Tehnologije i tehnike stvaranja i ciljanja dezinformacija

Dezinformacije nisu nov fenomen. One postoje otkad je čovječanstva. Ono što je danas novo njihova je digitalna distribucija i brzina širenja, raznolikost aktera koji sudjeluju u njihovoj proizvodnji i širenju te sofisticirane tehnologije za proizvodnju i dijeljenje dezinformacija ciljanim skupinama.

Brojne tehnologije i tehnike pronalaze primjenu u području manipulacije informacijama, uključujući (Kertysova 2018):

profiliranje i segmentaciju korisnika društvenih mreža na temelju podataka koje korisnici više ili manje svjesno dijele (npr. demografski podaci, lokacije, interesi, potrošačke navike, političke i ideološke preferencije, mreža prijatelja itd.). Profiliranje rezultira definiranjem grupe ljudi koji imaju neke zajedničke karakteristike. Primjerice, politička stranka može segmentirati samohrane majke, korisnice društvenih mreža, i ciljano im prikazivati poruke o prijetnjama koje vrebaju njihovu djecu kada su sama na ulici da bi im potom predstavili svoj program za sigurnost djece. S obzirom na to da prva poruka nije bila eksplicitno politička, ovakve kampanje mogle bi se smatrati manipulativnima (svaka profilirana grupa prima drugačiju poruku od iste stranke).
hiperpersonalizirano ciljanje – korištenje svih dostupnih podataka o osobama kako bi im se prikazivale točno određene, prilagođene poruke koje su u skladu s njihovim stajalištima i interesima i koje bi ih trebale potaknuti na određenu aktivnost. Primjer iz prethodne točke primjenjiv je i ovdje jer profiliranje i hiperpersonalizirano ciljanje djeluju komplementarno.
deepfakes (duboke krivotvorine) – složenica od deep learning (duboko učenje, grana strojnog učenja u području umjetne inteligencije) i “lažnog”. To su sintetički, najčešće audiovizualni, materijali u kojima je osobi zamijenjeno lice (da predstavlja nekog drugog) ili govor (da ispada da govori nešto što originalno nije izgovorila). Iako čin lažiranja materijala nije nov (npr. obrade u Photoshopu još uvijek su prisutne), deepfake omogućuje sofisticiranu manipulaciju audiovizualnih sadržaja kojima ljudi i dalje najviše vjeruju, pa je time i veći potencijal za obmanu (Kietzmanni dr. 2020). Jedan je od prvih poznatijih primjera primjene ove tehnologije manipulacija govora tadašnjeg američkog predsjednika Baracka Obame (pogledajte primjer).