Umjesto da se odmah naživcirate i percipirate dječju dosadu kao problem, pokušajte je shvatiti kao priliku. Dosada treba potaknuti motivaciju, odnosno ona je znak da nešto u svakodnevici djeteta treba promijeniti.
Isto tako, pobijediti dosadu jedna je od vrlo važnih životnih vještina koja dugoročno pozitivno djeluje na svakog pojedinca. Dosada nije rezervirana samo za djecu. I odrasli se često susreću s monotonijom života i bezidejnim fazama, a oni koji je znaju pretvoriti u poticaj za nova iskustva, svakako su u prednosti.
Ukoliko se djeca kroz duži period dosađuju i uvijek kada imaju slobodnog vremena ne znaju što bi sama sa sobom, moguće je da će to ostati negativni obrazac ponašanja u kojem im nikada ništa neće biti interesantno i u ničemu neće moći pronaći uzbuđenje i motivaciju da se pokrenu i osmisle sadržaje koji ih ispunjavaju, uče ili zabavljaju.
Dugotrajni osjećaj dosade, monotonije i nesvrhovitosti, pak, često u adolescentskoj dobi dovodi do eksperimentiranja i ovisnosti o drogama, alkoholu i drugim umjetnim stimulansima, ali i do loših rezultata u školi (ništa ga ne zanima, sve je glupo i dosadno), delikvencije i sličnih neželjenih ponašanja.
Stručnjaci kažu da dosada nije nužno vezana uz nedostatak aktivnosti u životu djeteta. Ponekad može biti posljedice pretrpanosti djeteta aktivnostima. Stoga je važno djecu uključiti u one aktivnosti koje imaju neko značenje za njih i koje poboljšavaju njihov osjećaj identiteta i samopouzdanja.
Kako roditelji mogu djeci pomoći protiv ljetne dosade?
Predškolci i “niži” osnovnoškolci trebaju pomoć u pronalaženju aktivnosti koje će ih zanimati i ispunjavati. Ljeto je idealno vrijeme da roditelji mališane izlože raznim aktivnostima dok djeca ne pronađu onu koja će im baš dobro sjesti. Konkretno, pokušajte djecu uključiti u razne radionice ili ljetne kampove, od sportskih, filmskih, likovnih, eko radionica i slično ili pak sadržaje iz raznih područja organizirajte za njih kod kuće. Dobro je malene izlagati novim iskustvima i poticati ih da probaju neke nove stvari. Nakon što iskuse i isprobaju neku aktivnost, važno je s djecom porazgovarati je li im se ona sviđala, zašto im se sviđala, žele li detaljnije istražiti to područje i ponovno se okušati u istoj aktivnosti? Ako djeca nisu uživala u novim aktivnostima, važno je uvažiti taj njihov osjećaj, ali i saznati zašto. Da li je problem bio u drugoj djeci, odnosno socijalizaciji? U voditelju radionice? U samoj aktivnosti? Te informacije roditelju daju uputu u kojem smjeru se dalje ravnati.
Klinci u višim razredima osnovne škole počinju naglo grabiti prema pubertetu, traže svoje mjesto u svijetu, žele više neovisnosti i njihov mozak traga za senzacijama. Ukoliko im roditelji ne pomognu pronaći neku uzbudljivu aktivnost, potraga za uzbuđenjima mogla bi ih odvesti u neke opasne situacije. Osim što im mozak žudi za novitetima, u ovoj dobi klinci razvijaju cjeloživotne ljubavi i strasti prema određenim aktivnostima i hobijima. U tinejdžerskoj dobi djeca su već sposobna modelirati i brusiti svoje vještine te mogu kontrolirati svoje ponašanje. Zadatak roditelja u ovoj dobi je da podržavaju djecu u odabranim aktivnostima, da se zanimaju za te aktivnosti i potiču dijete da ne odustaje od onog što ga zanima i ispunjava.
Članak autorice Jelene Kovačić prenesen je s portala Klinfo.hr
Izvor fotografije: Freedigitalphotos.net (autor: Danilo Rizzuti)
