Tečaj “Coding & Robotics in Education” u Malagi je odabran iz razloga što su učitelji htjeli saznati više o programiranju s različitim robotskim sustavima koji postoje na tržištu te isprobati raznovrsne komplete za programiranje koji se mogu koristiti ne samo informatici nego i u ostalim STEM predmetima. Često prilikom narudžbe pojedinih kompleta nemaju priliku isprobati uređaje te vidjeti jesu li roboti pogodni za uzrast s kojima želimo raditi. Sudionici su htjeli da im ovaj tečaj pomogne u odabiru kompleta koje bi rado primijenili u radu s učenicima.
Na tečaju je bilo prisutno osam sudionika iz nekoliko europskih zemalja: Italije, Latvije, Poljske i Hrvatske (dvoje učitelja iz Latvije, dvoje iz Poljske, troje iz Italije i učitelj informatike kao predstavnik Hrvatske). Budući da su svi došli iz različitih sredina i škola, prvi zadatak je bio predstaviti sebe, školu iz koje dolaze, obrazovni sustav zemlje i škole općenito te ostale zanimljivosti koje su smatrali važnima o svojoj zemlji, običajima, kulturi. Predavačica im je predstavila program rada za sljedeće dane koji će trajati svaki dan od 9:00 do 14:00h.
Plan tečaja je da se upoznaju s različitim kompletima za programiranje te robotima koji u njima dolaze, senzorima i likovima koji se mogu koristiti u STEM predmetima. Upoznali su se s BeeBot-om, BootZees i Pandabotom koji su inače namijenjeni za učenike uzrasta 4+. Podijeljeni su se u tri grupe te je svaka skupina učitelja istražila mogućnosti svakog uređaja (od sastavljanja, senzora, mogućnostima samog uređaja, sučelja aplikacije na tablet uređaju…). Vrijeme im je proletjelo jer svaki uređaj koji su koristili ima nebrojene mogućnosti primjene u informatici, ali i u ostalim predmetima različitih uzrasta.
Domaćini tečaja su u poslijepodnevnim satima organizirali obilazak centra Malage (od najveće ulice ovog dijela grada Calle M de Larios, trg Plaza de la Constitucion, prolazak oko najznačajnijih muzeja poput Picassovog rodnog doma pa do malagske luke i plaže Malagueta).
Drugi dan tečaja bio je namijenjen kompletima robota iz Lego sustava za učenike uzrasta 6+ i 7+ te su se tu sada upoznali s kompletom Wedo 2.0 i Lego Spike Essentials, koji sadrže dijelove Lego kocaka, ali uz to sadrže i sve dodatne senzore kao i motore za upravljanje. Svaki od njih dolazi sa svojom aplikacijom koja u sebi sadrži upute za sastavljanje različitih kombinacija kocaka s integracijom motornih dijelova i senzora. Svaka igračka uz ove upute ožive te se uz njih lako mogu usvojiti vještine programiranja na zabavan i lak način. Sastavljali su se projekti po vlastitoj želji, po nekoliko njih te je za svaki od njih bilo potrebno između 35 i 45 minuta što je za prosječni hrvatski školski sat previše, a naročito ako se uzme u obzir da su ovi kompleti namijenjeni za šestogodišnjake. U grupama su testirali sve mogućnosti sastavljenih gotovih robota, od senzora, upravljanja pokreta, svijetla, LED dioda i sl. Najviše su vremena utrošili na programiranje koje se odvija putem šarenih blok puzzle-a (slični Scratch-u) te smo istraživali različite mogućnosti pokreta, izmjenom varijabli i sl.
Trećeg dana, sati su bili zamišljeni za istraživanje dosad upoznatih kompleta robota. Svaki sudionik je imao slobodu “igrati se” s kompletom za koji smatra da mu je posebno zanimljiv, a ujedno i one koje smatra da bi ih mogao primijeniti u radu sa svojim uzrastom učenika. Po dodatnim uputama predavačice sastavljali su se te programirali roboti. Razmjenjivala su se iskustva u radu, teškoćama s kojima su se eventualno susretali pri sastavljanju i programiranju kao i prednostima te nedostacima odabranih kompleta.
Domaćini tečaja su ih u poslijepodnevnim satima odveli u Granadu gdje su obišli stari arapski dio grada, novi dio grada te su posjetili i palaču Alhambru koja se sastoji od prekrasnih vrtova i prekrasno uređenog interijera koje su izgradili muslimanski vladari Španjolske u 13. i 14. stoljeću te je ovo jedina islamska srednjovjekovna palača koja je ostala nedirnuta. Odlikuje se svojim arabesknim ukrasima te je posebna jer je to građevina od drveta i žbuke. 
Na početku sastanka dogovor je bio oko izrade plakata na zadane teme. Prvi je plakat bio da svi zajedno nacrtaju robota te da ujedno razmisle što bi njih sve robot naučio da recimo npr. dođe iz svemira.
Na drugi plakat na kojemu su nacrtali tablet uređaj su trebali na papirićima napisati sve što bi ih robot naučio, tj. za što bi sve on bio sposoban kada bi došao u škole (programsko razmišljanje, programiranje uz zabavu, lakše učenje, matematika, sviranje…). Budući da su radili u dvije skupine, morali su na zajednički papir izdvojiti sve ono što su zapisali isto.
Na trećem plakatu su trebali zapisati broj 2050 te razmisliti koja bi to zanimanja do 2050.g. mogla nestati prilikom pojave robota u našem svakodnevnom životu. Tu su se najviše složili da bi mogli nestati skladišni radnici, blagajnici, prevoditelji, doktori kakve ih danas poznajemo te možda i učitelji, ali u jednom manjem obliku.
Ostatak vremena su proveli u sastavljanju robota po različitim videouputama koje se nalaze u aplikacijama predviđenih za rad s odabranim robotskim kompletom. Sastavljali su staze za utrkivanje robota te su organizirali utrke robota. Upoznali su se i s mogućnostima mini robota Ozobot koji funkcionira na principu slijeda linija koje crtamo po vlastitoj želji uporabom markera različitih boja, a različite kombinacije šarenih linija tjeraju Ozobota da izvodi različite kretnje (okret ulijevo ili udesno, okretanje oko svoje osi, izbjegavanje prepreka i sl.).
Svaka od dvije grupe je dobila zadatke u skladu s uzrastom učenika s kojima rade. Jedna je grupa testirala aplikaciju Scratch Junior, dok je druga na laptopima radila na programiranju u Minecraft Education verziji. Već su imali nešto iskustva s radom u Minecraftu, ali nisu je nikada osobno igrali, do sada. Pomoću nekoliko tutorijala, savladali su osnove igre, a potom su se prebacili na pravo programiranje rješavajući aktivnosti iz Sata kodiranja (Hour of Code).
Jedna od vježbi je bila da je svaka grupa dobila po jedan tablet uređaj sa aplikacijom Scratch Junior te su trebali smisliti neki kod i priču pa uređaj proslijediti dalje i tako u krug dok nisu dobili jedan zanimljivi program koji su potom svi pogledali i analizirali. Upoznali su se i sa Scratch karticama za izazove koji se mogu dati učenicima kako bi što lakše naučili programirati u programskom jeziku Scratch. Predavačica im je kroz razmjenu iskustava o programiranju i alatima za rad predložila da mogu koristiti i Scottie Go (programiranje s tekstualnim karticama što bi bilo posebno zanimljivo uzrastu od osam do deset godina kao uvod u programiranje). Upoznali su se i sa Khan Academy koju je pokrenuo Microsoft, a koja sadrži resurse za rad u STEM predmetima, gotovi materijali koji su već spremni za korištenje. Stranica Teacher’s pay teacher’s također nudi gotove materijale za sve predmete, a naročito i za računalno razmišljanje putem koje za malo novaca se mogu dobiti već gotovi materijali koji su za svoje razrede već pripremili drugi učitelji.
Za sami kraj slijedila je dodjela certifikata, kratki govori, zajedničko fotografiranje s omiljenim robotima koje su upoznali te kratki govori prije odlaska.
U tečaju su naučili kako koristiti nove komplete za programiranje s kojima do sada nisu imali prilike raditi, niti ih uopće vidjeti uživo te su uvidjeli kako su svi ti kompleti bazirani na programskom jeziku Scratch koji je vrlo lak za usvajanje te se mogu kombinirati i s ostalim programskim jezicima kao i sa različitim kompletima robota kao što su nadogradnje i sl. Razmjenom iskustava među sudionicima su također shvatili kako bi škole ili Ministarstva trebali osigurati ovakve komplete za rad jer je do njih vrlo teško doći privatnim kanalima jer su dosta skupi. Tečaj preporučuju svim učiteljima koji žele naučiti nešto novo, naučiti kodirati s različitim verzijama robotskih modela koji su danas dostupni na tržištu.
