Proučavanje mondegreensa može imati pravi psihološki značaj.
Grupa prijatelja zajedno pjeva, i odjednom netko kaže neku krivu riječ. Zatim se svi međusobno pogledavaju pitajući se kako je ta osoba mogla čuti tako pogrešne riječi pjesme. Takvi su sitni nesporazumi relativno česti, ali većina ljudi ne zna da postoji službeni naziv za njih koji potječe iz popularnog eseja Sylvie Wright u kojemu se ona prisjeća kako joj je majka čitala poeziju. Jedan od stihova pjesme koju joj je čitala glasio je: “Ye Highlands and ye Lowlands, oh, where hae ye been? They hae slain the Earl o’ Moray, and Lady Mondegreen”. Dakako, čitatelju će biti drago što je gospođa Mondegreen pošteđena ubojstva, ali samo zato što nikada nije niti postojala budući da posljednji stih zapravo glasi: “and laid him on the green”. Upravo je zato Sylvia Wright za takve riječi pjesama koje slušateljima bolje zvuče odlučila smisliti poseban naziv – mondegreens.
Mondegreens je često rezultat našeg iskustva, odnosno, nedostatka istog. Premda pogrešne i premda nam zvuče poluuvjerljivo, svejedno ih prihvaćamo jer nam nedostaje iskustva da shvatimo one prave riječi. Djeca su, dakako, najsklonija takvim pogreškama jer ona i uče nove riječi upravo putem sluha. Također, nedostaje im i iskustva, pa će tako tek s vremenom, kada nekoliko puta čuju određenu riječ, shvatiti njezino značenje, odnosno, shvatiti da ista nema smisleno značenje.
Znanstvenici su utvrdili kako zapravo sami sebe zavaramo da smo čuli baš ono što je naše uho prepoznalo, iako te riječi nemaju previše smisla. Kako bismo uspostavili značenje te dali pjesmi smisao, potrebne su nam određene poznate riječi. Ukoliko ne uspijemo razaznati takve poznate riječi, njihovo mjesto tada preuzimaju mondegreens riječi pružajući nam osjećaj lažne poznatosti i dovodeći nas u situaciju u kojoj pjevamo potpuno pogrešne riječi pjesama.
Članak je izvorno objavljen na portalu Znanost.
