prodaja@stozacibrid.com hr@hardtechnique.com vjeko.kovacicek@coolintunit.com info@tehnikhard.net mail@coolintunit.com webmaster@stozacibrid.com admin@hardtechnique.com tehnikhard.net web.stozacibrid.com www.coolintunit.com

Život slonova

Oni su inteligentni, druželjubivi, emotivni, simpatični i zaigrani. Oni su danas najveći kopneni živući sisavci. Zbog svoje veličine i specifičnog izgleda (velikih ušiju i surle) jedna su od prvih životinja koju zapamti i zavoli gotovo svako dijete.

O njima je snimljeno mnogo igranih i animiranih filmova, napisano puno slikovnica i knjiga. Oni su čudo prirode. No postoji veliki problem; već desetljećima im prijeti izumiranje.

Evo nekoliko interesantnih i zanimljivih činjenica o ovoj doista specifičnoj i spomena vrijednoj životinji.

Slonovi su sisavci iz porodice Elephantidae, reda Proboscidea (surlaša). Dijelimo ih na afričke i azijske slonove s nekoliko podvrsta. Slonovi su danas jedina živuća porodica iz reda surlaša. Zanimljivo je napomenuti da su druge davno izumrle vrste iz ovog reda bili mamuti i mastodonti.

Afrički slon je najveća vrsta slona a odrasli mužjak može biti visine do četiri metra i težak do sedam tona. Prepoznatljiv je po velikim ušima, surli i dugim kljovama.

Svojim velikim ušima (koje oblikom podsjećaju na afrički kontinent, a svako teži i do osamdeset i pet kilograma) odlično čuje sve što se događa u njegovoj okolini. Osim za sluh, uši mu služe i za snižavanje temperature tijela. Naime, kao što i sami znamo u Africi je uvijek vruće, pa se slon ponekad hladi i snižava tjelesnu temperaturu tijela tako da jako zamahuje ušima (koje mu u tom slučaju služe kao svojevrsni ventilatori). Za vrijeme kiša ili jakog vjetra, slon radi suprotno; uši privije uz glavu kako bi održavao temperaturu tijela stabilnom.

Surla slona može biti duga i više od dva metra te teška oko petnaest kilograma. To debelo i dugačko rilo služi mu za disanje, uzimanje vode (surlom slon može usisati i do 12 litara vode koju potom sipa u usta i pije), te kao pomoćna ruka kojom dohvaća hranu ili predmete iz svoje okoline. Surla slonu služi i prilikom kupanja ili bacanja blata na kožu (čime se štiti od jakih sunčevih UV zraka).

Neke će možda začuditi činjenica da slonovi obožavaju plivati i roniti. U dubokoj vodi, surla im služi poput podvodne disalice. Još jedna od zanimljivosti jest i građa surle; nastala je kao produženje nosa i gornje usne, ne posjeduje kosti, ali zato je građena od velikog broja mišića. Neki znanstvenici smatraju da je slonova surla građena od preko pedeset tisuća mišića. Velik broj mirisnih pupova smještenih u surli omogućuje slonu da određene stvari može namirisati na udaljenosti od nevjerojatnih deset kilometara.

Kljove u slona su zapravo evolucijski nastale iz gornjih sjekutića. Rastu cijelog života, a slonu služe za pomicanje predmeta, kopanje zemlje u potrazi za hranjivim korijenjem i mineralnim solima ili prilikom borbe s neprijateljima. Kod afričkog slona kljove imaju i muške i ženske jedinke, dok u azijskog slona kljove posjeduju samo mužjaci.

Još jedna od razlika u građi tijela između afričkog i azijskog slona jest položaj leđa; u afričkog su slona ona konkavna, dok su kod azijskog slona ravna ili blago konveksna.

Afrički slonAfrički slon živi u krdima. Naseljava različita staništa kao što su šume, savane i močvare (danas naseljava trideset i sedam afričkih zemalja). Krdo se sastoji od odraslih ženki (majki, kćeri, tetaka) i njihovih mladunaca. Predvodnik krda je najčešće najstarija ženka. Odrasli mužjaci žive sami.

Azijski slon je građom manji od afričkog slona. ima tamniju boju kože, manje uši i zakrivljenije kljove od svog afričkog srodnika. Naseljava šumska područja jugoistočnog dijela Azije. Za razliku od afričkog slona, ova vrsta živi u obiteljskim skupinama koje se nazivaju klanovi. U Azijskoj kulturi smatra se svetom životinjom. Mnogi ga nazivaju Indijskim slonom.

Načinom ishrane slon je biljojed. U potrazi za hranom dnevno prelazi velike udaljenosti. Veći dio dana provede upravo u potrazi za hranom, preko desetak sati. Dnevno može pojesti i do dvjesto kilograma hrane koja uključuje lišće grana, grmlje, travke, voće i korjenasto bilje. Prehrana mu je sezonska a ovisi i o podneblju u kojem živi. Velika poslastica u prehrani slona je banana.

Slon je izrazito društvena životinja. Kroz povijest je bio jako vezan za čovjeka. Ljudi su slonove koristili u razne svrhe poput radne snage, za transport, u društvenim i kulturnim ritualima ili kao životinju u cirkusu. U njihovom životu dominira matrijarhat što bi značilo da je glavna i najstarija ženka vođa obitelji.

Što se tiče razmnožavanja, u pravilu najjači i najhrabriji mužjak prvi dobiva pravo parenja sa svim spolno zrelim ženkama u krdu. Odrasle jedinke se počinju pariti tek s navršenih dvanaest godina, iako su i prije toga spolne zrele. Do tada je uloga mladih slonova briga o bebama i najslabijim članovima zajednice. Graviditet u slona traje izrazito dugo, gotovo dvije godine. Mladunče se naziva teletom a kad se oteli teško je preko sto kilograma. Na noge staje već za par sati.

Još nekoliko zanimljivosti vezanih za slonove:

S obzirom na stupasto građene noge i specifičnu građu koljena (jedini sisavac koji ima koljena i na prednjim i zadnjim nogama) i stopala, slon ne može poskočiti, kaskati, galopirati ili trčati. Znači, slon se u svom kretanju koristi samo laganim i sporim hodom (šetnjom), ili ubrzanim hodom.

Slon je sisavac koji u prosjeku spava najmanje. Znanstvene studije su dokazale da slon može danima biti budan. U prosjeku spava svega dva do tri sata.

Slon ima nevjerojatno pamćenje. Može se sjetiti iskustava, mjesta i ljudi koje je sreo tokom svog života. Smatra se da slon može zapamtiti lica ljudi koje je sreo, gdje ih je sreo te kakvo je iskustvo proživio s njima. Odlično pamćenje pomaže mu kako bi u budućnosti znao kako reagirati u određenim situacijama, kome može vjerovati i koga treba izbjegavati.

Mislili ste da samo mačke predu? To nije točno, predu i slonovi ali za razliku od mačaka koje predenjem iskazuju osjećaj izrazite ugode, slon prede kako bi komunicirao s ostalim članovima krda. Za komunikaciju slonovi koriste gotovo pet stotina zvukovnih signala. Slonovi komuniciraju unutar stada ali i s kilometrima udaljenim drugim stadima, i to lupanjem nogama i ispuštanjem zvukova koji su preniski, da bi ih čulo ljudsko uho. Oni imaju svoj jezik, ali i dijalekte unutar njega. Neke studije pokazuju da svaka jedinka unutar krda ima svoje ime.

Azijski slonMozak slona je težak pet kilograma, najteži od svih kopnenih životinja. Slon se smatra izrazito pametnom i inteligentnom životinjom širokog spektra ponašanja koji uključuje emocije povezene s tugom, igrom, stvaranjem muzike, umjetnošću. Slon je samosvjesna životinja.

Slon je izrazito društvena i emotivna životinja. Članovi krda danima oplakuju uginulog člana, a smatra se da zajedno često posjećuju mjesto na kojem je neki od članova uginuo. Cijelo krdo brine za jedinku koja je ozlijeđena ili bolesna.

Slon je dugovječna životinja. U prirodi živi i do sedamdeset godina. Zbog svoje veličine nema prirodnih neprijatelja. Mladi slonići mogu postati žrtve gladnih lavova ili nekih drugih predatora.

Već godinama je za slona čovjek najveći neprijatelj. Zbog velike potražnje i interesa za slonovačom ili kljovama slona, lovokradice već desetljećima ubijaju afričke slonove. U jednom trenutku se broj slonova toliko smanjio da su sada afrički slonovi zaštićeni i proglašeni ugroženom vrstom. Međunarodna organizacija za zaštitu životinja IUCN je dvije podvrste slonova, afričkog šumskog i afričkog stepskog slona uvrstila na svoju Crvenu listu strogo zaštićenih životinja.

Ove podvrste se osim po obitavanju u različitim staništima razlikuju po veličini i boji kljova te po obliku i veličini ušiju i lubanje. Afrički šumski slon je proglašen kritično ugroženom vrstom i prijeti mu izumiranje.

Osim krivolova i lovokradica, promjene klimatskih uvjeta i prirodnih ekosustava, smanjena količina izvora hrane i vode, pošumljavanje prirodnih staništa samo su neki od razloga što je danas slon jedna od najugroženijih životinjskih vrsta na svijetu.

 

Autor teksta:

Autor teksta: Marko Tomašek, dr. vet. med.

 

Izvori: