NGC 2005 nalazi se oko 750 svjetlosnih godina od srca Velikog Magellanovog oblaka (LMC), koji je najveća satelitska galaktika Mliječnog puta udaljena oko 162 000 svjetlosnih godina od Zemlje.
Kuglasti skupovi su gusto zbijene grupe zvijezda koje mogu sadržavati desetke tisuća ili milijune zvijezda. Njihova gustoća znači da su čvrsto vezani gravitacijom i stoga vrlo stabilni. Ova stabilnost pridonosi njihovoj dugovječnosti. Naime, kuglasti skupovi mogu biti stari milijardama godina i često se sastoje od vrlo starih zvijezda. Proučavanje kuglastih skupova u svemiru može biti pomalo poput proučavanja fosila na Zemlji. Kao što fosili daju uvid u karakteristike drevnih biljaka i životinja, kuglasti skupovi osvjetljavaju karakteristike drevnih zvijezda.
Trenutne teorije evolucije galaktika predviđaju da se galaktike međusobno spajaju. Astronomi misle da su relativno velike galaktike koje promatramo u modernom svemiru nastale spajanjem manjih galaktika. Ako je to točno, onda bismo očekivali dokaze da su najstarije zvijezde u obližnjim galaktikama nastale u različitim galaktičkim okruženjima. Budući da kuglasti skupovi sadrže drevne zvijezde i zbog svoje stabilnosti izvrstan su laboratorij za testiranje ove hipoteze.
NGC 2005 je takav kuglasti skup i samo njegovo postojanje pruža dokaz koji podržava teoriju evolucije galaktika putem spajanja. Doista, ono što NGC 2005 čini pomalo neobičnim u odnosu na njegovo okruženje je činjenica da njegove zvijezde imaju kemijski sastav koji se razlikuje od zvijezda oko njega u LMC-u. Ovo sugerira da je LMC doživio spajanje s drugom galaktikom nekad u svojoj povijesti. Ta se druga galaktika već odavno spojila i na drugi način raspršila, ali NGC 2005 ostaje iza nje kao drevni svjedok davnog spajanja.
