Suvremeni predmetni kurikulumi ističu važnost načela zavičajnosti u nastavi. Stoga je zadaća učitelja upoznati učenike s razlikama hrvatskoga standardnoga jezika i zavičajnoga govora.
Njegovanje zavičajnoga govora u današnje vrijeme digitalizacije i svjetske globalizacije veliki je izazov za učitelje. Suvremena istraživanja pokazuju da učenici jedva poznaju neke osnovne riječi zavičajnoga govora. Razlozi za to su brojni, primjerice, u obiteljima se u svakodnevnom govoru sve manje komunicira na zavičajnim idiomima, djeca sve manje imaju priliku slušati izvorne govornike, a njihov govor je pod velikim utjecajem medija. Sve navedeno ukazuje na potrebu usmjeravanja učenika na očuvanje zaboravljenih riječi koje su temelj kulturnog identiteta. Škola je jedno od najvažnijih mjesta koje djeci može osigurati priliku i ponuditi model za usvajanje starih, zaboravljenih riječi kroz rad učitelja koji njeguju tradiciju i govor predaka te potiču učenike na raznovrsne aktivnosti vezane uz ovu problematiku.
Učiteljice dviju partnerskih škola, Jagoda Čopac i Sandra Podrug, vode izvannastavnu aktivnost Čuvari baštine. Kroz nju su provele razredni projekt “Restimo s čakavicon”. Prezentirale su ga kolegama, učiteljima razredne nastave, na županijskim stručnim vijećima grada Splita i otoka Korčule. Željele su anketnim upitnikom od njih saznati koliko u svom radu njeguju zavičajni govor i usporediti zastupljenost čakavštine između škola otoka Korčule te grada Splita i njegove okolice.
