“Cijeli svijet je pozornica, a muškarci i žene samo glumci: nastupaju i opet odlaze i u životu svaki glumi razne uloge”, poznate su riječi engleskog renesansnog dramatičara te pjesnika Williama Shakespeara koje su se duboko urezale u moj profesionalni rad i osobni život.
Kazalište je moja velika ljubav koja me čini sretnom, bogatom i puni me energijom, preko kazališta izražavam svoje zadovoljstvo i nezadovoljstvo, s kazalištem odajem počast svim literarnim umjetnicima, zbog kazališta moj život dobiva smisao. Sama se kao gledateljica mogu uživjeti u brojne uloge, poistovjetiti se s mnogim kazališnim likovima, kao autorica prigodnih dramskih tekstova pokušavam poslati poruke ili publiku nasmijati, a kao režiserku i mentoricu školske kazališne skupine na Osnovnoj školi Preserje pri Radomljah čini me sretnom prije svega zadovoljstvo u očima gledatelja, bez obzira na to jesu li to predškolska djeca, učenici ili odrasli i zadovoljstvo u očima glumaca kad izađe na vidjelo njihova kreativnost, spontanost, opuštenost, motiviranost, a to predstavlja idealnu kombinaciju za konačni proizvod – prekrasnu i u svim segmentima kvalitetnu predstavu.
Kazalište je važno za razvoj učenika jer preko njega dobiva uvid u brojne životne situacije, stiče mogućnost poistovjećivanja i empatije odnosno vrednuje etički moralne i nemoralne radnje. Kazališna predstava je elastičan oblik učenja gdje učenici stječu brojne kompetencije koje su potrebne za život, a isto tako temelji se na navikama povezivanja koje kao škola realiziramo u viziji Svaki učenik može biti uspješan, a to su: suradnja, dogovaranje, poticanje, povjerenje, poštivanje, prihvaćanje, podupiranje i slušanje. Kao učiteljica i mentorica školskim glumcima smatram svojim poslanstvom stvaranje uvjeta u kojima učenici mogu zadovoljiti svoje potrebe kao gledatelji odnosno izvođači i pri tom stječu iskustva iz kojih steknu znanje koje obogaćuje djetinjstvo, mladalaštvo i život općenito.
Kao primjer dobre prakse predstavljam zatvoreni kazališni krug koji je uz moju pomoć ostvarila generacija učenika na Osnovnoj školi Preserje pri Radomljah, kojoj se je u svakoj dobi osnovnoškolskog obrazovanja kazalište uvuklo pod kožu i kroz prizmu umjetnosti upoznavali su stvarnost života.
Učenik gledatelj
Prvi puta se je spomenuta generacija susrela s kazalištem u prvoj trijadi i to u ulozi gledatelja. Stariji učenici kazališne skupine koju vodim od samog početka poučavanja u školi, za njih su prilikom prijema u školsku zajednicu odnosno na takozvanoj priredbi Prvošolčkov dan (Dan učenika prvog razreda) odglumili moju autorsku priču Gozdni možic Fric išče snežno lilijo (Šumski čovječuljak Fric traži snježni ljiljan). Svake godine, u prazničnom prosincu, za učenike od prvog do petog razreda pripremila sam zimski obojenu priču koja je za učenike predstavljala obogaćujuću djelatnost s kojom im je bilo omogućeno duboko doživljavanje, poistovjećivanje s likovima iz bajki, razvijanje kreativnosti, nadogradnja svijeta mašte i razvijanje sposobnosti preciznog promatranja te sposobnosti oblikovanja uočljivih predstava. U godinama poučavanja zapisala sam brojne vlastite priče, kao što su Čudežni lokvanj (Čudesni lopoč), Kuharski mojster Rozi (Kuharski majstor Rozi), Čarovnica Vilma gre na prvi zmenek (Vještica Vilma ide na prvi spoj), isto tako dramatizirala sam i priredila dijela suvremenih stvaralaca, npr. priču Svetlane Makarovič – Sapramiška, slikovnice Zverjasec (Grubzon) i Zverjašček (Grubzonovo dijete) engleske pjesnikinje Julie Donaldson. Gledanjem priča svake godine, spomenuta generacija je zavoljela kazalište, rasla je i obogaćivala iskustva, prepuštala se čudesnom svijetu mašte te si pomagala razumjeti svijet u kojem žive.
Učenik glumac
Brojni učenici spomenute generacije su zadnju godinu druge trijade zamijenili ulogu gledatelja s ulogom glumca, jer su ušli u svijet kazališta školske kazališne skupine. Kao učenici šestog i sedmog razreda su za učenike nižih razreda odglumili priče i za njih su stvorili isto iskustvo kao što su ga sami doživjeli kao učenici prve trijade. Spomenuti učenici uživjeli su se u bajkoviti svijet i odglumili moju autorsko priču Skrivnostna skrinja (Tajanstvena škrinja) te obradu Rdeče kapice (Crvenkapice) u koju sam uključila elemente zavičaja, posebnosti i znamenitosti. U osmom i devetom razredu priče više nisu predstavljale izazov za učenike, stoga sam poslušala njihovu želju za izvedbom omladinske kazališne predstave koja je trajala jedan školski sat. Na pozornici su pred više od petsto učenika odglumili šaljivu dogodovštinu završnog školskog izleta koji se je poklopio s povijesnim događajem iz 1991. godine, kad je JNA izvršila vojni napad na Sloveniju. Samopouzdanje i kazališno stvaralaštvo spomenutih učenika premašili su naša zajednička očekivanja, stoga su u devetom razredu napravili još korak dalje. Samoinicijativno su uzeli stvari u svoje ruke i pod mojim mentorstvom osmislili potresnu kazališnu predstavu Nikoli več (Nikad više) s dubokom porukom suvremenom mladom čovjeku koji je okružen brojnim klopkama modernog doba, kao što su ovisnost o drogama, nasilje i raspad moralnih vrijednosti. Učenike – gledatelje druge trijade doslovce su potresli s realističnim sadržajem i uvjerljivom glumom. Njihov uspjeh i snažne poruke predstave još su dugo punili glave učenika i učitelja.
Još veći izazov
Pošto sam kod te generacije prepoznala uistinu izniman talent, planski sam odlučila da ću ih staviti pred još veći izazov gdje će se moći preko svog glumačkog talenta ponovno obratiti učenicima, a prije svega učiteljima o prihvaćanju i razumijevanju učenika sa specifičnim poteškoćama u učenju. S njima sam se prilikom poučavanja mnogo puta susrela i došla sam do spoznaje da je sa gledišta cjelovite skrbi na području poteškoća u učenju važno da škola obrati pažnju također na učenike s blažim oštećenjima vida, sluha, govornim teškoćama i/ili nedostacima motorike.
Sve to dovelo je do toga da sam napisala kazališni komad Učenec Jure, ujet v svoj svet (Učenik Jure, zarobljen u svoj svijet) s kojim sam željela postići da gledatelji dobiju uvid u ono što Jure, učenik sa specifičnim poteškoćama u učenju, uistinu doživljava tijekom jednog školskog dana. Prikaz realističkog Juretovog doživljavanja prilikom glasnog čitanja, računanja pred pločom, doživljavanja neuspjeha kod pismenog ocjenjivanja znanja, neprihvaćanja u skupini i za vrijeme odmora, crtanja prijatelja kojeg nema, mnogim je učiteljima postavio ogledalo da su se zamislili nad učinkovitošću svojih metoda poučavanja, a učenika gledatelja dotaknuo se je u toj mjeri da su počeli razumijevati ponašanje i osjećanje svojih vršnjaka odn. napravili su korak prema tomu. Učenika Jureta glumila su dvojica glumaca i to jedan je glumio Jureta, a drugi njegovu sjenu koja je predstavljala njegove misli, doživljavanje, osjećaje. Glumci nisu razočarali niti ovaj put. Njihova izvrsna gluma pokazala je za što su sve sposobni. Moja namjera, naš cilj bio je postignut: zadovoljstvo glumaca nakon završetka bilo je neizmjerno, predstavu su gledatelji jako dobro prihvatili, aktivno su se uključivali, stekli su nova znanja, a prije svega iskustvo da učenici sa specifičnim poteškoćama u učenju nisu posebni, drugačiji, čudni, nego samo zarobljeni u svoj svijet koji nije manje vrijedan.
Dragocjen kazališni dar i ponovna suradnja
Kad su učenici kazališne skupine završili osnovnoškolsko obrazovanje, s dragocjenim kazališnim darom nastavili su u srednjoj školi gdje su se uključili u učeničke ili čak lokalne amaterske kazališne skupine i tamo dalje njegovali ljubav prema kazalištu. Ništa ne može jače razveseliti učitelja ili mentora nego svjesnost o tome da je dodao kamenčić u živote učenika. Najveselija je činjenica da su ti isti učenici uvijek iznova spremni stupiti natrag u osnovnoškolske dane, sudjelovati na školskim priredbama, širiti kazališno oduševljenje među sadašnje učenike i s njima podijeliti stečeno znanje.
Tako se je kazališni krug spomenute generacije kao gledatelj – glumac – gledatelj/glumac zatvorio i kod učenika predstavlja zbroj nezamjenjivih elemenata koji se očituju u otkrivanju interesa učenika, njihovih i vlastitih pobuda, učenja samoga sebe i učenja s drugima, gradnja odnosa te usvajanje kompetencija koje sačinjavaju umjetnost života.
Tanja Kastelic
Osnovna škola Preserje pri Radomljah
Slovenija
