Prema neslužbenim podacima, danas u Jadranu živi i razmnožava se između sedam i osam tisuća životinjskih i biljnih vrsta (prema rezultatima posljednjih istraživanja broj živućih organizama mogao bi doseći brojku od čak 12 000 vrsta). Danas u Jadranu živi više od 300 vrsta riba, velik broj rakova i bodljikaša, više od 800 vrsta puževa, nešto manje od 300 vrsta školjkaša i mnogo drugih jednostavnijih morskih organizama.
Danas su životinje svih mora svijeta, pa tako i Jadranskog, sve ugroženije. Svakodnevna onečišćenja mora otpadnim vodama, naftom i teškim metalima, uništavanjem prirodnih područja, neracionalnim iskorištavanjem živih resursa, odlaganjem otpada te umjetnim uzgojem morskih organizama dovela su do izumiranja velikog broja morskih životinjskih vrsta. Zakonom o zaštiti prirode u Hrvatskoj strogo su zaštićeni svi morski sisavci, morske kornjače, školjkaš plemenita periska te neke vrste puževa.
U ovom tekstu iz serijala životinja koje nastanjuju Jadransko more, pobliže ću predstaviti tri životinjske vrste, a to su gof (riba), hlap (predstavnik porodice rakova), te uhatog klobuka (meduzu).
GOF (Seriola dumerili)
Gof je riba iz porodice Carangidae. Spada u ribe grabljivice, snažnog, brzog i velikog, izduženog oblika tijela, koje je bočno blago spljošteno. Boja tijela gofa je srebrna, osim trbuha koji je bijele boje. Površina tijela je prekrivena sitnim ljuskicama koje se u vodi prelijevaju u različite nijanse spektra duginih boja. 
Gof na bokovima ima naglašenu bočnu crtu, dok mu se s leđa prema očima pruža smeđe narančasta crta. Prednji dio leđne i podrepne peraje je karakteristično uzdignut.
Dužina tijela odrasle jedinke u oceanima i toplijim morima svijeta iznosi do gotovo dva metra, težine tijela oko 80 kilograma. Gof ima karakteristično građena, uvijek otvorena usta. U ustima nema zube već hrapave nazubljene čeljusti kojima agresivno hvata plijen (hrani se manjim ribama, glavonošcima i rakovima). Gof koji nastanjuje Jadransko more znatno je manji od onih oceanskih, težine tijela do 50 kilograma. Može ga se naći duž cijele obale Jadrana, s time da je u sjevernim dijelova rjeđi.
Živi na dubini od pet do tristo pedeset metara (zimi živi u dubljim područjima, dok se u proljeće penje prema površini vode). Odrasle jedinke žive samački ili u manjim skupinama od po nekoliko riba. Gof je riba koja se mrijesti sredinom proljeća.
Mlade ribice (gof je riba koja spolno sazrije tek u dobi od tri godine) kod nas su poznate pod nazivima feluni ili žuteji (naziv su dobili zbog žučkaste obojanosti tijela).
Uz gofa se veže jedno pitanje koje već desetljećima drži podijeljene ribare, kuhare i gurmane; da li je riječ o bijeloj ili plavoj ribi (bijela riba ima niski udio masti jer mast pohranjuje u jetru i trbušnoj šupljini, dok plava riba mast pohranjuje u masne stanice po cijelom tijelu). Danas je gof vrlo česta i popularna riba u prehrani (u prošlosti je bio znak prestiža; gofa su si mogli priuštiti samo bogati i slavni).
HLAP (Homarus gammarus)
Hlap je morski člankonožac, rak iz porodice Nephropidae. U Jadranskom moru živi oko 1500 vrsta rakova. Većina od njih je sitne građe (manje vrste rakova žive na dnu mora skrivajući se između kamenja i ukopavanjem u pijesak, dok se neki lijepe za morske stijene). Većih rakova ima oko 200 vrsta, imaju vrlo ukusno meso (bogato proteinima i ugljikohidratima), te je potražnja za njima izrazito velika.
Zbog intenzivnog lova u svrhu komercijalnog iskorištavanja te uništavanja njihovih prirodnih staništa, prema zakonima Republike Hrvatske rakovi spadaju u zaštićene vrste životinja. Za pojedine vrste rakova (kao što su jastog, kuka, hlap) ribolov je dopušten samo profesionalnim ribarima i to u određenom razdoblju godine, dok je ribolov na neke rakove trajno zabranjen.
Hlap (kod nas poznat pod nazivima lap, humer, rarog, njakar) je najveći rak koji živi na području Jadranskog mora. Dužina tijela odrasle jedinke je oko 60 centimetara, a težine i do preko šest kilograma. 
Crne je boje tijela, prošaran velikim plavim mrljama. S donje strane tijela je žućkaste boje. Kao i svi rakovi, hlap ima čvrst hitinski oklop.
Duguljastog je oblika, s lepezastim repom. Na prvom paru nogu ima velika kliješta koja se razlikuju po obliku i funkciji. Lijeva su zaobljenija i veća, te služe za drobljene hrane, dok su desna manja i oštrija te služe za trganje hrane. Hrani se drugim manjim vrstama rakova i školjkaša te ribama. No, najveći dio hrane koju pojede je strvina (uginule životinje).
Hlap obitava na dubini mora od oko pedeset metara, u skrovištu koje iskopa ispod većeg kamenja. Iz skrovišta izlazi noću, u potragu za plijenom ili strvinom. Svoj teritorij agresivno brani od drugih rakova. Krajem ljeta, mužjaci napuštaju svoja skrovišta i odlaze u potragu za ženkama (koje se prije parenja presvlače, odnosno odbacuju stari oklop). Nakon parenja, ženke oko devet mjeseci na nogama nose oplođena jajašca (iz kojih izlaze ličinke koje odlaze na površinu mora i hrane se planktonom). Spolno je zreo tek nakon tri godine starosti.
Hlapa se može naći na području cijelog Jadrana, no nešto je češći u sjevernom dijelu gdje mu više odgovara konfiguracija morskog dna (više kamenih i stijenama prekrivenih područja). Izrazito je dugovječna životinja, živi preko pedeset godina.
UHATI KLOBUK (Aurelia aurita)
Uhati klobuk je najčešća meduza Jadranskog mora. Ova životinja spada u slobodno plivajuće žarnjake koji imaju zrakasto simetrično tijelo oblika klobuka, kišobrana ili zvona. Meduza je spolni oblik nespolnih polipa koji ne plivaju već su pričvršćeni za morsko dno. Tijelo meduze je građeno od specifične želatinozne tvari s velikim postotkom vode (do čak 99 posto).
Na rubovima klobuka smješten je manji ili veći broj lovki (uhati klobuk ima 16 glavnih velikih lovki i mnoštvo manjih) između kojih su smješteni osjetni organi za ravnotežu i svjetlo.
Klobuk ima razvijen sustav mišića koji sudjeluje u istiskivanju vode kroz tijelo te na taj način omogućuje plivanje životinje. Usni otvor meduze smješten je s donje strane klobuka. Ima slabo razvijen živčani sustav. Specifičnost u građi i najlakši način razlike uhatog klobuka od drugih vrsta meduza jesu četiri spolne žlijezde oblika potkove koje su smještene na gornjoj strani klobuka. Ova vrsta meduze je prozirna, promjera oko 20 centimetara.
Hrani se manjim mekušcima, meduzama i planktonom koje hvata lovkama u kojima se nalaze žarne stanice (to su specifične kapsule koje se aktiviraju kod mehaničkog ili kemijskog podražaja ispuštajući neurotoksin koji paralizira plijen). Njena mogućnost plivanja je ograničena (većinom je nošena morskom strujom). U proljetnim mjesecima moguće je vidjeti velik broj meduza koje plivaju uz samu obalu mora. Nije opasna za čovjeka.
Ukoliko vas prilikom kupanja u moru opeče neka od opasnijih vrsta meduza treba opečenu površinu tijela isprati morskom vodom i na taj način ukloniti meduzine lovke.
Na mjestu kontakta dolazi do kontaktne urtikarije ili kontaktnog dermatitisa koji se očituje u crvenilu kože, svrbežu i stvaranju mjehurića. Može doći do pojave mučnine, povraćanja i glavobolje. Na opečeno mjesto potrebno je staviti led, hladne alkoholne obloge, masti koje sadrže antihistaminike i kortikosteroide. U težim slučajevima potrebno je potražiti liječničku pomoć.
Autor teksta:
Izvori:
