Uloga razrednika u odgojno-obrazovnoj ustanovi

Kvaliteta, oblici i sadržaji odgojno-obrazovnog rada razrednika s učenicima ovise isključivo o osobnoj motiviranosti pojedinca. Može li svaki učitelj biti razrednik? Činjenica je da ima učitelja koji izvrsno rade svoj posao, suvereni su u svom predmetu i području rada, ali kao razrednici se ne snalaze u razredu, u rješavanju problema i situacija, u kreativnom radu s učenicima i komunikaciji s roditeljima. Nekad je razrednik vodio razred, razrednu administraciju, opravdavao izostanke, održavao roditeljske sastanke. Danas sat razrednika ima itekako bogat kurikulum u kojemu su i međupredmetne teme, različiti projekti, vođenje e-dnevnika i još puno malih, ali važnih poslova.

U pedagoškom smislu, odgoj je svjesna, namjerna, društveno organizirana, pedagoški osmišljena djelatnost radi ostvarivanja ljudskih težnji postizanja ideala i odgojne svrhe – izgrađivanja potpunih i uljuđenih ljudskih osobnosti. Odgoj ima svrhu i zadaće, obrazovna dobra i odgojne vrijednosti, organizacijske oblike, metode i sredstva ostvarivanja. Škola je sekundarni odgojni činitelj, a obitelj je primarni odgojni činitelj  u socijalnoj okolini. Odgojnu ulogu u školi imaju svi učitelji, stručni suradnici, tehničko osoblje i ravnatelj. No temeljna odgojna uloga u nižim razredima osnovne škole pripada razrednom učitelju, a u višim razredima i u srednjoj školi – razredniku (Bratanić, 2002). Odgojno djelovanje, odnosno odgojni rad teže je odrediti. Prema Bratanić (2002) nemoguće je učinkovito programirati odgojni rad ili kontrolirati njegove učinke ako se uzmu u obzir i svjesni i nesvjesni utjecaji koji ga prožimaju. Uspješnost odgoja ovisi o suptilnim interakcijama sudionika što je teorija odgoja zanemarivala, razmatrajući odgoj kao društvenu pojavu i baveći se problemima kao što su cilj i zadaci odgoja, organizacija odgojno-obrazovnog sustava, metode i sadržaji odgoja (Bratanić, 1990). Odnos učitelja  prema učenicima uvjetovan je i ustrojem obrazovnog sustava. Obrazovni sustavi temeljeni na kompetencijama potencijalno odmiču učitelje od njihove odgojne uloge, a koja je u pedagogijskoj teoriji jasno definirana. Odgojno-obrazovne ustanove posreduju norme i vrijednosti te provode socijalizaciju kroz školski život, nastavu, djelovanje školske strukture, djelovanje učitelja te djelovanje učenika (Jurić, 2010). Buljubašić Kuzmanović i Blažević (2015) navode kako škola svojim odgojnim postupcima i stilom vođenja razreda treba poticati pozitivne interakcije, pohvaliti i nagraditi učenike za njihov trud, uz razumijevanje za teškoće i zapreke na tom putu. Odgojno-obrazovna uloga škole uključuje poticanje i praćenje cjelokupnog razvoja učenika koje obuhvaća i razvoj osobina koje škola ne mjeri, a koje mogu biti presudne za uspješan život. Temom odgojne uloge škole bavit će se i ovaj rad, ali iz perspektive jednog razrednika u osnovnoj školi.

Inicijalno obrazovanje učitelja u Hrvatskoj je prošlo kroz velike promjene, u posljednja dva desetljeća, zbog usklađivanja sustava visokog obrazovanja s Bolonjskim procesom i ECTS sustavom. Hrvatska je 2001. godine potpisala Bolonjsku deklaraciju pa su dotadašnji četverogodišnji nastavnički fakulteti bili suočeni s opsežnim strukturalnim i konceptualnim promjenama studijskih programa. U Republici Hrvatskoj inicijalno obrazovanje predmetnih učitelja u osnovnoj i srednjoj školi provode nastavnički fakulteti. Na preddiplomskoj razini poučavaju se samo akademske discipline dok se kolegiji iz temeljnih obrazovnih znanosti i predmetne metodike poučavaju na diplomskoj razini ako student odabere nastavnički smjer. Ishodi poučavanja su definirani u terminima studentskih kompetencija, a organizacija kolegija je fleksibilna i usmjerena na praktično iskustvo. Nakon stečenog propisanog obrazovanja svi učitelji-početnici moraju imati jednogodišnji pripravnički staž uz superviziju dodijeljenog učitelja-mentora. Po završetku staža moraju pristupiti državnom stručnom ispitu pred komisijom Ministarstva kako bi onda postali potpuno kvalificirani nastavnici (Pavin, Vizek Vidović, Miljević-Riđički, 2006). Osim inicijalnog obrazovanja, razvijen je i sustav stručnog usavršavanja nastavnika pa svi nastavnici imaju obvezu kontinuiranog stručnog usavršavanja iz područja predmeta, metoda poučavanja i pedagoških vještina.

Razredništvo postoji još od 1964. godine, kao jedna od uloga učitelja. Zakonom o osnovnoj školi propisuje se da razrednik vodi i obavlja poslove razrednog odjeljenja, a dužan je i jedan sat u svom razrednom odjelu neposredno raditi s učenicima (prema Rađenović, Smiljanić, 2007). Devedesetih godina 20. stoljeća uvodi se naziv sat razredne zajednice, a potom sat razrednog odjela (Rađenović, Smiljanić, 2007). Određena je tjedna norma koja iznosi 6 sati i to: 1 sat neposrednog odgojnog rad s učenicima, 1 sat individualnih razgovora s roditeljima i 4 sata ostalih razredničkih poslova tjedno (manje skupine učenika, razredna vijeća, evidencija, administracija i ostali poslovi razrednika). Imenovanje razrednika pripada ovlastima ravnatelja, a kriteriji odabira ovise o njihovom stavu prema funkciji razrednika, o poslovnoj politici vođenja škole te o potrebama zadovoljavanja zaduženja nastavnika. Uz nedostatnu literaturu za razrednike, problematično je i pitanje osposobljavanja za razredništvo koje nije sustavno ni institucijski riješeno, nedostaju programi usavršavanja, a razredništvo često u školama nije praćeno ni vrednovano (Rađenović, Smiljanić, 2007). Također ne postoje ni posebni kolegiji na nastavničkim fakultetima koji se bave ovim pitanjem (Rađenović, Smiljanić, 2007).

Promatranjem i uočavanjem osobina dobrih i učinkovitih razrednika u praksi mogu se izdvojiti poželjne osobine razrednika. Nabrojit ćemo samo neke.

• Stručnost. Razrednik je istovremeno i predavač jednog ili više predmeta. Obzirom na njegovu cjelokupnu izvedbu nastave, njegov odnos prema nastavi, vrednovanju, ocjenjivanju i učenicima, učenici mogu dobro i brzo prepoznati stručnost svakog učitelja. Tako započinje stav učenika prema razredniku. No, kod razrednika, znači i dobro poznavanje svih poslova i zadataka vezanih uz razredništvo.
• Profesionalni pristup odnosi se na stručno rješavanje problema u razredu. Najviše su to odgojni problemi za koje je potrebno znanje iz psihologije, pedagogije, socijalne pedagogije, sociologije, komunikologije i drugih područja. Profesionalnost se posebno vidi u suradnji s roditeljima i pristupu problemima.
• Autoritet je nužna osobina svakog nastavnika. Kod razrednika to je dostojanstvo osobe u koju učenici i roditelji imaju povjerenja. Ono se gradi od prvog kontakta, postupno, i može se lako izgubiti nepažljivim i nesmotrenim postupanjem. Jednom izgubljeni autoritet teško se može vratiti.
• Pristupačnost je važna osobina ličnosti za ostvarivanje dobrih odnosa između učenika, razrednika i roditelja. Razina pristupačnosti mora biti dobro odmjerena i u suglasju s profesionalnošću i autoritetom.
• Ljubaznost je kvaliteta svake osobe. Svi sudionici odgojno obrazovnog procesa uočavaju je odmah, vezana je uz komunikativnost, ali je treba izdvojiti jer omogućava dobar kontakt između sudionika.
• Komunikativnost je vještina koja traži mnogo vježbe, ključna je za odgoj, temelj je uspješne nastave i međusobnih odnosa.
• Dosljednost, kao osobinu ličnosti, posebno cijene i prepoznaju učenici. Kad se uspostave jasna razredna pravila, učenici očekuju da će ih se i razrednik pridržavati i prema njima postupati u svakodnevnim, a posebno u kritičnim, situacijama. Učenici dosljednost doživljavaju kao pravednost, ravnopravno i jednako ponašanje prema svima, bez obzira na uspjeh i osobni stav razrednika prema učenicima, kao držanje zadane riječi i obećanja.
• Iskrenost je temeljna sastavnica u partnerskom i korektnom odnosu. Iskrenost učenika kao najvrjedniju osobinu i ljudsku vrlinu, razrednik treba potaknuti i pokazati svojim primjerom.
• Tolerantnost znači da će razrednik osobnim primjerom učenike poučavati obzirnosti, snošljivosti prema drugim mišljenjima i uvjerenjima, pokazati im da se tolerancija temelji na dopuštenom odstupanju od propisa, a može se naučiti i razvijati s vremenom.
• Taktičnost će doći do izražaja u brojnim situacijama u kojima se može prepoznati razrednikovo plansko i promišljeno postupanje, kao oblik diplomatičnosti.
• Duhovit razrednik lakše uspostavlja suradnju s učenicima, olakša si pristup njihovim problemima, uklanja prepreke i bude omiljeniji. Tako lakše ostvaruje svoju ulogu razrednika.
• Poduzetnost od razrednika očekuju svi: škola, učenici i roditelji. Naročito je potrebna kod rješavanja problema vezanih uz nastavni proces, a nekad i kod problema odgoja u obitelji ili međusobnih odnosa učenika. Poduzetni razrednik može tražiti pomoć stručnih osoba, a tu je važna njegova procjena.
• Samopouzdanje znači i samopoštovanje. Razrednik vjeruje u vlastite odluke i ispravnost postupanja.
• Emocionalnost prepoznaju i roditelji i učenici, kao pozitivnu osobinu ličnosti razrednika. Očituje se u osjećajnosti, osjetljivosti na probleme i potrebe koje oni imaju. Pretjerana osjećajnost može biti i otežavajuća okolnost i teret samog razrednika. U svemu je najvažnija optimalna mjera.
• Organiziranost se ogleda kao sposobnost kojom razrednik učenike od skupine pretvara u zajednicu, i povezuje ih u cjelinu. Dobra organiziranost znak je da roditelji mogu imati povjerenja u razrednika i u školi, i kod odlazaka na izlete. Ova osobina razrednika ima i odgojnu ulogu jer će elemente uspostavljanja dobre organizacije kroz konkretne akcije učenici prepoznati i primjenjivati kasnije sami. Razrednik će svojim primjerom pokazati kako biti organiziran.
• Realističnost u planiranju i ostvarivanju ciljeva bitno olakšava ulogu razrednika, osigurava optimalno postavljanje ciljeva u skladu sa stvarnom odgojno obrazovnom situacijom u razredu. U odnosu prema učenicima takav će pristup učenike dobro pripremiti za stvarni život, a roditelje uputiti u realno stanje i sposobnost njihova djeteta.

Nije realno očekivati da će svaki razrednik imati sve nabrojene osobine u jednakim omjerima, no one mogu biti putokaz vlastitog razvoja kako postati dobar razrednik.

Opća akademska znanja učitelja ne utječu značajno na kvalitetu nastave. Razredništvo je funkcija kroz koju se ostvaruje odgojna zadaća škole. To je kompleksna uloga za koju u suvremenom odgojno-obrazovnom sustavu u Hrvatskoj gotovo ništa nije određeno. Provođenjem Bolonjskog procesa definirane su potrebne kompetencije i kvalifikacije predmetnih nastavnika, no kompetencije potrebne za preuzimanje uloge razredništva nisu specificirane. Bez definiranih kompetencija razrednika, ne mogu se ni regulirati kriteriji dodjele razredništva u osnovnoškolskim ustanovama pa razrednikom može postati bilo koji predmetni nastavnik s položenim stručnim ispitom. Imenovanje je ovlast ravnatelja i ovisi o njegovom stavu prema funkciji razredništva. U budućnosti, uspješnost razrednika ne smije ovisiti isključivo o njihovim osobnostima i općim nastavničkim kompetencijama, već je nužno provoditi sustavno obrazovanje za razredništvo.

Izvori i literatura:

1. Bratanić, M. (1990). Mikropedagogija, interakcijsko – komunikacijski aspekt odgoja, Zagreb: Školska knjiga.
2. Bratanić, M. (2002). Paradoks odgoja, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
3. Buljubašić Kuzmanović, V., Blažević, I. (2015). Školski kurikulum u funkciji razvoja socijalnih vještina učenika. Pedagogijska istraživanja, 12(1-2): 71-84.
4. Cramer, E., Liston, A., Nevin, A., Thousand, J. (2010). Co-Teaching in Urban Secondary School Districts to Meet the Needs of All Teachers and Learners:” Implications for Teacher Education Reform”. International Journal of Whole Schooling, 6(2): 59-76.
5. Jurić, V. (2010). Kurikulumski registar socijalnih kompetencija u društvenim i školskim okvirima, Pedagogijska istraživanja, 7(2): 177-187.
6. Pavin, T., Vizek Vidović, V., Miljević-Riđički, R. (2006). Nacionalni izvještaj – Hrvatska. Međunarodni projekt – Poticanje profesionalnog razvoja učitelja i nastavnika i unaprjeđenje učenja i poučavanja u zemljama jugoistočne Europe. Zagreb: RE:FINE.
7. Rađenović, A., Smiljanić, M. (2007). Priručnik za razrednike, Zagreb: Alinea