U uvodnom dijelu sata razgovarali smo o važnosti čitanja za cjelokupni intelektualni, emocionalni, socijalni i kreativni razvoj čovjeka. Razmišljali smo što nama čitanje znači, što volimo čitati, kako se tad osjećamo.
Tako smo došli do teme pjesništva. Već sam odavno primijetila da učenici ne iskazuju osobiti interes za poeziju kao za čitanje proznih djela pa sam iskoristila ovogodišnju temu Mjeseca knjige da im hrvatsko pjesništvo bar donekle približim preko glazbe.
Odabrala sam pet hrvatskih pjesnika: Dedića, Tadijanovića, Cesarića, Ujevića i Slamniga. Čitali smo izabrane stihove, slušali njihove glazbene izvedbe, gledali video isječke, iznosili svoje misli, osjećaje i dojmove te doživjeli predstavljena književno-umjetnička ostvarenja svatko na svoj (emotivni) način.
Sudionici našeg kulturnog programa, učenici trogodišnjih zanimanja (mesar, pekar, cvjećar) 1. f odjeljenja (u pratnji nastavnice Ružice Đikić) te veterinarski tehničari 3. a i 4. a (u pratnji nastavnice i Domske odgojiteljice Marije Jerkunice) izdvojili su dvije pjesme, odnosno njihove izvedbe, koje su im se posebno svidjele.
Prva je Arsenova “Dida moj” zbog osjećaja koje stihovi i izvedba u njima pobuđuju („…budi neke uspomene i sjećanja na djeda s kojim sam provela divno djetinjstvo.“). Druga je Slamnigova “Barbara”, u izvedbi Zvonka Špišića, jer je, kako su napisali: „zanimljiva, šaljiva, domišljata, vesela, zabavna…“, a jedna je učenica komentirala: „Rap tadašnjih godina!“
Sigurna sam da su ovaj put poeziju doživjeli na puno bliskiji način i da će još koji put potražiti i poslušati Ujevićev “Odlazak” ili neku od brojnih Cesarićevih uglazbljenih pjesama.
