Tibet je kroz povijest imao različita imena. U vrijeme dinastija Tang i Song nazivan je Tubo. Dinastije Yuan i Ming nadjenule su mu ime Us-Tsang. U vrijeme dinastije Tang (7 do 10 st.) Tibetanci su svoj dom nazivali Bo. U najranijem razdoblju dinastije Qing ime Tibeta imalo je tri verzije: Tibbat, Tangut i Xizang. Za vladavine cara Jianquinga, Tibet je nazivan Xizang Xi, što se odnosi na lokaciju zemlje na zapadu Kine. Ime Tibet uvriježilo se u Europi zahvaljujući jednom arapskom trgovcu koji je u 9. stoljeću posjetio istok Azije, te ime Tubo zapisao kao Tibbat. Marko Polo, koji je putovao u Kinu u 13. stoljeću, također je koristioi naziv Tibet.
Tri velika kralja
Prvi pisani dokumenti o Tibetu potječu iz 127. godine pr. Kr. i spominju prvog tibetskog kralja Nyatria Tsenpoa. Nyatri Tsenpo bio je začetnik prve tibetske kraljevske obitelji, čija se loza održala sve do 842. godine kada je ubijen kralj Tri Wudum Tsen, poznatiji kao Lang Darma. Od brojnih tibetskih kraljeva najpoznatiji su bili Songtsen Gampo, Trisong Detsen i Ralpačan. U tibetskoj su povijesti oni poznati i kao Tri velika kralja.
Za vrijeme vladavine kralja Songtsena Gampoa (629-649) Tibet je postao velika vojna sila čije su vojske zauzele gotovo cijelu centralnu Aziju. Songtsen je uvažavao susjedne velesile te želio razvijati trgovačke veze Tibeta. 
Stoga je na školovanje u Indiju slao svoje ministre i mlade Tibetance. Njegova prva žena bila je tibetska princeza, a nakon ratas Kinom oženio je nećakinju kineskog cara, princezu Wencheng.
Kralj Trisong Detsen (755-797) doveo je Tibet do vrhunca vojne i političke moći. Za njegove je vladavine Tibet osvojio i tadašnji glavni grad Kine. Kako je kineski car pobjegao, Trisong je proglašen novim carem Kine i Tibeta. Kao spomen na ovaj događaj, u Lhasi je podignut kameni stup na kojem su ugravirane riječi: Kralj Trisong Detsen, bio je ponosan čovjek, a mudrost njegova savjeta bila je velika, i štogod je učinio za kraljevstvo bilo je u potpunosti uspješno. Osvojio je i vladao mnogim dijelovima Kine. Kineski car, Hehu Ki Wang drhtao je pred njim. Kralj je zatražio stalno godišnje plaćanje od 50.000 bala svile i Kina je bila primorana platiti.
Upravo tijekom vladavine Trisonga Detsena podignut je i Samye, prvi budistički samostan u Tibetu. Trisong je iz Tibeta protjerao kineske svećenike i zabranio kinesku školu budizma, te tibetski budizam proglasio službenom religijom u državi.
Vladavina kralja Ralpačana (815-836) obilježena je brojnim vojnim pohodima ali i prvim potpisanim sklapanjem mira s Kinom. Tekst povelje zapisan je na tri mjesta: na ulazu u carsku palaču u gradu Chang'anu – danas Xian u Kini, na vratima hrama Jokhang u Lhasi te na kinesko-tibetskoj granici na planini Guru Meru. Dvije godine nakon Ralpačanove smrti, na vlast je došao njegov brat Tri Wurum Tsen.
Kako je Tri Wurum bio veliki protivnik budizma, pokušao je zabraniti prakticiranje ove religije te protjerati sve svećenike. Ubio ga je budistički svećenik 842. godine. Kako Tri Wudum nije imao nasljednika, u zemlji je zavladao rat i ubrzo se velika država raspala u mnogo malih kraljevina. Tibet je ponovo ujedinjen tek 1247. godine.
U 10. i 11. stoljeću, pod utjecajem indijskih propovjednika iz Bengala, došlo je do preporoda budizma, koji postaje vladajuća religija u osebujnom obliku tibetskog lamaizma. Moć i bogatstvo ponovno otvorenih samostana rastu, pa je to privuklo i mnoge svjetovne feudalce da stupe u svećenički red. U to su doba položeni temelji za preobrazbu Tibeta u teokratsku državu čiji će najveći autoriteti u 16. i 17. stoljeću postati dalaj-lama i pa čen-lama.
Tibet i dalaj-lame
Dalaj-lama duhovni je vođa tibetanskih budista diljem svijeta. Budisti-lamaisti vjeruju da je dalaj-lama inkarnacija vrhovnog božanstva. Riječ “dalaj” na mongolskom jeziku znači ocean, a riječ “lama” potječe iz sanskrta i znači isto što i guru, učitelj. U doslovnom prijevodu, dalaj-lama bio bi “ocean-učitelj”, što prema tumačenjima budističkih svećenika znači da je riječ o učitelju čije je znanje duboko kao ocean.
Vjeruje se da je prvu titulu dalaj-lame mongolski vladar Altan-kan 1578. godine dodijelio Sonamu Gyatsou. Prema predaji, Sonam Gyatso bio je pozvan u posjet Mongoliji. Po njegovu dolasku, Altan-kan obratio mu se na mongolskome, nazvavši ga “dalaj”, što je mongolski prijevod tibetanske riječi “gyatso” (ocean). 
Altan-kan je znao da su Sonamovi preci u imenu uvijek imali i riječ “gyatso” te je mislio da je riječ o prezimenu. Od tog se vremena titula “dalaj” daje inkarnacijama Velikog lame. Sonam Gyatso, svećenik iz Drepunga tako je postao prvi koji je nosio titulu dalaj-lame.
No, kako je Sonam bio treći potomak loze, u povijesnim je knjigama zabilježen kao Dalaj-lama III. Preci Sonama Gyatsoa posthumno su dobili titule Dalaj-lame I.i II. Dalaj-lama IV. nasljednik Sonama Gyatsoa, prvi je koji nije bio Tibetanac i što je izabran za dalaj-lamu zahvaljujući krvnom srodstvu s mongolskim kanovima. Dalaj-lama IV. bio je priznat u nekim hramovima i budističkim samostanima u Tibetu. No, dio svećenika opirao se njegovu ustoličenju te je Yonten konačno bio prisiljen napustiti Lhasu. Umro je u Mongoliji, pod nerazjašnjenim okolnostima, u 28. godini života.
Njegov nasljenik Dalaj-lama V. (1617-1682), bio je jedan od najslavnijih dalaj-lama. Uz podršku Gušri-kana, tadašnjeg mongolskog vladara, Lozang Gyatso ujedinio je Tibet. Osim toga, Dalaj-lama V. proglasio je Lhasu glavnim gradom te započeo gradnju palače Potala. Za njegova života izrađena je Bijela palača, dok je drugi dio – Crvena palača – dovršen nekoliko godina nakon njegove smrti. Dalaj-lama V. umro je 1682. godine, no njegova je smrt skrivana sve do 1696.
Razlog ovome bila je želja tadašnjeg premijera Tibeta, bliskog dalaj-laminog suradnika Desi Sangye Gyatsoa, da gradnja palače Potala bude završena, kako bi se u potpunosti pripisala vremenu Dalaj-lame V. Drugi razlog bila je potreba da se Tibet pripremi za novog dalaj-lamu te da neprijateljski nastrojeni susjedi ne iskoriste vrijeme bez dalaj-lame (a time i vlasti u Tibetu) da napadnu zemlju.
Članak je izvorno objavljen u 115. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.
