Obično imaju po četiri prsta na svakom prednjoj i po pet na svakoj stražnjoj nozi. Prste im povezuju plivaće kožice.
Dugačke i mišićave stražnje noge žabama omogućuju da preskoče udaljenosti i nekoliko puta dulje od njihova tijela. Kada se priprema za skok, žaba uzdiže prednji dio tijela visoko iznad tla i odbacuje se u zrak. Žabe s plivaćim kožicama na nogama provode većinu ili sve svoje vrijeme u vodi.
Žabe su rasprostranjene na svim kontinentima osim Antartike. 
Najmanja je jedna kubanska vrsta, veličine samo jedan centimetar, a najveća je zapadnoafrička žaba, ponekad veća od 30 centimetara i teška oko tri kilograma.
Neke žabe, poput gatalinki, žive na drveću i nemaju plivaćih kožica između prstiju, već umjesto toga imaju velike prianjalke na vrhu svakog prsta.
Većina žaba polaže svoja jaja u vodu. Jajašca su obično sasvim mala a svako je obavijeno zaštitnim želatinoznim ovojem. Taj ovoj sprječava grabežljivce da ih pojedu. Iz tih se jajašaca izlegnu punoglavci. Iako većina žaba jaja polaže u vodu, neke to rade na kopnu, ispod lišća ili kamenja. Kod njih potpuno izostaje stadij punoglavca, a nakon nekoliko tjedana izlaze potpuno razvijene žabice.
Neke vrste su razvile pomalo ekstremne metode brige za potomstvo. Tako šljemoglava gatalinka, koja čitav život provodi na kopnu, kao i mužjaci nekih vrsta južnoameričkih otrovnih žaba, nose svoja jajašca na leđima – gdje se ona razvijaju izravno u male žabice.
Žabe se hrane živim, pokretnim plijenom. Velika većina se bavi kukcima, a veličina plijena ovisi o veličini same žabe i njezinih usta. Neke afričke vrste žaba mogu pojesti i zmije otrovnice, velike stonoge škorpione pa čak i druge pripadnice svoje vrste.
Žabama se hrani velik broj različitih životinja pa su one razvile širok raspon reakcija i metoda obrane od neprijatelja. Neke su vrste postale vrlo agresivne i nasrću na svoje napadačke otvorenih usta iako ustvari nemaju pravih zuba. Malo je grabežljivaca koji su spremni preuzeti takav rizik.
Da bi se branile, neke se vrste oslanjaju na boju ili šare. Mnoge su gatalinke pri mirovanju potpuno smeđe ili zelene. No kada ih se uznemiri – one se izviju otkrivajući sjajne boje koje su inače skrivene od pogleda na donjoj strani tijela. Ovaj iznenadni bljesak boja obično je dovoljan da zapanji grabežljivca i da omogući žabi dovoljno vremena za bijeg. Pored mnogih grabežljivaca, u mnogim dijelovima svijeta žabe jedu i ljudi.
