Na ovome području živi tisuće ljudi, ali ovaj maleni otok uspio je postati dom za stotine zastrašujućih lutaka. Njihova tijela pokidanih udova, bez glava i glava s praznim očima vise sa stabala po čitavom otoku. Lutke djeluju opasno i zastrašujuće, čak i na jakom dnevnom svjetlu, ali u mraku postaju posebno uznemirujuće pojave.
Legenda kaže kako se prije mnogo godina pod tajanstvenim okolnostima utopila djevojčica te da su nakon toga lutke zaposjele njezin duh. Lokalne legende govore o tome kako lutke same premještaju svoje glave i udove pa čak i otvaraju oči. Neki svjedoci tvrde da su čuli njihova međusobna šaputanja, dok drugi koji su bili na brodu u blizini otoka kažu kako su ih lutke namamile da dođu do otoka.
Naravno, priče tih svjedoka svakako su pretjerane, a prava istina leži u tome da otok nije zaposjednut ni na koji način. Činjenica je da je Isla de las Munecas jezivo mjesto koje tek ponekada posjete znatiželjni turisti.
Don Julian Santana Barrera bio je čuvar otoka. Jednoga je dana pronašao djevojčicu koja se utopila u tajanstvenim okolnostima, a on nije bio u mogućnosti spasiti joj život. Ubrzo nakon toga, Julian je ugledao lutku kako pluta u blizini kanala. Lutka je najvjerojatnije pripadala nesretnoj djevojčici. Don Julian je uzeo lutku i objesio na stablo jer je na taj način htio pokazati poštovanje prema duši preminule djevojčice.
Mnogi sumnjaju u istinitost postojanja same djevojčice. Iz nekoliko izvješća zaključuje se kako je Julian u svojoj samoći i usamljenosti izmislio cijelu priču.
Juliana je navodno počeo progoniti duh preminule djevojčice te je iz tog razloga počeo vješati lutke po drvećima u pokušaju da ugodi njezinom duhu. Ubrzo je shvatio kako su lutke koje je pronalazio u kanalu i na otoku zaposjednute duhovima mrtvih djevojaka. Nastavio ih je prikupljati i vješati po stablima duž cijelog otoka. Prema pričama onih koji su mu bili bliski, Julian je bio potaknut nekom nevidljivom silom koja ga je u potpunosti promijenila. Obilježila ga je činjenica što nije bio u mogućnosti spasiti život djevojčice koju je pronašao utopljenu u kanalu.
Nakon 50 godina prikupljanja lutaka, Julian je pronađen mrtav. Utopio se na istom mjestu gdje je pronašao mrtvu djevojčicu. Mnogo ljudi vjeruju kako se Julian pridružio drugim duhovima otoka. Mještani su uvjereni da je Isla de las Munecas čarobno mjesto. Nakon Julianove smrti 2001. godine otok je postao je poznata turistička atrakcija gdje posjetitelji donose lutke. O ovom neuobičajenom otoku napisani su mnogi novinski članci i snimljene televizijske emisije. Iako je Don Julianova namjera bila nevina i dobronamjerna, pa čak i vrijedna divljenja, otok je na kraju postao zastrašujuće odredište.
Bezdušne oči slijede znatiželjne posjetitelje koji dolaze na otok koji je ustvari plutajući vrt.
Tekst je prenesen i preveden s internetskih stranica http://www.isladelasmunecas.com/
