Razredni ljubimac je izvrstan pomoćnik za ovakvu djecu. Jednom davno, na nekom stručnom skupu, kolegica je kao primjer dobre prakse iznijela svoja iskustva i prednosti uvođenje razrednih ljubimaca u svoj razredni odjel. Autorici se ideja jako svidjela i već u sljedećoj generaciji je isprobala sličan pristup. U razredni odjel Osnovne škole Lapad je donijela plišanca koji je postao razredni ljubimac. Ističe zadovoljstvo rezultatima, i od prve godine pa ubuduće prakticira u svakoj generaciji.
U nastavku autorica opisuje korake uvođenja razrednih ljubimaca u razredni odjel. Najprije s namjerom i o razlogu uvođenja razrednog ljubimca upoznaje roditelje na roditeljskom sastanku prilikom upoznavanja. U pravilu, to obično bude u prvom tjednu nastave. Zatim na red dolaze učenici. U prvom razredu, učenicima su stvarne i izmišljne motivacijske priče svakodnevnica. Nakon par dana nastave, autorica kupi zanimljivog plišanca i donese ga u školu. On je taj dan glavni lik motivacijske priče. Nakon priče postaje novi član razrednog odjela, razredni ljubimac. Ljubimac dobiva ime, a svaki učenik može dati prijedlog za ime za koje smatra da bi pristajalo ljubimcu. Nadalje, provodi se glasanje i ime s najviše glasova postaje ime razrednog ljubimca. Do sada su to bili Brundo, Kreki, Edo i Tedi. Puno priča se kasnije vrti oko njega i njegovih prijatelja. Djeca ga uvijek s oduševljenjem private, a onda ga požele odnijeti svojim kućama i upoznati ga s obiteljima. Svakodnevno biramo tko će taj dan nositi ljubimca svojoj kući. Sljedeći dan, učenik vraća ljubimca i crtež na kojemu je nacrtano što je s ljubimcem radio. Kada se usvoje sva slova, učenici zapisuju par rečenica o tome što su s ljubimcem radili. Osobito je važno tko će ljubimca dobiti vikendom jer je onda više dana u obitelji. Učenici se zaista brinu o ljubimcu, upoznaju ga s članovima obitelji, nose ga na izlete, aktivnosti, liječniku, zubaru…
Ujutro, na početku nastave, učenik izlazi s ljubimcem ispred svih učenika i priča doživljaje od prethodnog dana (gdje su bili, koga je ljubimac upoznao, što mu se najviše svidjelo). Zanimljivo je pratiti kako na početku svako dijete, osobito ono sramežljivije, čvrsto zagrli ljubimca i tiho uz pomoć puno dodatnih pitanja u kratkim rečenicama priča što se dogodilo. Kako vrijeme odmiče, tako dijete postaje sve opuštenije, a rečenice dulje i složenije. Pri kraju prvog razreda svaki učenik opušteno i samostalno ispriča doživljaje prethodnog dana kao lijepo priču.
Na ovaj način djeca razvijaju svoje govorne sposobnosti, uče se lijepo izražavati i prepričavati događaj. Također, uče samopouzdano stati ispred drugih i slobodno bez srama iznijeti svoje razmišljanje i ispričati doživljaj. Uče se također slušati druge dok govore i dati im podršku i pohvalu. Kad god idu na izvanučioničnu nastavu, ljubimac ide s njima. Svakome tko uđe u učionicu djeca odmah predstavljaju ljubimca.
Dogodilo se jednom da se ljubimac slučajno od stalnog nošenja poderao. Tada je nastupila baka i napravila je “operaciju” ljubimcu tako da mu je zašila nogu. Često ljubimac dobije modne dodatke, šal i kapu zimi i slično. Prošle školske godine je u razrednom odjelu bio dječak koji je uvijek nosio kravate i kad je ljubimac bio kod njega vratio se s kravatom. U vrijeme Covida je dobio i maskicu. Za vrijeme nastave na daljinu je sadašnji ljubimac slučajno ostao kod jedne djevojčice. Učenici su bili sretni što nije sam u učionici. Bio je s njima na svakom sastanku u Zoomu i djevojčica nam je pričala što on radi. Do sada su ga djeca uvijek nosila kućama tijekom 1. razreda. Kasnije su bili pažljiva prema njemu, ali bio je u učionici. Ovo je prva generacija u kojoj ga većina djece želi nositi kućama i u drugom razredu i pričati nam dogodovštine s njim. Sada su to već prave priče s puno mašte.
Često se dogodi da roditelji kupuju istog plišanca za doma osobito ako su kod kuće mlađi brat ili sestra kojima se naš razredni ljubimac jako svidio. Na kraju godine sve radove (crteže i opise događaja) uvežuu knjigu o doživljajima ljubimca. Autorice ističe kako smatra da je zanimljivo da se i djeca i roditelji godinama kasnije s veseljem sjećaju ljubimca koji im je dolazio u posjet. Smatra da ova aktivnost ima višestruku korist za svako dijete, a osobito ono sramežljivije. Baš iz tog razloga, autorica provodi aktivnost u razrednim odjelima već dugi niz godina.
