Iako tako minijaturni, virusi su često smrtonosni. Samo HIV, uzročnik SIDE ili AIDS-a, u posljednjih je nekoliko godina odnio milijune života. Danas je to jedna od nastrašnijih bolesti. Sve dok nedavno nije razvijeno učinkovito cjepivo, velike boginje i dječja paraliza harale su mnogim siromašnim, ali i razvijenim zemljama. Za mnoga virusna oboljenja cjepivo još ne postoji. Neki virusi su jako štetni i nakon zaraze vrlo brzo uzrokuju simptome.
Drugi, kao što je HIV, latentni su i prije no što unište domaćina mogu vrlo dugo ostati prikriveni. Mnogi su manje opasni i izazivaju bolesti poput prehlada, gripe, mumsa ili vodenih kozica. Postoji i mnogo virusnih bolesti koje napadaju biljke i često uzrokuju značajno smanjenje prinosa.
Iako ih ne vidimo golim okom, bakterije su svuda oko nas. Samo u našem tijelu i na njemu ima ih milijune. Neke uzrokuju ozbiljne bolesti kao što su kolera, tifus ili salmonelno otrovanje hranom. No većina bakterija vrlo je korisna ljudima – pomažu u probavi hrane i preradi otpadnog materijala iz vrta, ili vlastitim kemijskim reakcijama proizvode neke sastojke hrane.
Alge su razvijeniji i složeniji organizmi te posjeduju mnoge osobine viših biljaka. Koliko su one važne za čovječanstvo možda i nije lako vidljivo, no vrlo su značajne karike u mnogim ekosustavima. Vrlo su važan dio oceanskog planktona i na njima počivaju hranidbeni lanci oceana.
Virusi
Virusi nisu živi organizmi u uobičajenom smislu te riječi. Prije ih možemo smatrati “živim kemikalijama” ili samoumnažajućim molekulama. Sastoje se od nukleinskih kiselina i bjelančevina (proteina) te ne posjeduju stanične strukture svojstvene biljkama i životinjama. Svi su virusi paraziti, nesposobni za život izvan stanice drugog živog stvorenja odnosno domaćina (bila to životinja, biljka ili bakterija). 
Stoga se nazivaju “obligatornim” parazitima (lat. obligatus, obvezan). U biljnom svijetu virusi često uzrokuju simptome koje mnogi vrtlari smatraju vrlo poželjnima. Na lišću nekih zelenih biljaka izazivaju atraktivnu žutu prošaranost , a da pritom ne štete zdravlju biljke. I obojene pruge na laticama često su uzrokovane virusima.
Virusi su vrlo sitni. Štapićasti virus mozaične bolesti duhana (VMD) dug je 300 milimikrona (1 milijunti dio milimetra), a promjer mu je 18 milimikrona. Velik dio čini zaštitni omotač, izgrađen od međusobno povezanih proteinskih molekula poredanih u gustu zavojnicu. U unutrašnjosti je jedna jedina molekula RNA (ribonukleinska kiselina, skraćenica potječe od engleskog naziva ribonucleic acid). Proteinski omotač čini ga zapanjujuće otpornim i štiti RNA koja sadrži sve informacije potrebne za razmnožavanje tog virusa.
Virusi se javljaju i u drugim oblicima. Herpes virus , uzročnik vodenih kozica i nekih drugih vrsta osipa (Herpes zoster) ima oblik trodimenzionalnog tijela s 20 lica, dok su virusi koji napadaju bakterije (bakteriofagi) složenije građe. Sastoje se od glave, repa i repnih niti ili “nogu”. Bez obzira na to kakvog su oblika, svi virusi izvana imaju omotač proteinskih molekula koji okružuje RNA ili DNA molekulu – genetički materijal koji im omogućava razmnožavanje.
Razmnožavanje
Kada jednom uđe u stanicu domaćina, virus brzo odbacuje proteinski omotač i oslobađa svoju RNA. RNA molekula virusa prenosi stanici domaćina naputak ili “poruku” za proizvodnju posebnog enzima – rezervne transkriptaze. Upotrebljavajući “građevne blokove” stanice domaćina, ovaj enzim proizvodi reverznu DNA kopiju virusne RNA molekule (poput foto negativa). 
Čitav “negativ” odvaja se od originalnog “pozitiva”da bi poslužio kao kalup (uzorak) za proizvodnju brojnih novih “pozitiva”.
Na kraju se ti pozitivi zaštite proteinskim omotačem, također izgrađenim od aminokiselina i bjelančevina stanice domaćina. Neki virusi umjesto RNA kao nosioca nasljednih informacija imaju DNA, a razlikuje se i način na koji se molekule bjelančevina udružuju u proteinski omotač novih virusa. Međutim, da bi se razmnožavali, svi virusi na vrlo sličan način manipuliraju stanicom domaćina.
Prijenos virusa
Virusi se ne mogu samostalno pokretati, pa se za prijenos od domaćina do domaćina oslanjaju na vanjske prilike. Mnogi životinjski virusi prenose se kapljicama proizvedenim kihanjem ili kašljanjem, a stanice ih primaju kao komadiće hrane. Neki se prenose direktnim ubrizgavanjem u krvotok. Virus žute groznice prenose mušice vrste Aedes aegypti. Virusi poput HIV-a, prenose se tjelesnim tekućinama, npr. krvlju ili spermom. U domaćina mogu ući i upotrebom nesterilnih, već korištenih igala ili kontaktom zaraženih tjelesnih tekućina s posjekotinama ili ranama.
Biljni virusi u stanicu obično ulaze kroz oštećena tkiva. Mnoge prenose nametnici poput biljnih uši koji sišu biljne sokove i pri hranjenju prodiru u stanicu.
Tekst je izvorno objavljen u 57. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.
