Nije se bilo lako odlučiti preuzeti odgovornost provedbe aktivnosti koje uključuju mobilnosti i učitelja i djece (KA2), osobito kada je to nešto što treba dodatno raditi uz redovan posao, međutim, pozitivna energija okoline, te spremnost na novine je školu potaknula da se ipak odvaže i krenu tim putem. I nisu požalili.
Za uspješnu provedbu projekta je prije svega potreban tim zadovoljnih ljudi, koji to žele raditi. Tu ima dosta posla koji je zahtijevan u onolikoj mjeri koliko je pojedinac spreman učiti i raditi. Ako se novosti dožive kao izazov i prilika za samoostvarenje osobnih kompetencija, tada problema s učenjem i radom nema.
U timu ljudi koji žele raditi vlada pozitivna atmosfera rješavanja, a ne traženja problema, motivacija je na visokom nivou i stvara se nova dimenzija povezanosti među ljudima, koji dijele istu „sudbinu“.
Ono što je najbitnija karika u cijelom procesu je kvalitetna raspodjela poslova, gdje težište rada nije na pojedincu, nego na svim uključenim članovima, bilo profesorima, bilo djeci. Svi u svakom trenutku trebaju znati što im je zaduženje i u kojem vremenskom roku ga treba odraditi. Ukoliko su smjernice jasne, prostor za pogreške se svodi na minimum.
Ako se projekt doživljava kao skup svih aktivnosti, koje treba odraditi odjednom, to može dovesti do panike i bijega od upuštanja u tu avanturu, međutim budući da projekt traje dvije ili tri godine, treba ga i razmatrati u tom vremenskom periodu. Ne rade se sve aktivnosti u isto vrijeme, niti svi stalno rade sve aktivnosti. Projekt se treba sagledati po etapama, redoslijedom kojim dolaze, te ih rješavati korak po korak.
Jezična barijera je također jedan od ključnih faktora, koji ljude obeshrabruje, jer smatraju da ne vladaju jezikom dovoljno dobro da bi mogli sudjelovati u međunarodnom projektu. To je često krivo, jer su profesori iznimno kritični sami prema sebi, sebe najstrože ocjenjuju, te se ne žele izlagati mogućnosti da ih netko kritizira ili da se kroz jezični segment osjećaju manjkavo i izloženo. Ono što je bitno znati je da u Erasmus+ projektima sudjeluju profesori svih predmeta, koji ne govore jezik nužno na vrhunskoj razini, ali to nije ni potrebno. Svrha projekta je komuniciranje, a ne ocjenjivanje jedni drugih, upoznavanje novih ljudi, kultura, običaja i nacija kroz opuštene dobro razrađene aktivnosti, u kojima se svi osjećaju dobro i zadovoljno. Sve kolegice, koje su prevladale strah od govorenja stranog jezika, su osvijestile uprave te pozitivne strane sudjelovanja u projektu, osnažile se u govoru, nastupu, interakciji sa stranim kolegama, te ponovno poželjele sudjelovati u istim aktivnostima.
Još je jedna stavka naizgled zastrašujuća, a to je upravljanje budžetom, papirologija, računi i sl. Kao i sve gore navedeno, sve se svodi na osobni stav suočavanja s novinama. Ono što je činjenica je da netko treba preuzeti odgovornost za cjelokupni projekt, pa tako i budžet, međutim, tim u tome nije sam. Mnogo je škola već odavno krenulo tim putem, iskustva drugih su neprocjenjiva, nacionalna agencija AMPEU jako dobro odrađuje svoj posao i poželjno je pitati kada postoje nejasnoće.
Na koncu, jednom kada se odluči sudjelovati u Erasmus+ projektima treba se pripremiti na zabavan rad, ugodna druženja, prekrasna putovanja i stvaranje nezaboravnih uspomena.
autori:
Ružica Kandić, prof., univ. spec. oec.
Sanja Matić, pedagog
