Što to, međutim, tolike ljude privlači gradskom životu? Dio odgovora leži u djelatnostima koje se mogu naći u gradu. Gradovi ne nude samo mnogo više različitih poslova od sela nego je u njima u pravilu i bolja zarada. U njima se, osim toga, nudi i mnogo više usluga nego što ih može ponuditi selo, a u njih ubrajamo i mnogo više trgovina i središta zabave. Osim toga, u gradu se nalazi i mnogo veći izbor stanova koji se mogu kupiti ili unajmiti. Školska i zdravstvena služba mnogo je raznovrsnija i dostupnija. Mnogi se ljudi sele u gradove zato što im je draža gužva i vreva gradskoga života od sporijeg tempa života na selu.
Brzi rast gradova stvara mnoge poteškoće, među kojima su prenaseljenost, nestašica stanova, zagušenost prometa i onečišćavanje. U mnogim zemljama doseljenici u gradove moraju pronaći jeftin smještaj u sirotinjskim četvrtima (slamovima) u starim, unutrašnjim dijelovima grada. U zemljama u razvoju oni dom nalaze u naseljima straćara smještenima na periferiji.
Stalno propadanje unutrašnjih dijelova grada navodi imućnije ljude da se isele u predgrađa ili u obližnja seoska područja, iz kojih svakodnevno putuju na posao. Te seobe ne smanjuju samo broj stanovnika u unutrašnjem dijelu grada, nego i prihode potrebne gradskoj upravi za održavanje komunalnih službi.
Brze promjene gradskog stanovništva jako pogađaju ljude koji se ne uspijevaju snaći. Antisocijalne pojave, primjerice vandalizam i pisanje po zidovima često su izraz nemoćnoga bijesa razočaranih mladih ljudi. Stambene mamutice u kojima malo tko želi živjeti omiljena su meta vandala u mnogim gradovima.
Kriminal, maloljetnička delikvencija, prostitucija, beskućništvo i drogiranje također su problemi vezani uz gradove. U SAD-u stopa kriminala u gradovima s više od 250.000 stanovnika je četiri puta veća nego u gradovima s manje od 10.000 stanovnika. 
Zbog toga se mnogi stanovnici gradova ne usuđuju izlaziti iz kuća niti dolaziti u doticaj s neznancima.
Rasna i vjerska nesnošljivost još je jedna neugodna strana života u nekim gradovima. Ljudi koji pripadaju raznim etičkim i vjerskim skupinama teže okupljanju u odvojenim područjima ili getima. To dovodi do daljnjih podjela i sukoba u gradskim zajednicama.
U većini latinskoameričkih, afričkih i azijskih zemalja, na rubovima gradova stalno se dižu nova naselja potleušica. Riječ je o kolibama od priručnog materijala, bez kanalizacije i izvora pitke vode. Sve to povećava rizik od epidemija raznih bolesti.
U nekim je gradovima pritisak novopridošlog stanovništva tako jak da ga ponekad ne mogu primiti ni slamovi. Zbog toga su mnogi ljudi prisiljeni spavati na ulici, kao što se to često zbiva u Indiji i latinskoameričkim zemljama.
Eksplozije i implozije
Gradski planeri stalno traže rješenja problema izazvanih prebrzim rastom gradova. Tako je, primjerice, u mnogim razvijenim zemljama država izgradila nova naselja, takozvane satelitske gradove da oni preuzmu stanovništvo koje se “prelijeva” iz prenaseljenih starijih gradova. U nekim drugim zemljama, primjerice u Kini i Rusiji, ljudima nije bilo – bez posebne dozvole – dopušteno doseljavanje u neke starije gradove.
Pojava urbanizacije – s aluzijom na svjetsku eksploziju stanovništva – gdjekad se naziva populacijskom implozijom, što će reći da se ljudi, prije razbacani po čitavu području, sada sabijaju u kompaktna i pretrpana naselja. To vrijedi za mnoge gradove u zemljama u razvoju. Ipak su mnogi gradovi u razvijenim zemljama i “eksplodirali”. Prije otprilike 500 godina, Pariz je pokrivao površinu od oko osam četvornih kilometara. 
Danas s predgrađima zauzima više od 480 četvornih kilometara. Mnogi gradovi, koji su nekad bili kompaktni, raširili su se po okolnom ladanju. Na koncu se gradovi međusobno i spoje, kao što se to – primjerice – dogodilo u konurbaciji West Midlands u Engleskoj ili sa Zagrebom i Samoborom.
Nešto se slično, samo u mnogo većem mjerilu, zbiva i u sjeveroistočnim državama SAD-a – gdje se Boston, New York City, Philadelphia, Baltimore i Washington DC, stapaju u jedinstven urbaniziran pojas dug oko 1000 kilometara. Sličan se pojas u Japanu proteže od Tokyja preko Nagoye do Osake. Takvo golemo urbano područje zovemo megalopolisom.
Budućnost
Iako mnoge privlačnosti gradskoga života mogu biti zasjenjene izvjesnim nedaćama, demografi (stručnjaci koji proučavaju stanovništvo) ne očekuju da će u sagledivoj budućnosti doći do bilo kakve promjene u stalnom porastu urbanizacije.
Budući da je stvaranje velikih novih gradova spor i skup proces, pritisak što ga velik broj stanovnika vrši na postojeće gradove nesmiljeno se nastavlja i dalje, a mjesne se vlasti moraju hvatati u koštac s mnogim problemima: s raščišćavanjem slamova, otvaranjem novih radnih mjesta, suzbijanjem kriminala i rješavanjem prometnih gužvi i onečišćenja.
Tekst je izvorno objavljen u 15. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.
