Da bi do začeća uopće moglo doći, spermij i jajašce moraju biti na odgovarajućem stupnju razvoja. To je vrlo složen proces koji se odvija u gonadama (spolnim žlijezdama) ili primarnim reproduktivnim organima.
Mejoza
Spermiji ili spermatozoidi iz spermatogonija odnosno tzv. sjemenskih prastanica koje, kao i sve druge stanice u tijelu, imaju 23 para kromosoma te se stalno razmnožavaju diobom. One se razvijaju i sazrijevaju pohranjene u muške gonade – dva testisa ovješena u posebnoj kesi (mošnji) izvan tijela, što nipošto nije slučajno, jer im za razvoj treba temperatura niža od tjelesne. Ženske se spolne stanice (jajašca) razvijaju iz oogonija, koji također imaju po 23 para kromosoma. Jajašca sazrijevaju u unutrašnjosti tijela, u dva posebna organa nazvana jajnicima.
Prije nego što dođe do spajanja spermija i jajašca, spareni se kromosomi moraju razdvojiti u pojedinačne, kako bi nakon spajanja s kromosomima spolne stanice suprotnog spola nastavila stanica koja ima 23 para kromosoma, kao i ostale stanice u tijelu. 
Zahvaljujući tom procesu, novo živo biće nasljeđuje po pola svojstava od jednog i drugog roditelja. Proces razdvajanja kromosoma zovemo mejozom.
Spermatogonij koji je sazrio toliko da u njemu može početi proces diobe zovemo primarnim spermatocitom. U trenutku diobe kromosomi se rasparuju pa po jedan član svakoga para ulazi u dvije stanice nastale tom diobom. Te nove stanice, ili sekundarni spermatociti, imaju po 23 pojedinačna kromosoma.
Analogno se cijepanje parova kromosoma odvija i u procesu sazrijevanja jajašca. Oogonij se postpuno razvija u primarni oocit s folikulom, pa se i on dijeli mejozom (spareni kromosomi razdvajaju se u pojedinačne).
Razvoj spermija
Od tog se trenutka stanica više ne razvija na isti način. Svi sekundarni spermatociti prolaze kroz još jednu, drukčiju mejotičnu diobu, pri kojoj se pojedinačni kromosomi cijepaju na dvije polovice, slijedeći diobu sekundarnih spermatocita. Polovice tih podijeljenih pojedinačnih kromosoma ulaze u novostvorene stanice pa tako nastaju dvije identične stanice. Svaka od njih ima komplet od 23 polovice pojedinačnih kromosoma.
Te nove stanice, iz kojih je razvijaju spermiji, zovu se spermatidi. One su okruglog oblika, kao primarni i sekundarni spermatociti, pa se, da bi postale sazreli spermiji ovalnoga tijela i s repom, moraju još poprilično promijeniti. Te se promjene odvijaju u sertolama, stanicama-dadiljama, a na kraju tog procesa spermij poprima ovalni oblik. To je njegova glava. Ona je ispunjena genetskim materijalom iz ona 23 potpuna pojedinačna kromosoma i zaštićena pokrovnom kapicom ili akrosomom.
Svaki spermij ima i rep od valjkastih vlakana, koji ga pokreće palucajući poput biča. Glava se nalazi na vrhu tijela koje sadržava enzime (u spermatidnim mitohondrijima) čija je funkcija razlaganje hranjivih tvari koje sazreli spermij snabdijevaju energijom.
Kad za to postane spreman, spermij se odvaja od sertola i ulazi u dugu, vijugavu cijev (epididimis ili primudo) sa stražnje strane testisa, gdje se dovršava proces njegova sazrijevanja, a on se sam pokriva opnom od stanica. Tu može ostati, s milijunima drugih zrelih spermija, tri do četiri tjedna, i ako ne dođe do izbacivanja sjemena iz tijela (ejakulacije) organizam ga ponovo apsorbira. Čitav proces razvoja, sve do trenutka kad spermij postane neupotrebljiv, traje otprilike dva mjeseca.
Razvoj jajašca
Jajnici ili ženske gonade, žlijezde u kojima jajašca počinju sazrijevanje, nalaze se na krajevima jajovoda. Te dvije cijevi vode od jajnika u maternicu (uterus).
U trenutku kad buduće jajašce sazrije do promjene iz primarnog u sekundarni oocit, ono se još nalazi u folikulu jajnika. Stanica potom prolazi stadij mejoze (jednako kao i primarni spermatocit), ali se rezultat mejoze razlikuje po tome što ne dolazi do stvaranja dviju komplementarnih stanica.
Primarni se oocit dijeli na dva dijela: svaki se par kromosoma cijepa na dva pojedinačna kromosoma, no pritom je jedno od dva nastala tijela (sekundarnih oocita) veće od drugog. Veće se razvija u zrelo jajašce, dok manje tijelo koje zovemo polarno tijelo ili polocit ulazi u prostor koji okružuje onaj početni primarni oocit, takozvanu zonu pellucidu, gdje degenerira.
Preostali sekundarni oocit, sa slojem koji ga okružuje, oblikom je sličan spermatidu, ali je mnogo veći. Na tom stadiju sazrijevanja jajne stanice nastupa ovulacija (prsnuće Graafova folikula i oslobađanje jajne stanice). Sekundarni oocit koji se nakon ovulacije nađe u lumenu jajovoda nesposoban je za samostalno gibanje pa ga niz jajovod nježno guraju sićušne dlačice smještene na njegovu kraju i njegove kontrakcije. Prva ovulacija se kod pripadnica ljudske vrste zbiva u pubertetu, a ostale tijekom spolne zrelosti , i to obično 14 do 16 dana nakon menstruacije.
Oplodnja
Novosazrelo jajašce izbačeno u jajovod spremno je za začeće, a do njega će i doći ako se spoji s muškom spolnom stanicom. To spajanje zovemo oplodnjom. Ako spermij oplodi jajašce, dolazi do začeća, a time i nastanka novog života. Samo u slučaju da se to dogodi dolazi do još jedne promjene jajašca (nastavka diobe).
Potpuno sazrelo jajašce ostaje u maternici; ako ne bude oplođeno, ono za otprilike jedan dan degenerira. 
Spermiji mogu ležati spremni i do mjesec dana, no kad jednom izađu iz tijela, i oni degeneriraju (propadnu) za otprilike jedan dan. Epididimis u kojem leže sazreli spermiji povezan je cjevčicom s uretrom (mokraćovod) – cjevčicomu muškom udu (penisu). Sazrelo jajašce leži u maternici.
Spermiji stižu u rodnicu raspršeni u takozvanoj sjemenoj tekućini (seminalnoj plazmi). Muškarac odjednom izbaci oko 250 milijuna spermija, i svi oni kreću na put prema maternici , pri čemu mnogi i ne stignu do cilja. Kod većine sisavaca ženka odbija mužjaka ako u maternici nema sazrelo jajašce.
Time se povećavaju izgledi za oplodnju kada dođe do snošaja. Kod ljudi, međutim, žena prihvaća muškarca i izvan tog razdoblja, pa je vjerojatnost oplodnje smanjena. Dakako, ako u trenutku snošaja u ženi postoji zrelo jajašce, najvjerojatnije će doći do oplodnje.
Spermatozoidi postaju sposobni za oplodnju tek nakon što u ženskom tijelu provedu neko vrijeme. U tom razdoblju (koji kod ljudi traje oko sedam sati) dolazi do promjena, a nazivamo ih kapacitacijom (osposobljavanjem). Enzim u vršku spermija razgrađuje kiselinu koja okružuje zonu pellucidu u kojoj leži jajašce u uterusu, i tako se spermiju otvara put do jajašca. Da bi se razbila vanjska barijera (corona radiata), potrebni su enzimi mnogih spermija, ali se do jajašca na koncu uspijeva probiti samo jedan.
Poslije oplodnje
Nakon što u jajašce prodre jedan spermij, ono postaje otporno na sve ostale. Stanične opne koje okružuju spermij i jajašce stope se i tako od dvije stanice nastane jedna. Tek sada jajašce prolazi kroz drugu fazu mejoze. Niti dvadeset i triju kromosoma koji su čekali u jajašcu sada se upotpunjuju, tako da se mogu ujediniti s potpunim pojedinačnim kromosomima spermija.
Muške i ženske kromosome u toj fazi zovemo muškim i ženskim pronukleusima. Oni se sad povećaju i krenu jedan prema drugome da se u središtu jajašca sretnu. Opne kojima su okruženi sada se stope, a dvije se skupine od po 23 kromosoma slože u komplementarne parove. Tako nastaje jedna potpuno stanica. Tu stanicu zovemo zigotom, i ona je zapravo početak novog bića. U njoj su sadržane sve genetske informacije potrebne za njegov kasniji razvoj.
Nakon što se to dogodilo, folikula iz koje se razvilo jajašce nastavlja rasti, te se na koncu pretvara u žlijezdu zvanu corpus luteum ili žuto tijelo. Ta žlijezda osigurava promjene u zoni pellucidi, koje će drugim spermijima zapriječiti ulaz, a oplođenom jajašcu osigurati razvitak i rast.
Članak je izvorno objavljen u 34. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.
