Najistaknutiji dio vulkana je vulkanska kupola koja se neprestano povećava. Na vrhu kupole se nalazi krater a veza između kratera i vulkanskog ognjišta čini vulkanski kanal. Vulkan eruptira kad iz dubine Zemlje prodre magma. Ta erupcija postaje eksplozivna kad magma ispuni praznu komoru ispod vulkanskog dimnjaka začepljenog ohlađenom i skrutnutom stijenom. Tada se s magmom pomiješaju voda i plin, pa nastaje eksplozivna smjesa. U komori zatim raste tlak sve dok u vis ne potjera magmu, plin i paru. Pri erupciji može se javiti zemljotres ili snažni morski val koji se može kretati i do 650 km na sat.
Svake se godine na kopnu dogodi oko 25 većih i na tisuće manjih vulkanskih erupcija, a mnogo ih izbije i ispod mora. Najčešće razlikujemo aktivne, usnule i ugasle vulkane. 
Aktivnim vulkanima zovemo one koji mogu eruptirati u svakom trenutku, dok usnulim vulkanima zovemo one koji nisu eruptirali već stoljećima, ali bi to još ipak mogli. Ugasli vulkani su oni za kojih ta mogućnost praktički više ne postoji.
Neki vulkani s uskim odušcima izbacuju mlazove magme i do 200 metara u visinu pa goleme bujice lave uništavaju sve pred sobom. Lavom inače zovemo magmu dospjelu na Zemljinu površinu. Lava može biti gusta i ljepljiva ili pak rijetka i žitka, što ovisi o njenom sastavu i temperaturi.
Svi vulkani ne izgledaju jednako, već se njihov izgled razlikuje ovisno o vrsti lave i obliku njihovih dimnjaka. Štitasti vulkani tvore široke, blaže kosine nalik na štit, a nastaju taloženjem tečne lave. Pukotinski vulkani su zapravo duge pukotine u Zemljinoj kori. Divlje erupcije obično stvaraju strma stožasta vulkanska brda. Mnogi se vulkani nalaze pod morem. Podvodni su vulkani stvorili i neke otoke. Tako je 1963. eruptirao podvodni vulkan u blizini južne obale Islanda bacajući u zrak oblake pare i dima. Vulkan je rigao lavu i tako je nastao novi otok. Nazvali su ga Surtsey. Vulkan je prestao bacati lavu tek nakon tri godine, no dotle je otok već dosegao površinu od 1,9 četvornih kilometara.
U blizini vulkana područje je vrlo bogato rudama i termalnim iorima, a tlo je veoma plodno, no živjeti u njegovoj blizini vrlo je opasno što nam svjedoči i primjer Kratakaua – vulkanskog otoka koji je nakon 200 godina mirovanja eksplodirao, 1883.g. Ta je eksplozija raznijela veći dio otoka ali povećala dva susjedna otoka. Pretpostavlja se da je to bio najglasniji zvuk u zabilježen u povijesti čuo se u krugu od 5000 kilometara.
Vulkanima se bavi vulkanologija.
