Igra počinje servisom, kojeg prvi izvodi igrač određen ždrijebom ili bacanjem novčića. Servis se izvodi iza zadnje linije vlastitog polja, a lopticom se mora pogoditi dijagonalno servisno polje. Servira se naizmjence u lijevo odnosno desno servisno polje protivnika, prema rasporedu igre. Poen se osvaja ukoliko protivnik ne uspije vratiti lopticu koja je pala u njegov dio terena, ili ukoliko protivnik lopticu uputi na način da prvim dodirom sa zemljom ne uspije pogoditi unutar označenog terena (tzv. aut).
Tenis je individualni sport kod kojeg ne postoje izmjene kao kod mnoštva drugih momčadskih sportova. Također, tijekom meča ne postoji time-out nego se prekid događa zbog rezultata, vremenskih uvjeta i slično.
Teniski meč nema ni određenu dužinu trajanja, jer rezultatska forma nije ista na svim natjecanjima (3 ili 5 setova). Dakle, trajanje meča ovisi o rezultatu. Trenutno je najduži meč u povijesti bio onaj između Amerikanca John Isnera i Francuza Nicolasa Mahuta u 1. kolu Wimbledona 2010. Isner je Nakon 11 sati i pet minuta igre, 183 gema od čega 138 u petom setu, pobijedio sa rezultatom 6:4, 3:6, 6:7, 7:6 i 70:68.
Četiri najpoznatija turnira s najvećim brojem bodova, za koje se obično koristi eng. izraz Grand Slam, su:
- Australian Open (otvoreno prvenstvo Australije)
- Roland Garros (French Open, tj. otvoreno prvenstvo Francuske)
- Wimbledon
- US Open (otvoreno prvenstvo SAD-a)
Teniski teren
Teniski teren (podloga) je ravna površina koja je na sredini odijeljena mrežom. Visina mreže na rubovima je 107 cm a na sredini je nešto niža – 91 cm. Podloge mogu biti različite, npr. zemljane, tvrde, travnate, unutrašnje, vanjske.
Dimenzije terena se razlikuju za pojedinačnu odnosno igru parova, ali je uobičajeno da na jednom terenu postoje oznake za obje varijante. Još se na terenu sa svake strane ističu po dva servisna polja, u koja je, ovisno na koju se stranu servira, prilikom servisa potrebno ubaciti lopticu.
Povijest tenisa
Pretpostavlja se da su s tenisom započeli još stari Egipćani, Grci i Rimljani, no svi se dokazi svode na nekoliko arapskih riječi iz vremena starog Egipta koje bi se mogle dovesti u vezu sa sličnim sportom te rezbarije u egipatskim hramovima iz 1500. godine prije Krista.
Riječ tennis (engl.) vjerojatno potječe od imena egipatskog grada Tinnisa, dok se za riječ racquet (reket) smatra da je nastala od arapske riječi za dlan: rahat.
Postoje dokazi da se u 5. stoljeću tenis igrao u Toskani, isprva bez reketa, golom rukom.
S obzirom na oskudne konkretne dokaze iz drevnih vremena, većina povjesničara “izum” tenisa ipak pripisuje francuskim redovnicima iz 11. i 12. stoljeća koji su se rekreirali zabijajući dlanovima loptice u samostanski zid ili jedan drugome (la soule) i kasnije preko užeta razvučenog sredinom dvorišta. Jeu de paume (igra rukom) ime je koje su dali toj igri. Tenez (“eto ti” ili “igraj!”), riječ kojom su igrači započinjali igru, još je jedna riječ prema kojoj je mogla nastati riječ tenis.
Tenis kakav znamo danas nastao je oko 1874., a s njim se povezuje ime engleskog majora Waltera Cloptona Wingfielda. On je definirao pravila igre te ih i službeno registrirao u uredu za zaštitu patenata.
Prvi turnir u Wimbledonu održan je (s 22 igrača i dvjestotinjak gledatelja) 1877. godine i otada se taj sport službeno zove tenis.
Izvori:
