Svjetski dan učitelja proglasio je UNESCO 1994. u spomen na isti datum 1966. kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja. Od tada je 5. listopada prvi datum nove školske godine koji se organizirano obilježava. Učenici škole imali su nekoliko aktivnosti. Jedna od njih je i prilika da se kroz pisani tekst sjete svojih najdražih učitelja, imali su priliku zamisliti se u njihovoj ulozi stavljajući na papir rečenice koje su potom uglavnom izazivale osmijeh na licu.
Nakon čitanja pjesme Dragutina Tadijanovića «Da sam ja učiteljica», trebali su napisati svoj pristup temi. Bez nekih posebnih uputa kako bi sastavak trebao izgledati, na kraju sata otkriveno je da su svi učenici uglavnom imali istu ideju. Evo nekih primjera kakvi bi to bili učenici da su učitelji.
«Da sam ja učitelj to bi bila zbrka. Pogubio bi se u vremenu, zaboravljao bi zadatke koje moram ispuniti. Dolazili bi roditelji od učenika i žalili bi se da im djeca ništa ne znaju. Moji bi se učenici odmarali, žvakali bi žvake, zezali bi se, ali bi zaboravili učiti. Ako bi učili, bilo bi to u malim količinama. Lagano bi dijelio petice. Iako, samo za pet bi znao ja.» (UČITELJ IZ VAŠIH SNOVA)
«Dragi učenici, da sam ja vaš učitelj, ja bih predavao lekciju pola sata, a ostatak sata bi razgovarao s vama o svemu. Išao bih s vama na izlet svako dva mjeseca. Dopustio bih da se žvakaju i rastežu žvake, onako opušteno. Kasnio bih na sat pet minuta kako bih na miru popio svoju kavu zbornici. A popričao bih i s kolegama kada ćemo na školsku pivu. S učenicima bih postao frend. Bih! Bih!» (ZADNJA KLUPA)
Najdraži najbolji učenik očito prati Stanje nacije pa je ponukan onim što vidi i čuje donio sljedeći zaključak:
«Davao bih dva. Ne bih se trudio. Čekao bih plaću. Loše učenike poslao bih kući, učio bih one koji žele učiti. Ne bih se ljutio niti puno trudio jer je meni moje mentalno zdravlje važnije od posla. Puštao bih učenike prvi sat da na miru popiju kavu i popuše. Ne bi slao učenike na produžnu jer bi mi to bio samo dodatni posao. Da sam ja učitelj, tako bi to bilo!» (NAJDRAŽI NAJBOLJI).
A onda je jedan učenik imenovao svoga najdražega, što je nekako i bio cilj pisane radionice:
«Da sam ja učitelj bio bih Branko Šarić. Ne znam zašto točno, ali je simpatičan, zanimljiv i zna biti ozbiljan. Najbolje nas zabavlja svojim pričama, pogledima i izrazima lica. Pomalo mislim da smo on i ja dosta slični. Kada bih htio biti profesor želio bih biti kao on.» (DRAGI UČENIK)
Učenici su tijekom dana posjetili Gradsko groblje u Makarskoj i zapalili svijeću na grob pokojne profesorice matematike Ane Vranješ koja je u školi radila do 2010. kada je, nažalost, čim je stupila u mirovinu i preminula. Upaljena svijeća simbolično je bila upaljena za sve naše rano preminule profesore.
U večernjim satima u Gornjim Brelima profesor Mijo Lulić počastio je svoje kolege povodom odlaska u mirovinu. Bilo je sportskih igara, ali i dobre spize. Neka mu je sretno u danima u kojima, znamo to već, neće mirovati. Svim učiteljima Svijeta, sretan Svjetski dan učitelja! – želi Srednja strukovna škola u Makarskoj.
