Iz ovog razloga Hrvatsko zagorje se svakako može opisati kao krajolik bogat dvorcima, kojih broji oko pedesetak, a koji su ovdje nicali i mijenjali svoje funkcije s obzirom na povijesne okolnosti kao obrambene utvrde ili kao mjesta za ladanje i ugodan život plemstva od 12. do 19. stoljeća. Unatoč periodu zapuštanja i propadanja, od kraja 20. stoljeća do danas bilježi se trend njihove obnove i prenamjene u kulturne, obrazovne, gospodarske i turističke svrhe. U ovom pogledu, kao jedan od najljepših zagorskih dvoraca svakako se ističe Veliki Tabor, koji stoji poput vrlo maštovito izrezbarene krune zagorskog brežuljka nedaleko mjesta Desinića.
Od obrambene utvrde do suvremenog muzeja
Prije samog dolaska u Veliki Tabor posjetioci će na putu prema njemu uživati u vijugavim zagorskim cestama uz koje se po zelenim brežuljcima nalaze skladno raštrkana obrađena poljoprivredna zemljišta, šume, vinogradi, kleti, kurije, kapelice, vinotočja, seoska turistička gospodarstva te brojna sela i zaseoci u kojima se može zastati i okrijepiti. Tako je podno Velikog Tabora 
smješteno staro naselje Desinić kojim dominira crkva sv. Jurja, a koje je usko vezano uz povijest Velikog Tabora i njegove višestoljetne vladare – obitelj Rattkay. Isto tako, valja istaknuti da se u neposrednoj blizini Velikog Tabora nalazi obnovljeni dvorac Miljana kao i dvorci Velika Horvatska i Mali Tabor, kojima su također kao i s Velikim Taborom od 16. do 18. stoljeća vladali Rattkayevi.
Kao što je iz samog naziva ovog plemićkog grada vidljivo, Veliki Tabor je prvotno izgrađen kao vojni tabor. Izgradnja je započela najvjerojatnije tijekom druge polovice 15. stoljeća kada se na području sjeverozapadne Hrvatske grade brojne utvrde zbog opasnosti od turske navale u ove krajeve. U to vrijeme 
prvo je izgrađena središnja petorokutna kula ili palas s elementima kasne gotike, nakon čega se s dolaskom Rattkaya u 16. stoljeću oko nje postepeno gradi prsten od četiri spojene renesansne obrambene polukružne kule. Tako se prvo grade zapadna i jugozapadna, a potom južna i istočna polukružna kula. Nadalje, postepenim nadogradnjama do kraja 16. stoljeća dovršena je 
izgradnja ove jedinstvene obrambene utvrde koja poprima danas poznate obrise. Međutim, s prestankom opasnosti od turskih osvajanja tijekom 17. i 18. stoljeća dolazi vrijeme kada se posvećuje više pažnje unutarnjem uređenju cijele gradske jezgre koja se preoblikovala u ugodan prostor za život svojih gospodara.
Vezano uz sami smještaj Velikog Tabora važno je istaknuti da se ova, u europskim razmjerima 
arhitektonski jedinstvena obrambena utvrda i spomenik nulte kategorije, prostire na izduženom i uskom zaravanku brijega Huma Košnićkog na uzvisini od 333 metara, što pored povoljne obrambene funkcije u skladu s prirodnim obilježjima okolice, omogućava bogatu osunčanost njenog cijelog prostora tijekom godine kao i široku preglednost za lijepog vremena s njenih zidina na pitoresknu okolicu Hrvatskog zagorja. Pored samog dvorca, koji svojim izgledom iz ptičje perspektive može podsjećati na cvijet s otvorenim laticama, važno je dodati kako je oko njega nekada stajao i obrambeni vanjski zid s kulama, stražarnicama i gospodarskim objektima.
Osim što je poznat po svojoj jedinstvenoj fortifikacijskoj arhitekturi i skladnim smještajem unutar slikovitog zagorskog krajolika, uz Veliki Tabor veže se i poznata srednjovjekovna tragična ljubavna legenda o Veroniki Desinićkoj i Fridriku II Celjskom. Prema jednoj od verzija predaje radi se o ljubavnoj tragediji koja se odigrala tijekom prve polovice 15. stoljeća kada su Velikim Taborom gospodarili grofovi Celjski. Naime, u to vrijeme Veronika je bila iznimno lijepa djevojka iz okolice Desinića u koju se zaljubio mladi Fridrik Celjski. No, budući da je Fridrik već bio oženjen Elizabetom Frankopan, njegova mu je obitelj branila vezu s Veronikom. Iz tog razloga Fridrik je navodno ubio svoju ženu Elizabetu te se tajno i u bijegu oženio Veronikom. Nakon što je za ovo doznao Fridrikov otac Herman, dao je svoga sina zatvoriti, a nesretnu Veroniku ubiti i zazidati u zidine Velikog Tabora.
Vezano uz povijest gospodara Velikog Tabora, kronološki su njime od kraja 14. do sredine 15. stoljeća prvo vladali grofovi Celjski, zatim Ivan Vitovec te Matijaš i Ivaniš Korvin tijekom druge polovice 15. stoljeća. Nakon obitelji Rattkay, koja je ovdje vladala od početka 16. do kraja 18. stoljeća, Veliki Tabor prvo preuzima Ugarska komora, a poslije izmjene više vlasnika tijekom 19. stoljeća grad počinje propadati. Tijekom Prvog svjetskog rata dvorac je služio kao zatvor, međutim, 1919. godine kupuje ga poznati 
hrvatski slikar Oton Iveković. Veliki Tabor biti će u njegovom vlasništvu do 1938. godine kada ga on zbog nemogućnosti daljnjeg održavanja prodaje Banskoj upravi. Tada je objekt dan na upravljanje časnim sestrama sa ciljem otvaranja sirotišta i škole. Nakon Drugog svjetskog rata i odlaska časnih sestara, dvorac se neprimjereno koristi kao narodna imovina uz povremenu nužnu sanaciju. Tek preuzimanjem Velikog Tabora od strane Muzeja Hrvatskog zagorja 2003. godine započinju temeljita istraživanja i obnova objekta, da bi nakon djelomične renovacije krajem 2011. godine posjetitelji ponovno mogli zakoračiti u jedan od najljepših dvoraca Hrvatskog zagorja.
U posjetu muzeju Dvor Veliki Tabor
Već pred samim ulazom u ovaj dobro očuvani kasnosrednjovjekovni i renesansni plemićki grad posjetioci koji su ga posjećivali prije obnove ostat će oduševljeni njegovom renoviranom vanjskom vizurom kojom mu je vraćen izvorni izgled. S nestrpljenjem će proći kroz glavna gradska vrata i ući u njegovo impresivno dvorište okruženo obnovljenim dvorišnim trijemovima koje krase toskanski stupovi. U prizemlju gradske jezgre nalazi se i mala suvenirnica te obnovljeni vinski podrum i dvorana u kojima se danas održavaju razni kulturni događaji. Isto tako, samo dvorište danas se koristi kao višenamjenski prostor za 
razna kulturna zbivanja od kojih se može izdvojiti međunarodni festival kratkometražnog filma „Tabor film festival“ koji se od 2010. godine održava u ovom posebnom ambijentu. Također, pored raznih muzejskih radionica tijekom godine, pred dolazak zimskih mjeseci ovdje se održavaju i adventske svečanosti s dočekom svetog Nikole i uprizorenjem živih Božićnih jaslica za najmlađe.
Ulaskom na prvi kat peterokutnog palasa započinje putovanje svojevrsnim vremeplovom kroz povijest Velikog Tabora i njegove uže i šire okolice razgledavanjem većine muzejske građe koja je podijeljena u osam zbirki koje se uglavnom nalaze na tri kata ovog obnovljenog objekta. Preciznije, radi se o razgledavanju i upoznavanju s raznim artefaktima, osobama i detaljima vezanim uz prošlost dvorca i njegove okolice te objašnjenjima njihovih povijesnih pozadina iz pretpovijesne arheološke zbirke, srednjovjekovne arheološke zbirke, arheološke zbirke Vrbovec, kulturno povijesne zbirke, zbirke obitelji baruna Kavanagh, etnografske zbirke, likovne zbirke i paleontološko – geološke zbirke. Uspinjući se prema zadnjem katu palasa moguće je usputno zaviriti kroz prozore prema trijemovima koji se uzdižu na dva kata od prizemlja, 
a koje zajedno s ostalim objektima dvorca natkrivaju krovovi različitih oblika i dimenzija, pritom čineći vizualno jedinstvenu pokrovnu cjelinu koja djeluje poput vrlo zanimljivog crvenog šešira koji pokriva Veliki Tabor. U ovom pogledu, kao poseban 
detalj koji kao da strši i time doprinosi živosti cjeline krovnog pokrivača dvorca izdvaja se natkriveni sat na drvenom tornju.
Nakon razgledavanja muzejske građe iz peterokutnog palasa, posjetiteljima se u polukružnoj šetnji trijemovima na dva kata pruža pregled dvorišta Velikog Tabora iz ptičje perspektive. Također, prolazeći trijemovima moguće je zaviriti u poneku od prostorija unutar renesansnih kula koje se još uvijek obnavljaju te, ukoliko to vremenske prilike dopuštaju, prije odlaska moguće je uživati u pogledima koji se pružaju kroz prozore i otvore dvorca na živopisnu okolicu Velikog Tabora. Naime, iako se Veliki Tabor može posjetiti i razgledati tijekom cijele godine, ako ga se posjeti za vedrog vremena tada je moguće u potpunosti uživati u vidicima koji se s njegovih kula i zidina pružaju prema slikovitom zagorskom krajoliku.
Veliki Tabor sutra
Sudeći prema dosadašnjem uspješnom tijeku obnove Velikog Tabora te ispunjavanjem renoviranog dvorca brojnim kulturnim, edukativnim i turističkim sadržajima koji kontinuirano privlače domaće i strane posjetitelje, sa sigurnošću se može ustvrditi da je pred Velikim Taborom svjetla budućnost. Također, ako se uzme u obzir da će unutrašnjost renesansnih kula nakon obnove biti ispunjena novim muzejskim sadržajima, može se pretpostaviti da će interes za posjetama i održavanjima raznih događanja na lokalnoj ali i međunarodnoj razini u Velikom Taboru još više rasti. Iz ovog razloga Veliki Tabor se može uzeti kao pozitivan primjer važnosti ulaganja u infrastrukturu i sadržaje iznimno vrijednih kulturnih dobara, budući da se na ovaj način uvelike doprinosi općoj dobrobiti sredina u kojima se ovakva dobra nalaze.
Konzultirani izvori:
http://www.desinic.hr/dvorci.php
http://www.veliki-tabor.hr/o-muzeju/pregled/povijest
http://www.veliki-tabor.hr/o-muzeju/pregled/obnova-velikog-tabora
http://www.mhz.hr/Ustrojbene%20jedinice/Dvor%20Veliki%20Tabor
http://www.tz-kumrovec-desinic-zagorskasela.hr/veliki-tabor/
http://www.tz-kumrovec-desinic-zagorskasela.hr/legenda-o-veroniki-desinickoj/
http://www.veliki-tabor.hr/o-muzeju/pregled/legenda-o-veroniki-desinickoj
https://hr.wikipedia.org/wiki/Veliki_Tabor
http://www.tzkzz.hr/hr/kultura/dvorci/dvor-veliki-tabor,30.html
http://www.kulturni-turizam.com/hrv/sadrzaj/dvorcizagorja/
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
