U prvoj polovini 20. stoljeća u psihologiji je bila dominantna bihevioristička teorija prema kojoj se sam proces učenja ne može promatrati, no može se opažati kako je neka osoba, prema onome što je naučila, promijenila svoje ponašanje. Pristaše biheviorizma smatraju da povratna informacija u obliku nagrade i kazne utječe na učenikovo buduće učenje tj. da će ga motivirati za daljnje ponavljanje i vježbanje. I danas su u primjeni neke prakse temeljene na biheviorizmu, primjerice pohvale i čestitke učenicima izražene neposredno nakon uspješno odgovorenog pitanja ili dodjeljivanje bodova isključivo za konačno točno rješenje zadatka, bez obzira na proces kojim je učenik do njega pokušao doći.
Tijekom 20. stoljeća popularnost biheviorizma je opadala, a više se psihologa priklonilo kognitivizmu. Prema toj je teoriji učenje proces u ljudskom mozgu, kojim se nove informacije usvajaju i integriraju s postojećim znanjima. U praksi u obrazovanju učeniku možemo pomoći da informacije organizira u smislene koncepte tako da mu ponudimo misaone mape, hijerarhijske strukture pojmova, lente vremena i druga slična sredstva a nastavnici pomažu i objašnjavanjem. Tradicionalni europski obrazovni sustavi uglavnom su utemeljeni na kognitivističkoj teoriji, te se od učenika očekuje da tijekom školovanja usvoje mnoštvo apstraktnog teorijskog znanja, uglavnom bez praktične primjene. Za razliku od toga, konstruktivistička teorija tumači učenje kao aktivan proces u kojem učenik mora konstruirati svoje znanje, sam ili u suradnji s drugima.
U obrazovnom sustavu to znači da je učenik u centru nastave, mora učiti iskustveno i kroz praksu i preuzima dio odgovornosti za svoje učenje, dok je uloga nastavnika da potakne, omogući i usmjerava proces učenja prema planiranim ishodima učenja. Treba naglasiti da su ovdje ukratko prezentirane tri, u psihologiji poznate teorije učenja, temeljem kojih je u proteklim desetljećima obrazovana većina današnje odrasle populacije, dok se o učenju kao važnoj ljudskoj sposobnosti može govoriti iz perspektive drugih znanstvenih disciplina i područja kao što su neuroznanost, filozofija obrazovanja, teorija motivacije i dr.
Izvori:
Bognar, B. (2016.) Teorijska polazišta e-učenja, Hrvatski časopis za odgoj i obrazovanje, 18 (1), 2016., str. 225-256. Preuzeto 19.7.2018. s https://hrcak.srce.hr/file/229424.
Jukić, R. (2013) Konstruktivizam kao poveznica poučavanja sadržaja prirodoznanstvenih i društvenih predmeta. Pedagogijska istraživanja, 10 (2), str. 241-261. Preuzeto 19.7.2018. s https://hrcak.srce.hr/129671.
