Prvu takvu mobilnost odradile su učiteljice stranih jezika u “Skola Podstawowa z Oddzialami Integracyjnymi nr 4 im. E.J. Jerzmanowskiego w Wielicze” u Poljskoj. Šest radnih dana imale su priliku pratiti nastavu engleskog i njemačkog jezika, prezentirati svoju školu, grad i zemlju, te razgovarati s učenicima i učiteljima.
A kako se radi o integriranoj školi za djecu s posebnim potrebama, učiteljice su imale priliku upoznati se s metodom “biofeedback” koja omogućava pojedincu kako naučiti promijeniti fiziološku aktivnost u svrhu poboljšanja određenih funkcija, vidjele su način na koji se provodi “dogotherapy” gdje psi rade s djecom, te su prisustvovale satu na kojem učenici usvajaju znakovni jezik.
No, vratimo se nastavi stranih jezika koja se odvija u skupinama. Naime, razredni odjeli u kojima ima učenika s posebnim potrebama, dijele se u dvije skupine na pojedinim predmetima (engleski jezik, njemački jezik, informatika, kemija, fizika i tjelesna kultura). Rezultat ovakve prakse veća je angažiranost svakog učenika tijekom sata, te je učitelj u mogućnosti više i kvalitetnije se posvetiti svakome od njih. Ovakve skupine broje najviše desetak učenika što nije neobično u školi u kojoj razredni odjeli nisu veliki s prosječnim brojem od dvadesetak učenika.
Razmjenivši iskustva s kolegama, naše kolegice vratile su se s novim saznanjima i idejama za nastavu koje nisu posebno drugačije niti revolucionane, ali upravo ovakav način usavršavanja, gdje učitelji koji rade u različitim okruženjima uče jedni od drugih pruža iznimnu korist u svakodnevnom radu. Zanimljivo je ući u učionicu u drugačijoj sredini od vlastite slušati nešto što vam je potpuno poznato, a opet nekako drugačije. Uvijek dobro dođe nova ideja za neku nastavnu jedinicu, prolistati udžbenike koje koriste, vidjeti kako u drugoj zemlji vrednuju i prate učenike, usporediti razinu jezičnih kompetencija, korištenje moderne tehnologije u nastavi… mogli bi puno toga nabrojiti.
I nije važno što je pogled kroz prozor drugačiji, što se nalazite kilometrima daleko – u učionici se osjećate kao kod kuće.
Svi smo mi građani Europe, pa iako ponosni na svoju domovinu, svjesni smo važnosti razmišljanja “izvan granica”. Zato putujemo, upoznajemo druge nacije i kulture, a učeći strane jezike, možemo se sporazumjeti gdje god bili. Upravo tome učimo svoju djecu kako bi oni gradili bolju budućnost.
Na nama učiteljima velika je odgovornost i zadaća da im svojim primjerom pokažemo važnost cjeloživotnog učenja, osobnog i profesionalnog razvoja. Zato je i “job shadowing” koristan – dijelimo svoja iskustva, učimo jedni od drugih, u svoju učionicu unosimo druga iskustva i primjere dobre prakse. Učenici to primjete i vesele ih priče o vršnjacima iz neke druge zemlje.
Pa ovaj tekst zaključujemo s tvrdnjom da je Erasmus+ važan!
