Zato je važno jesu li roditelji vedre naravi koji s optimizmom gledaju na život, imaju smisla za humor i znaju se radovati malim stvarima, ili su mrzovoljni, potišteni, zabrinuti i šutljivi.
Naravno da će vedri roditelji pozitivno utjecati na djetetov psihički razvoj, privlačiti ga svojim optimizmom, dok će mrzovoljni roditelji činiti dijete nepovjerljivim, odbijati ga i u njemu izazivati strah.
Nepovoljan utjecaj na dijete će imati i roditelji koji su razdražljivi, koji impulzivno reagiraju za sitnicu kao i oni koji su sumorni, apatični i lijeni (Vodak i Šulc, 1966; Maleš, 1984; Brajša, 1979).
Utjecaj oca na razvoj djeteta
Očevi mogu imati snažan utjecaj na svoju djecu, iako prema znanstvenim istraživanjima općenito manje sudjeluju u roditeljstvu od majki. Interakcija očeva s djecom je više tjelesna i motorički aktivnija, nego ona majke i djeteta, jer majke koriste više verbalne nego fizičke oblike interakcije. Očevi i majke imaju izrazito različite stilove komunikacije pa majke u odnosu s djecom više nastoje uspostaviti emocionalnu vezu, dok očevi više žele dominirati.
Očevi pristupaju djeci na drugačiji način nego majke. Čak i očevi koji preuzimaju većinu brige za dijete, čine to na drugačiji način od majki.
Očevi daju najveći doprinos kroz igru. U igri s djecom, očevi se više koncentriraju na fizičku igru (bacanje u zrak, škakljanje, sportovi), općenito su manje usmjereni na verbalno, a više na taktilno za vrijeme igre. Očevi općenito imaju razigraniji pristup djeci te od njih očekuju intenzivniji odgovor, a čini se da ga i dobivaju – čak i vrlo mala djeca na očeve reagiraju razigranijim, vedrijim licem i šire otvorenim očima.
Sukladno različitim stilovima majki i očeva u ophođenju s djecom, djeca stvaraju i različite oblike privrženost prema očevima, odnosno majkama – u stresnim situacijama djeca će iskazati veću potrebu za majčinom nego za očevom zaštitom.
Spolni identitet
Spolno određene uloge majke i oca vrlo su vjerojatno rezultat njihovih zadaća i odgovornosti koje su imali još u plemenskim zajednicama. Majke su bile zadužene za brigu o djeci, skupljanje plodova, pripravu hrane i održavanje domaćinstva, a očevi za lov i zaštitu obitelji. Spolni stereotipi održali su se i do danas unatoč činjenici kako je obitelj evoluirala.
Tako se i danas u mnogim društvima još uvijek djevojčice potiču na igru lutkama (priprema za preuzimanje uloge buduće majke), a dječaci se više ohrabruju u tjelesnim aktivnostima i grubljim motoričkim igrama.
Čini se da očeve više brine hoće li im sin biti muževan, a kći ženstvena, dok majke podjednako postupaju sa djecom oba spola. Očeve više brine ponaša im se dijete prikladno određenom spolu. Otac će, češće nego majka, istaknuti dječaku da njegovo ponašanje jest ili nije u skladu s odgovarajućim spolnim stereotipom.
Očevi utječu na usvajanje spolnih uloga kod djevojčica odobravanjem majke kao odgovarajućeg modela za spolno vezana ponašanja te izravnim poticanjem djevojčica na ženstveno ponašanje. Očev se utjecaj nastavlja i u kasnijem dobu, a odnosi sa muškarcima ovise više o ranom odnosu s ocem nego s majkom.
Kako je to danas?
Danas očevi sve više postaju ravnopravni roditeljski partneri majkama prvenstveno zbog društvenih promjena koje su se dogodile. Dok je u prošlosti dobar otac kao jedini hranitelj radio za obitelj te se brinuo da je ponašanje njegove djece odgovarajuće spolnim ulogama, danas se dobar otac brižljivo i nježno brine za svoju djecu provodeći uz njih mnogo vremena te ističući i učeći djecu jednakosti među spolovima.
Veća uključenost očeva u odgoj djece povećava i njihovo zadovoljstvo brakom. Očevi koji smatraju kako njihove supruge procjenjuju pozitivnim njihovo očinstvo, govore o većoj razini svoje uključenosti u aktivnostima s djecom, ali ujedno i pridaju veću vrijednost identitetu svoje očinske uloge.
Ovom napretku u očinstvu pridonose promjene u zakonskim odredbama koje primjerice omogućavaju očevima odlazak na plaćeni roditeljski dopust.