Teorija izbora, autora dr. Williama Glassera, poznatog američkog psihijatra govori o tome da se problemi u odnosima s djecom ili drugim ljudima javljaju iz razloga što se mi prema drugima odnosimo na pogrešan način.
Glasser smatra da se poteškoće u odnosu roditelj-tinejdžer javljaju zbog načina na koji se roditelj odabire ponašati. Roditelji već generacijama čine istu stvar, a to je da pokušavaju kontrolirati svoju djecu ukazivanjem na greške, kritiziranjem,cjepidlačenjem. Na taj način narušavaju svoj odnos s djetetom i udaljavaju se od njega.
Teorija izbora uči da je sve ono što činimo, mislimo i osjećamo pokrenuto onime što se događa u nama, te da smo jedina osoba koju možemo kontrolirati mi sami.
Ako ste u stanju prihvatiti zamisao da svi sami odabiremo ono što činimo, tada ste naučili temeljnu postavku teorije izbora. Vi imate izbore i vaš tinejdžer ima izbore. Svatko od vas dvoje može učiniti drugačiji izbor. Ako se ne slažete najbolje, gotovo je uvijek moguć i neki bolji izbor.
Teorija izbora uči vas kako da prestanete kontrolirati druge i koncentrirate se na kontroliranje samog sebe, tako da ostanete što je moguće više povezani s važnim ljudima u svom životu.
Teorija izbora objašnjava da smo, kad se rodimo, kodirani genetskim zadatkom koji se mora ispuniti da bismo bili sretni, mada ne isti čas, kao kad je riječ o disanju. Mi moramo smisliti način na koji ćemo taj zadatak obaviti. U korijenu je tog zadatka pet osnovnih potreba ugrađenih u našu genetsku strukturu: preživljavanje, ljubav i pripadanje, moć, sloboda i zabava. Ako smo u stanju naučiti zadovoljiti pet osnovnih potreba, bit ćemo sretni. Što ih bolje zadovoljavamo, bit ćemo sretniji.
Većinu svog života provedemo učeći kako se ponašati, jer zbog svojih osjećaja obraćamo 
veliku pozornost na to kako se ponašamo. Svako ponašanje koje osjećamo lošim ili povređujućim ne zadovoljava jednu ili više od pet navedenih potreba.
U našim se životima događa da su potreba za moći i potreba za ljubavlju često u sukobu. Na primjer, možda ćete uspjeti zadržati svog tinejdžera u kući da ne izađe onda kad on to poželi, ali ćete propustiti održati odnos onako jakim kako biste željeli. Vaš argument kako ga sprečavate zato jer ga volite, neće biti prihvaćen. Želite li zadovoljiti svoju potrebu za moći, morate smisliti način kako ćete to učiniti, a da pritom ne izgubite povezanost s ljudima koje trebate.
Jedini način na koji možemo zadovoljiti i potrebu za moći i potrebu za ljubavlju jest stjecati poštovanje, povjerenje i ljubav ljudi. Pokušamo li ih kontrolirati, možda ćemo zadržati njihovu ljubav, ali nikada nećemo zadobiti njihovo poštovanje i povjerenje. Kad imamo poštovanje, povjerenje i ljubav drugih, osjećamo se moćno.
Sedam je navika koje mogu uništiti odnose s vašim tinejdžerom, ali i s ostalim ljudima kojima ste okruženi:
- kritiziranje,
- okrivljivanje,
- žaljenje,
- prijetnja,
- kažnjavanje,
- potkupljivanje (nagrađivanje) radi kontrole.
Ako njih sedam uspijete odstraniti iz odnosa s vašim tinejdžerom, odmah ćete se početi bolje međusobno slagati. Osim, naravno, ako taj odnos nije toliko propao da više i ne postoji. No malo je vjerojatno da će se to dogoditi kad su u pitanju roditelj i dijete.
Gotovo svi odnosi, osim nekih brakova, mogu biti obnovljeni odstranjenjem tih sedam navika, čak i u slučaju da ih samo jedna strana prestane primjenjivati. Ako su pak obje strane za to spremne, tada svaki odnos, čak i brak, ima dobre izglede da bude spašen.
Napuštanjem ovih ubojitih navika mnogo ćete postići, a ukoliko ih zamijenite navikama:
- slušati,
- podržavati,
- ohrabrivati,
- poštovati,
- vjerovati,
- prihvaćati,
- pregovarati,
ojačati ćete svoj odnos s tinejdžerom.
Budite strpljivi. Potrebno je neko vrijeme da naučite primjenjivati teoriju izbora.
Literatura: Glasser W., Alinea, Zagreb, 2002.
