To su, idući od tla u vis, korijen, stabljika, listovi, pupovi, cvjetovi, plodovi. Korijen, osim što učvršćuje biljku, crpi vodu iz tla i u njoj otopljene mineralne tvair, hranjive za biljku. Te tvari kolaju kroz korijen i stabljiku sve do njezinih vršnih dijelova i ostalih organa koji se na stabljici nalaze – listova, pupova, cvjetova i plodova. U listovima npr. nastaju za život biljke važni spojevi. No ti su spojevi važni i za životinjske vrste i samog čovjeka. Zeleni listovi imaju najvažniju ulogu u biljci. Iz atmosfere koja nas okržuje, u listove kroz pore ulazi plinoviti ugljični dioksid (CO2) koji skupa s vodom i mineralnim tvarima Sunčevu energiju pretvara u ugljikohidrate, odnosno u organsku tvar. Taj se proces naziva fotosinteza i o njoj ovisi cijeli život na Zemlji.
Kako se od sjemenke razvije biljka?
Klijanje počinje kad kroz tvrdi omotač sjemenke prodre voda. Sjemenka bubri i iz nje izviruju korijen i stabljika. Kad sjemenka počne klijati, najprije se razvija mali korijen a zatim i stabljika. 
Mladica se hrani hranjivim tvarima koje su pohranjene u klicinim listićima. Kod nekih se biljaka, primjerice suncokreta, te hranjive tvari zajedno sa stabljikom podižu iznad zemlje, dobivaju zelenu boju i do pojave prvih listova se u njima odvija fotosinteza. Kod drugih, pak, biljaka hranjive tvari ostaju ispod zemlje.
Kako biljke proizvode hranu?
Biljke hranu proizvode fotosintezom. To je proces u kojem posredstvom sunčeve energije pretvaraju ugljik dioksid i vodu u šećere. Fotosinteza ovisi o zelenom pigmentu klorofilu koji hvata sunčevu svjetlosnu energiju. Klorofil se nalazi u malim tvorevinama, kloroplastima, koje su najbrojnije na gornjoj strani lista. Klorofil pretvara svjetlosnu energiju u kemijsku, te tako potiče fotosintezu. Biljka pretvara ugljik dioksid i vodu u šećere, koje tada prenosi do drugih tkiva i pohranjuje u obliku škroba.
Kako biljke dišu?
Biljke se kisikom koriste za razlaganje hranjivih šećera, pri čemu oslobađaju energiju i ugljik dioksid. Taj proces zovemo disanjem. Disanje je u osnovi proces suprotan fotosintezi. Biljka posredstvom kisika razlaže šećere dobivene fotosintezom na ugljik dioksid i vodu, a pritom oslobađa energiju potrebnu za druge aktivnosti, kao što su na primjer rast i razmnožavanje. Disanje se odvija u sitnim staničnim tjelešcima koje zovemo mitohondrijima. Oko 40 posto energije pohranjene u obliku šećera pretvara se u kemijsku energiju, a ostatak se oslobađa kao toplina.
Kako biljke uzimaju vodu?
Biljke vodu uzimaju iz tla. Skupljaju je nježnim korijenovim dlačicama i provode do drugih stanica. Korijenje ima dvojaku ulogu. Njime se biljka drži za tlo, te traži i upija neophodnu vodu. Nekoliko je različitih vrsta korijenovog sustava. Neki se vodoravno šire uz površinu, dok se drugi ukapaju duboko u tlo. 
Biljke vodu upijaju vrhovima najnježnijih korjenčića i korijenovim dlačicama (zasebne, duge stanice koje izrastaju iz površine korijena). Tada ona prelazi u unutrašnje korijenove stanice, te na kraju u ksilem. Ksilem je vrsta provodnog tkiva. Tvori zvjezdasto središte korijena, i služi za prijenos vode do stabljike.
Kako se hrane parazitske biljke?
Parazitske biljke ovise o domaćinu i njegovoj hrani. Budući da nemaju zelene listove, hranu ne mogu proizvesti fotosintezom, već je uzimaju iz tkiva drugih biljaka. Parazitske biljke su one koje žive na drugim biljkama, a da one od njih nemaju koristi. U nekim slučajevima mogu čak naškoditi domaćinima. Viline kose su jedna od najvećih skupina nametničkih biljaka. Imaju duge, crvene ili žute stabljike koje se ovijaju oko domaćina i malene Ijušturaste listiće. Većina ih živi na malim biljkama, primjerice koprivama, ali neke nalazimo i na velikom drveću. Male biljčice se brzo omotaju oko domaćina te svojim crpkama brzo prodiru.
