Postoje mnoge proturječne priče o Shakespeareu, a većina se temelji na legendama. Gradić Stratford-upon-Avon njegovo je rodno mjesto i s modernim kazalištem trajan spomenik „besmrtnom bardu“.
Općenito se smatra da se William Shakespeare rodio 23. travnja 1564. godine (u isto vrijeme kada je u Rimu umro Michelangelo) kao treće i najstarije muško dijete od osmero djece. Roditelji su mu čitav život živjeli u Warwickshireu, kao i njegovi preci pokoljenjima.
U Stratfordu je postojala javna osnovna škola koju je pohađao i mladi Shakespeare. Postoje pretpostavke da je napustio školu 1578. godine kada su poslovi njegovog oca pošli nagore, te je nazočnost četrnaestogodišnjeg sina u kući postala neophodna. No, njegova brojna djela pokazuju da je bio prijemljiva duha, jer pojedinosti o mnogim predmetima u njegovim dramama mogle su poteći samo od nekoga tko je sakupio i usvojio velik broj podataka.
Oko 1586. godine William Shakespeare je napustio Stratford i zaputio se u London. Na taj je put vjerojatno krenuo pješice. Kad je stigao u London, prvo je zarađivao za kruh radeći u kazalištu kao šaptačev pomoćnik, ali mu je nakon toga pošlo za rukom da dobije nekoliko manjih uloga u predstavama. Nikad nije postao veliki glumac, ali je zato uskoro i sam počeo pisati. Shakespeare je bio nadaren istančanim osjećajem za upotrebu riječi i odlično je vladao engleskim jezikom.
Među prvim djelima koje je napisao bili su „Tit Andronik“ i „Komedija zabluda“. Također je počeo pisati svoje velike povijesne drame kao što su „Henrik VI.“, „Rikard III.“, „Henrik IV.“ I „Henrik V.“ Vjeruje se da je Shakespeare kao mladi dramski pisac stvarao dvije drame godišnje. „Romeo i Julija“, drama napisana oko 1595. godine vjerojatno je prvo djelo u kojem se može nazreti njegov zreli genij i velika umjetnost. Pretpostavlja se (jer se ne može sa sigurnošću utvrditi autorstvo svih njegovih drama) da je Shakespeare bio plodan pisac, jer je napisao 34 drame, 154 soneta i nekoliko pjesama. Svojim je stvaralaštvom uskoro postao poznat u Londonu, pa je stekao skromno bogatstvo koje mu je omogućilo da lagodno živi do kraja života.
Shakespeare je kupio kuću blizu kazališta Blackfriars u Londonu i to je postalo njegovo sjedište, iako je za svoju obitelj stekao i drugu imovinu u Stratfordu. Kazališta su u vrijeme vladavine kraljice Elizabete bila vrlo jednostavna: kulise su se obično sastojale od kakvih zastora obješenih s balkona. Publika je mogla sjediti sa sve tri strane pozornice i nije bilo prednjeg zastora koji je uveden tek poslije. Jamesu Burbageu pripisujemo izradu prvog kazališta u Londonu u elizabetansko doba. Podignuto je u Shoreditchu 1576. godine.
Ostala kazališta gradila su se u Londonu i bila su modernija od onoga što ga je izradio Burbage. Imala su krovove i razna pomagala za stvaranje posebnih efekata na pozornici. Shakespeare je surađivao s oba kazališta, i s kazalištem Blackfriars i s kazalištem Globe. Oba ta kazališta bila su glasovite kazališne kuće onoga vremena. Shakespeareu su se divili i poštovali ga dramski pisci, njegovi suvremenici. Tako je Ben Jonson za svog prijatelja rekao da „ne pripada jednom dobu, nego svim vremenima“.
Jedna od najvećih kuća u Stratfordu zvala se New Place i Shakespeare ju je kupio 1597. godine. On je tada već bio značajna osoba u svom rodnom gradu i svoje je vrijeme provodio u rodnom mjestu Stratfordu i Londonu.
Na žalost, Shakespeare se nije pobrinuo za tiskanje i objavljivanje svojih drama, pa je tek 1623. godine, nakon njegove smrti, objavljeno cjelokupno izdanje njegovih djela. Glavni razlog tome je vjerojatno činjenica što su u ono doba dramski pisci čuvali rukopise kako nitko ne bi mogao iz njih prepisivati.
Shakespeare je umro u New Placeu 23. travnja 1616. godine gdje je i pokopan u crkvi sv. Trojstva u blizini oltara. Iznad groba postavljena je 1623. godine spomen bista s latinskim natpisom: Po mudrosti Nestor, po genijalnosti Sokrat, po umjetnosti Vergilije. Zemlja pokriva, narod plače, a Olimp ga ima. Danas je njegova rodna kuća nacionalni muzej pun uspomena na slavnog dramatičara.
I u Hrvatskoj se njegova djela neprestano iznova javljaju na kazališnom repertoaru. Njegove velike tragedije („Hamlet“, Machbeth“ i druge) redovito su na programu čuvenih Dubrovačkih ljetnih igara, a jedva da postoji i koje veće kazalište gdje se Shakespeare ne pojavi godišnje barem s jednom predstavom.
