Rad je s učenicima prvoga razreda uvijek izazovan jer je to za njih novi početak, nova sredina i nova životna stepenica. Tako je i ovoj generaciji mojih prvaša na početku ove školske godine sve bilo novo: učionice, prijatelji, učiteljice i neki novi zajednički trenutci. Uz malo motivacije i puno dobre volje, zavoljeli su učiti o slovima, brojevima, prometu, ali najviše vole naš školski odmor. Odmor je vrijeme za njihovu igru, druženje i užinu. Promatrajući njihove prehrambene navike uočila sam priliku da ih na nenametljiv način osvijestim o važnosti zdrave prehrane.
Kako djeca najlakše uče kroz igru, dodijelila sam tajne zadatke dvoma učenicima koji su potajno bilježili podatke o tome što se sve za vrijeme užine jede. Rezultat je bio očekivan: pecivo, kroki, čips i raznorazne grickalice. Učenička je užina sadržavala malo vitamina, a učenici o njima gotovo ništa nisu znali. Potaknula sam ih da sada prate i što jedu djeca iz ostalih razreda naše škole. Uvidjeli su da i kod njih prevladava sličan tip užine. Odlučili smo da nešto moramo promijeniti. Moramo činiti dobro svome tijelu i biti primjer i ostaloj djeci. U tome su nas podržali i roditelji.
Kako bi motiviranost bila na što višoj razini, uključila sam i učenike u proces predlaganja načina kako bi mogli nešto naučiti o zdravoj prehrani i promijeniti svoje nezdrave navike. Prijedlozi su bili: poslušati predavanja doktorice, gledati televizijske emisije o zdravoj prehrani, neki su čak predložili da pogledaju časopise o zdravlju te internet. Procijenili smo da čitanje članaka iz časopisa i pretraživanje interneta nisu najbolja opcije, jer početkom školske godine učenici još nisu naučili sva slova.
Organizirati predavanje s liječnicom školske medicine nije baš lako pa nam je predavanje održala učiteljica biologije. Bilo je zanimljivo i poučno.
Učenici su pratili televizijski program i vidjeli da u njima ima emisija koje govore o tome kako voće utječe na zdravlje. Međutim, niti to ih nije baš zadovoljilo. Sad znaju da je voće zdravo, ali su željeli to znanje primijeniti i na svoje zdravlje. Odlučili smo da moramo promijeniti svoje navike i početi jesti zdravo. Od sada imamo pravi zdravi odmor.
Trebalo je odabrati promjenu svog vlastitog ponašanja i biti primjer ostalima, a to je za početak značilo da za vrijeme odmora više jedu voće.
Tijekom trajanja projekta smo posjetili Etno agro park Stellla Croatica na Klisu. Uživali smo dok smo prolazili povrtnjakom i voćnjakom koji je pokazao svu raskoš jeseni. Na radionici smo pripremali zdrave obroke od jesenskog voća. Pripremali smo smoothie s mandarinama, kruškama, jabukama, orasima, lješnjacima i grožđicama. Umjesto šećera kao zaslađivač koristili smo med.
Podrška je roditelja bila izvrsna i na roditeljskom sastanku dogovorili smo se da ćemo organizirati Tjedan voća, Tjedan kruha i marmelade i Tjedan voćnih kolača. Bili smo odlučni u našoj namjeri jer smo na satu Prirode i društva učili da dijete ima pravo na zdravu prehranu, a mi smo svakako željeli biti zdravi.
Uključili smo se i u eTwinning projekt Zdrava užina – zdrav đak. Cilj tog projekta je promicanje zdrave prehrane kod učenika, a u njemu sudjeluju učenici iz Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine. Dakle, problem zdrave prehrane učenika je zanimljiv i ostalim učenicima i učiteljima.
Hrabro smo krenuli u naše sljedeće aktivnosti.
Prvi tjedan bio je Tjedan voća. Pratili smo i bilježili sve što jedemo. Na našem su se voćnom jelovniku našle: jabuke, naranče, banane, kruške. Neki su donijeli orahe, bademe i kikirikije, osušene marelice i grožđice. Sad znamo da se voće može i osušeno jesti. Naučili smo što su orašasti plodovi. Nitko nije donio jagode, trešnje, breskve. Učenicima sam objasnila da smo odabrali voće u skladu s prirodom, odnosno da smo jeli sezonsko voće.
Tjedan marmelade bio je pun marmelade. Marmelada je gusta voćna smjesa koja se kuha, a voće se prije toga usitni. Potrebno je dodati i malo šećera. Taj je tjedan bio veoma zanimljiv. Organizirali smo zajedničku užinu u razredu. Donijela sam kukuruzni kruh na koji su učenici sami mazali marmeladu. Nikad nismo jeli ukusniji kruh s marmeladom.
Veoma smo se radovali Tjednu voćnih kolača. Mame su pripremile: štrudle, pite, fritule, palačinke… Donijeli smo i recepte naših kolača te izabrali najbolji voćni kolač.
Završio je mjesec zdrave prehrane. Razmišljali smo što dalje. Pratili smo televizijski program i vidjeli da se svijetom širi nova zarazna bolest. Odlučili smo nastaviti sa zdravom prehranom i jačati naš imunitet. U dogovoru s roditeljima organizirala sam Dane voćnih napitaka od agruma: limuna, grejpa i naranče. Voće bismo prvo oprali toplom vodom u školskoj kuhinji, a zatim uz pomoć sokovnika radili sokove. Djeca su uživala u svojim ulogama koje su se izmjenjivale od perača voća, majstora izrada soka i malog konobara koji je napitke dijelio učenicima.
Virus COVID-19 je stigao uskoro i u našu zemlju. Vrata škole su se zatvorila i učenici su pratili nastavu na daljinu. Često su mi slali svoje fotografije na kojima se vidi da su nastavili sa svojim zdravim navikama.
Sada smo opet u školskim klupama. Primjećujem da je većina učenika zadržala zdrave navike. U njihovim vrećicama za užinu često viđam trešnje i jagode. To me veseli i nadam se da smo svi, roditelji, djeca i ja, posijali sjeme zdrave prehrane u 1. b razredu.
Ovim projektom smo postigli svoj cilj – djeci je dugotrajna, zahtjevna aktivnost prezentirana igrom i aktivnim sudjelovanjem, u čemu su uživali, osvijestili smo važnost zdrave prehrane, ojačali imunitet u pravo vrijeme i postigli sveobuhvatne rezultate, kako među učenicima, tako i među roditeljima i širom lokalnom zajednicom.
