Taj je boležljivi dječarac kasnije izrastao u čovjeka koji je za ljubav znanosti izdržao razne teškoće poput otrovnih zmija i opasnih škorpiona, žeđi i jakog egipatskog sunca.
Kad mu je bilo sedamnaest godina, Carter se zaposlio u Britanskom muzeju. 
Svojim crtežima egipatskih grobnica privukao je na sebe pažnju jednog tada glasovitog profesora koji mu je pomogao da postane arheolog i otputuje u daleki Egiptat.
Tamo se upoznao s Englezom lordom Carnavonom, strastvenim egiptologom. S obzirom da je Howard Carter bio poduzetan i uporan, a Carnavon bogat i utjecajan, ubrzo su se udružili i zajedničkim snagama počeli tragati za odgovorom na pitanje: Gdje se nalazi grobnica kralja Tutankhamona?
Naime, iako su mnoge grobnice egipatskih kraljeva već bile otkrivene, mjesto Tutankhamonove grobnice i dalje je ostalo nepoznato. Carter je bio uvjeren da je ono skriveno negdje u Dolini kraljeva, pa je zajedno s lodrom Carnavonom 1917. godine započelo temeljito istraživanje. Naime, Dolina kraljeva se, s arheološkog stajališta, smatrala mjestom gdje se nema više što otkriti! Međutim, silna upornost Howarda Cartera srećom se isplatila. Vođen otkrićem nekoliko predmeta što su nosili Tutankhamonovo ime, Carter je vjerovao da kralj mora još ležati negdje u dolini u nekoj neotkrivenoj grobnici.
Nakon pet godina uzaludnog kopanja Lord Carnavon je razočarano tvrdio da uzalud troši novac, no Carter ga je molio da izrdži još malo. Nekoliko mjeseci nakon toga Carter je ipak morao priznati poraz i tada se činilo da Tutankhamonova grobnica ipak nije u toj dolini. No, tih se dana (1922. godine) dogodilo nešto izvanredno: jedan od Carterovih ljudi pronašao je kamenu stepenicu ispod pijeska, točno nasuprot sjeverne strane ulaza u grobnicu Ramzesa VI. Sljedeći dan stepenice su bile očišćene i ukazala su se blokirana vrata s pečatima drevnih čuvara Doline kraljeva! Iza tih vrata ležalo je arheološko otkriće stoljeća. Niz stepenica vodio je dolje u grobnicu pa možemo samo zamisliti radost što ju je osjetio Carter kad je unutra ugledao raznolike predmete neprocjenjive vrijednosti.
Premda je ustanovljeno da je pokušana provala u grobnicu dva puta neposredno nakon pokopa, njen sadržaj je praktički ostao netaknut i po svom obujmu i po vrijednosti predmeta predstavlja nešto stvarno izvanredno. Unutra je bilo još drugih prostorija koje je trebalo otvoriti. 
U jednoj je bio sarkofag s tijelom preminulog kralja, no prije nego što je Carter otvorio tu prostoriju – posvađao se s Lordom Carnavorom i obustavio radove. Lord je naime htio zadržati dio pronađenog bogatstva kao naknadu za novac potrošen za istraživanje, a Carter se tome protivio. U isto je vrijeme i egipatska vlada preuzela grobnicu pa je Carteru zabranjen ulazak i daljnje istraživanje.
Godine 1925. u Egiptu je došlo do promjene vlasti pa je Howardu Carteru dopušten nastavak istraživanja. Sada se pred njim nalazio izuzetno važan zadatak: morao je otvoriti posljednja vrata u prostoriju u kojoj se nalazio sarkofag s tijelom Tutankhamona. Bio je to veliki trenutak! Pokušajmo zamisliti njegove osjećaje kad je ugledao zlatni sarkofag o kojem je sanjao tolike godine i kad je njegov trud napokon nagrađen. U tom je sarkofagu ležala savršeno očuvana mumija kralja Tutankhamona.
Iznad sarkofaga je bio obješen natpis: «Smrt će snaći one koji ometaju faraonov san». Te su riječi uzrokovale glasine da je grobnica ukleta i da će one koji uđu nepozvani stići sigurna smrt.
Dva mjeseca nakon otvaranja grobnice lord Carnarvon se počeo osjećati loše i ubrzo je umro. Tri dana nakon lordove smrti umro je američki arheolog Arthur Mace, jedan od voditelja tima. Egiptolog George Gold, Carnarvonov prijatelj, odmah je otputovao u Kairo i nakon dvanaestak sati je umro.
Radiolog Archibald Reid koji je rengenski pregledao faraonovo truplo obolio je te je prebačen u Englesku, umro nakon nekoliko dana. Lordov osobni tajnik, tijekom ekspedicije je pronađen mrtav u postelji jer mu je zatajilo srce. U roku od šest tjedana nakon otvaranja grobnice umrlo je 12 ljudi koji su u otvaranju sudjelovali, a nakon sedam godina samo su još dva člana prvotne ekipe bila živa.
Ukupno je umro dvadeset i dvoje ljudi koji su na neki način povezani s ekspedicijom, no ipak treba spomenuti da je sam Howard Carter poživio još 17 godina te je tako barem on opovrgao faraonovu kletvu.
