Zamke popustljivog odgojnog stila

U ovom članku će biti prikazan popustljivi stil roditeljstva kao jedan od roditeljskih stilova koji prevladava u suvremenom društvu te o utjecaju i posljedicama popustljivog odgoja na dijete. Težnja za primjenom nježnog pristupa u odgoju djeteta roditelje vodi u sferu popustljivog (permisivnog) roditeljstva. Zbog udovoljavanja djeci roditelji se često ne znaju nositi s negativnim izljevima emocija djeteta pa mu ispunjavaju želje samo da bi se smirilo i prestalo s nepoželjnim ponašanjem. Roditelji s dominantnim permisivnim stilom nesvjesno uče svoje dijete uzimati, ali ne i davati, a ono što imaju ne znaju cijeniti. Najmlađi članovi obiteljske zajednice svoju nemoć zbog vješte manipulacije pretvaraju u moć, a da roditelji toga nisu ni svjesni. Jedan od problema u obiteljskom odgoju nastaje kada roditelji ne znaju ili ne žele djetetu reći “ne”. Djeca koja shvate da su roditelji popustljivi, to iskorištavaju.

U popustljivom stilu odgoja roditelji u svemu, neselektivno udovoljavaju svojoj djeci, ne postavljaju im granice ni zahtjeve, pa djeca ne nauče poštivati autoritete. “Ako riješite sve probleme svoje djece, onda nećete imati drugih problema osim vas” (Dušan Radović). U središtu pozornosti djetetove su želje a ne potrebe, pa takav stil često rezultira formiranjem egocentrične osobe. Takvi roditelji rade protiv svoje djece, ruše svoj autoritet izvršavajući njihove obveze. Popustljivi roditelji za djecu su spremi učiniti sve, pod izgovorom da ih žele zaštiti od bremena odrastanja. Roditeljska ljubav se pretvara u žrtvovanje i vezivanje djece uz sebe. Indijska poslovica kaže: “Dijete je gost u tvom domu: nahrani ga, odgajaj ga i pusti”. I doista uspješnost odgoja temelji se na ravnoteži između zaštićivanja i samostalnosti na putu u svijet odraslih.

Ehrensaft (2002) navodi da se moderne roditelje najčešće opisuje kao ljude koji udovoljavaju svojoj djeci, pripremaju ih za uspjeh prije nego što su rođeni. „Roditelji nude prijateljstvo umjesto vodstva“ (Ehrensaft, 2002; str. 19). Ehrensaft (2002) nastoji objasniti paradoks suvremenih roditelja koje društvo karakterizira kao sebične roditelje koji važnost pridaju svojoj osobnoj sreći, a s druge strane silno žele biti dobri roditelji, do te krajnosti da djeci pružaju sve jer smatraju da je to za djecu najbolje. To je izuzetno loša kombinacija koja suvremene roditelje izlaže velikoj opasnosti da razmaze svoju djecu i unište im djetinjstvo. Zbog suvremenog načina života  današnja obitelj  boluje od kroničnog nedostatka vremena stoga postaje užurbana, nezadovoljna i nervozna. Dijete na takav ritam obiteljskog života često reagira neprimjerenim ponašanjem: ljutnjom, plačem i agresijom. Posljedice su vidljive u razvoju otuđenog, nekomunikativnog djeteta bez kontrole s čestim poteškoćama u učenju. Nedovoljna posvećenost djetetu roditeljima nameće osjećaj krivnje zbog koje rijetko postavljaju granice djeci, štite ih od bilo kakvih frustracija, ne posvećuju dovoljno pažnje njihovom moralnom i duhovnom razvoju i izlažu ih velikom utjecaju medija.

Karakteristike popustljivih roditelja

Roditelji koji njeguju popustljivi stil odgoja imaju određene zajedničke karakteristike (Nadimpalli, 2018):

Puno topline i podrške

Budući da roditelji često u svom djetinjstvu nisu imali takav odnos sa svojim roditeljima žele svojoj djeci pružitii drugačije iskustvo.

Sukob između djetetovih potreba i želja

Izbjegavaju sukobe s djecom pa popuštaju njihovim željama. Dijete takvim pristupom  ne može nauči razlikovati ono što mu treba, od onoga što želi.

Nedostatak roditeljske kontrole

• S obzirom da roditelj izbjegava sukob s djetetom, dijete manipulira kako bi dobilo ono što želi.
• Zbog premalo posvećenog vremena i pažnje izostaje emocionalna povezanost s djetetom.
• Pretjerano poistovjećivanje s djetetom i očekivanje da će dijete ugoditi roditelju i riješiti njegove probleme.
• Visoka očekivanja, a premalo zahtjeva (npr. dopuštanje igranja videoigara čitavi dan i očekivanje školskog uspjeha).

Tri su dominantne osobine popustljivih roditelja čije je dijete izvan kontrole (Shaw i Wood, 2009):

• Nesigurnost u vlastita uvjerenja i postupke što u djetetu izaziva otpor i prezir;
• Nevjerodostojnost pri donošenju odluka za dijete u kojima se roditelj treba voditi onime što je važno za dijete, a ne društvenim stavovima i vrijednostima;
• Krivnja zbog koje roditelji izbjegavaju sukobe s djetetom.

Dijete odgajano u popustljivom okruženju pokazuje većinu sljedećih karakteristika:

• Nedostatak samokontrole, impulzivnost i sklonost agresivnosti kada se odmah ne udovolji djetetovim zahtjevima i željama.
• Nezadovoljstvo djeteta, otuđenost, frustriranost, tjeskoba i depresivnost koji su rezultat materijalizma, prepuštenosti medijima i usredotočenosti na neposredno zadovoljenje vlastitih potreba te nekomunikativnost jer ne poznaje vrijednost dobrog razgovora (Shaw i Wood, 2009).
• Školski neuspjeh posljedica je odgoja djeteta bez pravila, granica i odgovornosti. Dijete koje može raditi sve što hoće nema dovoljno razvijenu motivaciju za čitanje i učenje obrazovnih sadržaja kako bi postiglo bolji školski uspjeh.
• Nedostatak djetetove sposobnosti upravljanja vremenom što je posljedica nestrukturiranog roditeljstva bez pravila i granica u raspolaganju vremenom. Dijete ispunjava svoje vrijeme lošim navikama, poput učestalog gledanja televizije, igranja videoigara i sl.
• Nedostatak emocionalne stabilnosti i samoregulacije jer dijete koristi svoje emocije u svrhu manipulacije roditeljima i ispunjavanju svojih želja.

Roditeljstvo nosi brojne izazove i prepreke zbog čega ne postoji  literatura koja može naučiti kako biti dobar roditelj. Mnogi stručnjaci tvrde da većina roditelja pruža djetetu puno topline i podrške, ali ne postavljaju pravila i granice u odgoju te ne potiču dijete na samostalno i odgovorno ponašanje. Suvremeni roditelji zbog nedostatka vremena ne uspijevaju stvoriti emocionalnu povezanost s vlastitom djecom.

Zbog osjećaja krivnje jer malo kvalitetnog vremena provode sa svojom djecom i straha da ih neće dovoljno voljeti ukoliko ih discipliniraju nastoje djeci biti prijatelji, udovoljavajući njihovim željama a ne potrebama. Roditeljeva uloga je voditi, ispravljati i postavljati granice djetetu. Djeca odgajana permisivnim stilom ne znaju odgoditi vlastite želje i potrebe te su zbog toga impulzivna i agresivna. Ne znaju surađivati s drugom djecom. Djeca bez pravilnog roditeljskog  nadzora i jasno postavljenih granica razvijaju poremećaje u ponašanju. Uloga roditelja je učenje djece odgovornosti postavljanjem granica  kako bi se razvili sigurnu, otpornu osobu koja se uspješno nosi s izazovima života.

Literatura

1. Buljan Fnader, G. i Karlović, A. (2004). Odgajam li dobro svoje dijete: savjeti za roditelje. Zagreb: Marko M. usluge d.o.o.
2. Ehrensaft, D. (2002). (Raz)maženo dijete. Zagreb: Mozaik knjiga
3. Ljubetić, M. (2012). Nose li dobre roditelje roda?!: Odgovorno roditeljstvo za kompetentno dijete. Zagreb: Profil International
4. Maleš, D., Kušević, B. (2011). Nova paradigma obiteljskoga odgoja. U: Maleš, D. (2011). Nove paradigme ranoga odgoja. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za pedagogiju
5. Nadimpalli, K. (2018). Permissive Parenting: Its Characteristics And Effect On Children. Pri https://www.momjunction.com/articles/permissiveparenting_00376708/#gref (7.5.2019.)
6. Shaw, R., Wood, S. (2009). Epidemija popustljivog odgoja: Zašto su djeca nevesela, nezadovoljna, sebična…te kako im pomoći. Zagreb: V.B.Z. d.o.o.