Uspjeh u matematici postiže se jedino ako učenici vide matematiku kao predmet koji je koristan, zanimljiv i vrijedan uloženog truda. Nažalost, dio učenika matematiku povezuje s osjećajem straha, napetosti i nelagode. Strah od matematike može prouzročiti da učenici zaziru od učenja, da prestanu pokušavati učiti prije nego što su počeli, da postave prepreke vlastitom napretku. U težim slučajevima, neki se učenici mogu čak i fizički razboljeti te početi izbjegavati učionice i učitelje.
Prvi korak prema borbi protiv tjeskobe oko matematike je razbijanje štetnog uvjerenja o “matematičkom mozgu: neki ljudi mogu dok drugi ne mogu računati matematičke zadatke”. To je stav koji rijetko čujete prilikom učenja sadržaja drugih nastavnih predmeta. Matematika je vještina koju učimo kao poput vožnje bicikla i kuhanja, a ne moć s kojom smo rođeni (tj. pojam “matematičkog mozga” možemo poslati u koš za smeće). Zapravo, svatko može naučiti matematiku, ali kao i kod svake druge vještine, da bismo naučili matematičke pojmove, potrebno je vrijeme i trud kako bi dosegnuli razinu samopouzdanja i kompetencije. Matematičko mišljenje može se naučiti kao i sve ostalo.
Kao i kod svih vještina, naše razumijevanje matematike i brojeva nešto je što svatko može poboljšati – a dobro podučavanje čini putovanje mnogo ugodnijim. Kako bi se učitelji mogli nositi sa problemima straha oko matematike, potrebno je voditi računa o sljedećem:
- Negirajte zastarjele pripovijesti
Neka učenici znaju da je, poput vožnje bicikla i kuhanja, matematika vještina koju učimo, a ne moć s kojom smo rođeni (tj. pojam “matematičkog mozga” šaljemo u koš za smeće).
2. Pohvalite trud iznad sposobnosti
Trud je nešto što učenici mogu lako vidjeti te ih se može usmjeriti kako povećati trud u odnosu na sposobnost. Na primjer, potrebno je koristiti izjave kao što su “Odlično napredujete!” umjesto “Vau, baš ste pametni u matematici”.
3. Pustite stvarni svijet unutar matematike
Potrebno je pokazati učenicima kako matematika nije ograničena na udžbenike i bijele ploče, već je to vještina koja im daje opipljive koristi u stvarnom životu. Korištenjem primjera iz svakodnevnog života kao što su tablice sportskih liga, recepti, vrijeme putovanja u školu itd. pokazat ćete učenicima da je predmet rutinski i umanjiti njihove brige izlaganjem.
- Stvorite mirno okružje u učionici
Učionica bi trebala biti mirno mjesto gdje je u redu griješiti, a učenici se ne bi smjeli osjećati neugodno ako pogriješe. Treba uvjeravati učenike kako je pravljenje pogrešaka zdravo i da je to u redu te ukazati na to da i učitelji čine pogrješke svakodnevno. Stvorite poticajno okruženje podrške. Učitelj nije samo predavač već osoba koja treba svojim stilom komuniciranja usmjeravati nastavni proces u kojem učenici, uz njegovu podršku, sami istražuju i grade svoja znanja. Vrlo je bitno uspostaviti pravilnu komunikaciju s učenicima kako bi učenici osjetili da je nastavniku stalo do njihovog mišljenja.
- Prizivanje savjesti roditeljima
I na kraju nešto što nije manje važno, shvatite da se tjeskoba iz matematike ne događa bez razloga – i da su mnogi učenici s problemima računanja to pokupili iz svojih obitelji. Razgovarajući s roditeljima i skrbnicima (pa čak i bakama i djedovima) i nježnim nagovaranjem na mijenjanje generacijskih stavovea, steći ćete bolje razumijevanje podrijetla anksioznosti. Mogli biste ih čak osvojiti zanimljivim događajem iz matematike…
Iako je matematička anksioznost stvaran i hitan problem, dobra je vijest da se stavovi i kompetencije koje potiču njezino postojanje mogu promijeniti. Međutim, takve promjene zahtijevat će vrijeme i trud, stoga je potrebno strpljenje i učenici se ne trebaju bojati potražiti podršku u cijeloj školi. Oduzmite li tjeskobu iz matematičke jednadžbe, otvorit ćete put učenju matematike i napretku tijekom cijelog života.
