Uslijedilo je čitanje i interpretacija dijalektalne književnosti. Reprezentativni primjerak dijalektalne književnosti na kajkavskom narječju bila je lirska pjesma „Kaj“ Dragutina Domjanića koju su učenici s učiteljicom na satu analizirali, a zatim samostalno naučili krasnosloviti. To je pjesma koja tematizira ljubav prema zavičaju i jeziku.
Kako bi učenici što više uočili ljepotu kajkavskog narječja i kajkavskih mjesnih govora, predstavljen im je zadatak za planirani projekt „Zaboravljena kajkavština“. Učenici su bili podijeljeni u skupine te im je zadan sljedeći zadatak: svaki član skupine trebao je intervjuirati po jednu odraslu (i stariju) osobu s na kajkavskom narječju o temi po želju. Zatim su članovi skupine zajedno preslušali sve audiozapise te iz njih odabrali kajkavske riječi za koje smatraju da su zaboravljene ili da bi se mogle vrlo brzo zaboraviti zbog toga što se jezik konstantno mijenja i modelira. Nakon što su iz snimljenih zapisa ispisali riječi, učenici su izrađivali vlastiti rječnik kajkavskih riječi tako one ipak ne bi bile tako brzo zaboravljene. Neki su učenici izrađivali rječnike u papirnatom obliku, neki u digitalnom. Na dogovoreni sat prezentacije projekta učenici su donijeli svoje rječnike te su ih predstavili drugim učenicima iz razrednog odjela. Prvo su predstavili svoj princip rada, zatim su s ostalim učenicima i učiteljicom preslušali snimljene audiozapise, a na kraju su pročitali odabrane riječi koje su zapisali.
Ovim se projektom željelo potaknuti veće razumijevanje o promjeni našeg jezika, ali i potreba za očuvanjem kajkavske kulture i baštine, od kojih je jezik jedan od najjačih odrednica tradicije i vremena. Kajkavsko je narječje, iako učenicima često duhovito, bez obzira na to što oni sami govore tim narječjem, veoma važno i potrebno za sveukupno hrvatsku povijest i kulturu. Učenici su ovim projektom uvidjeli ljepotu svog narječja i važnost koju ono ima, a zbog promjena u generacijama, društvu i prioritetima polako nestaje i gubi svoju čar. Učenici su na kraju predstavljanja svojih radova veselo govorili o razgovorima sa svojim bakama i djedovima koje su ganuli i raznježili propitkivanjem o prošlosti i zaboravljenim uspomenama, a koji su njih potaknuli da cijene jezik i prostor otkuda potječu i gdje rastu.
