ovisi o vrsti, starosti i uvjetima u kojima ovaj pauk živi.
Tijelo tarantule građeno je od dva glavna dijela: glave i abdomena. Za glavu (cephalothorax) su spojena kliješta i sva četiri para nogu. Ponekad se čini kao imaju pet pari nogu no prvi par su tzv. kliješta koja im služe za traženje hrane, kopanje, prehranu ali i za hodanje. Na gornjem dijelu glave tarantula ima četiri para očiju, dok je u abdomenu (drugom dijelu tijela) smješten želudac kojim usisava tekućinu uhvaćenog plijena uz pomoć probavnih enzima.
Razlikovanje odraslih jedinki po spolu relativno je jednostavno. Mužjacima na prvom paru nogu prilikom posljednjeg presvlačenja izrastu tzv. “kuke” koje im koriste za pridržavanje čeljusti ženke prilikom parenja. Nakon parenja ženka izbaci i do 400 jaja koje smješta u svilenu čahuru poznatiju pod nazivom kokun. Nakon nekoliko mjeseci brižno čuvanih jajašaca, iz njih se izlegnu mali pauci koji iz kokuna izlaze tek nakon prvog presvlačenja. Nakon što napuste kokun, mladi pauci više nisu ovisni o majci i počinju svoj samostalni život. Svakako vrijedi istaknuti da se u terariju nikako ne smije držati više odraslih jedinki jer se one međusobno podnose samo u razdobolju razmnožavanja.
Smještaj i prehrana
Smještaj i prehrana tarantula relativno su jednostavni i ne zahtijevaju velike materijalne izdatke. Za smještaj su dovoljni stakleni terariji kvadratnog oblika, dimenzija 30 x 25 x 25 cm, s otvorima za zrak i dodatnim staklenim vratašcima na gornjoj strani koja omogućuju hranjenje, stavljanje vode i izmjenu podloge. U terariju svakako moraju biti termometar i higrometar koji osiguravaju optimalne uvjete temperature i vlage, s time da je optimalna temperatura između 24 i 28° C, s vlagom oko 60%. Vrijedi znati da ukoliko temperatura zraka padne ispod 24° C pauk će postati manje aktivan, pri čemu je minimalna dopuštena temperatura 18° C.
Na dno terarija najbolje je staviti 5 cm treseta kako bi si pauk u njemu napravio gnijezdo u kojem će boraviti veći dio dana. U veće terarije može se staviti i dekoracija (obično je to kokosov orah, prikladan komad drveta ili nešto slično). U terariju svakako mora biti i manja posuda s vodom koja nikako ne smije biti prevelika ni preduboka kako se pauk ne bi utopio.
Tarantule se hrane živom hranom te uglavnom jedu insekte (žohare, skakavce, cvrčke), ali se mogu hraniti i manjim glodavcima, pticama, zmijama i raznim sitnim životinjama. Hranu probavljaju izvana, što znači da kada uhvate plijen, tarantule ubrizgavaju enzim kojim paraliziraju životinju. Taj enzim ih razgrađuje i omekšava u lakše probavljivu smjesu pa ih tek tada tarantula može probaviti i pojesti. Jedu rijetko, obično jednom tjedno.
Bolesti
Ukoliko je tarantula noću aktivna, ako se redovito hrani i ako se prilikom rasta bez problema presvlači, možemo pretpostaviti da je zdrava. Dobra vijest za buduće vlasnike je ta da su pauci relativno otporne životinje i da su rijetko bolesne. Sklone su tek parazitskim oboljenjima uzrokovanim nehigijenskim i lošim uvjetima držanja te ozljedama koje mogu zadobiti u terariju. Najčešće je riječ o ozljedama nogu, no srećom tarantule imaju mogućnost obnavljanja pa će im se kroz nekoliko mjeseci ozlijeđeni ekstremiteti potpuno obnoviti. Unatoč tome, ukoliko primijetite da je vaš osmonogi ljubimac bolestan, svakako čim prije potražite pomoć stručne osobe.
Tarantula i čovjek
Tarantule nisu kućni ljubimci s kojima čovjek može ostvariti neku zahtjevniju komunikaciju ili kontakt. One ljudski dodir doživljavaju kao prijetnju i u većini slučajeva kada ih se ukloni iz sigurnosti terarija, pokušat će pobjeći, ugristi ili ispustiti iritirajuće dlake. Uz maksimalnu smirenost i strpljenje, s vremenom se tarantulu može naviknuti na čovjekovu ruku i kontakt, no treba znati da se kod nekih ljudi u kontaktu s njihovim dlačicama mogu razviti znaci alergijske reakcije (crvenilo, svrbež i osip). Osim toga, njihov ugriz može izazvati bolnu oteklinu i crvenilo pa vrijedi i na to pripaziti. Nagli pokreti ili vibracije mogu uplašiti pauka te se on pri padu s veće visine lako može ozlijediti. Iz svega navedenog proizlazi da u kontaktu s tarantulom treba biti izuzetno oprezan i pažljiv.
Zbog velike popularnosti i tržišne potražnje, unazad nekoliko godina počelo se izlovljavati tarantule iz njihovih prirodnih staništa. To je dovelo do toga da su danas neke vrste tarantula postale ugrožene i nalaze se na CITIES listi ugroženih vrsta (The Convention on International Trade in Endangered Species). Stoga pri nabavci svog ljubimca svakako pripazite na njegovo porijeklo.
I na kraju, ukoliko ste veliki ljubitelj paukova i ne patite od arahnofobije, tarantule bi mogle biti vaš idealni kućni ljubimac.
Izvor:
