Knight i suradnici (2010.), proveli su istraživanje na 42 mlada tenisača od 12 do 15 godina u cilju otkrivanja želje tenisača o načinu ponašanja njihovih roditelja tijekom natjecanja. Saznali su kako tenisači žele da im roditelji sudjeluju te da ih podržavaju tijekom natjecanja. To govori kako djeca osjećaju potrebu prisustva svojih roditelja i njihovo ih sudjelovanje i prisustvo motivira za daljnje bavljenjem sportom.
Međutim, postoje i negativni primjeri sudjelovanja roditelja u razvoju djeteta sportaša. Anderson i suradnici (2003.), proveli su istraživanje o djelovanja pritiska roditelja na djecu sportaše i zaključili kako s povećanjem roditeljskog pritiska dolazi do smanjenja uživanja i zadovoljstva za bavljenjem sportom kod djeteta. Roditelji ponekad, u svojoj najboljoj namjeri, smatraju ukoliko vrše pritisak na dijete nakon djetetova „lošeg“ dana tijekom nastupa da će postići pozitivne ishode, dok u djetetovoj glavi često dođe do suprotnog efekta, odnosno izazove manju motiviranost i želju za bavljenjem sportom.
Da bi se izbjegli ovi negativni efekti kod djeteta, ključno je biti objektivan u željama i mogućnostima djeteta u sportu (Hellsted, 1995.). Roditelji ponekad nisu objektivni u svojim nastojanjima i očekivanjima pa vršeći pritisak na dijete izazovu suprotno od očekivanog.
Na kraju, motivacija djeteta za bavljenjem sportom od velike je važnosti i ukoliko želimo uključiti dijete od malih nogu u sport i ukoliko želimo da ono dosegne svoje maksimalne potencijale, onda je vrlo važno da dijete ima pozitivno ozračje u svom okruženju tijekom odrastanja, u kojem roditelji igraju vrlo važnu ulogu.
Članak je izvorno objavljen na mrežnim stranicama Hrvatskog školskog športskog saveza.
