Od životinjskog svijeta u Jadranu obitava preko tristo vrsta riba, osamsto vrsta puževa, oko dvjesto pedeset vrsta školjkaša te velik broj rakova i bodljikaša.
Današnji ekosustav posljedica je geografskih, geoloških, klimatskih i bioloških čimbenika koji su kroz tisuće godina utjecali na stvaranje današnjeg Jadranskog mora. Obala Jadranskog mora ukupne je dužine od četiri tisuće i pedeset kilometara, s ukupno tisuću dvjesto četrdeset i šest otoka, otočića i hridi. Obala Jadranskog mora jedna je od razvedenijih obala u Europi.
Ekološki čimbenici koji utječu na količinu i raznolikost životinjskog i biljnog svijeta u Jadranu su temperatura mora, salinitet (stupanj slanosti), količina dnevne svjetlosti, koncentracija hranjivih tvari, raspodjela morskih struja i mnogi drugi. Jadransko more se ubraja u niskoproduktivna (oligotrofna) područja, a najveća produktivnost zabilježena je u područjima riječnih ušća i zaljeva gdje se zbog unosa anorganskih i organskih hranjivih tvari pojavljuju veće koncentracije fitoplanktona i zooplanktona.
Upravo zbog toga, mnogi zaljevi pružaju povoljne uvjete za preživljavanje razvojnih stadija riba, školjkaša i drugih organizama. Jadransko more se ubraja u plitka mora s najvećom dubinom od tisuću tristo trideset metara.
U ovom tekstu pobliže ću opisati tri stanovnika Jadranskog mora, a to su morski konjic, kvrgavi volak i crvena zvjezdača.
DUGOKLJUNI MORSKI KONJIC (Hippocampus ramulosus)
Dugokljuni morski konjic pripada porodici riba koštunjača. Svojom atipičnom građom tijela za ribu, a i ponašanjem, smatra ga se vrlo atraktivnim i zanimljivim stanovnikom morskih dubina. Dužina tijela odrasle jedinke iznosi oko petnaestak centimetara. Tijelo je bočno spljošteno. Glava je građena na način da je savinuta prema trbuhu, s karakterističnim dugačkim kljunom na čijem kraju su smještena malena usta. I rep je savijen prema unutra i prema trbuhu, što mu daje karakterističan položaj i građu tijela (repom se prihvaća za izbočine na morskom dnu i alge).
Oči pomiče neovisno jedno o drugome. Boja tijela variva od žute, crvene, smeđe pa do crne sa sitnim plavkastim točkicama. Ovisno o okolini u kojoj se nalazi, morski konjic ima mogućnost djelomičnog mijenjanja boje tijela (ponekada promjena boje tijela ukazuje i na naglu promjenu raspoloženja životinje).
Po tijelu ima brojne kožne izrasline tzv. kožaste pločice i prstenove. Ima razvijenu trbušnu i leđnu peraju. Hrani se sitnim račićima (veslonošcima), ličinkama riba i sitnim organizmima koje jednostavno usiše. Hranu uzima neprekidno jer nema karakterističan želudac u kojem bi se hrana zadržavala. Živi na dubini od tri do dvanaest metara, na mjestima bogatim morskim biljem i algama.
Najzanimljivija stvar vezana za morskog konjica je muško roditeljstvo, tj. mužjak je taj koji porađa mlade. Naime, u vrijeme razmnožavanja (od travnja do listopada), ženka polaže preko petsto jajašaca u mužjakovu „torbicu“ tj. trbušnu vrećicu. Nakon tri tjedna iz torbice izlaze mladunci veličine oko petnaest centimetara koji su građom tijela vrlo slični odraslim jedinkama. Tako sitni, lagan su plijen mnogih morskih predatora, pa od velikog broja mladunaca svega par njih preživi.
Kod nas je poznat još i pod nazivima morski konjić, konjic, konj, kobilica, peteh, božjak i neki drugi. U Jadranu živi još jedna vrsta morskog konjica a to je kratkokljuni morski konjic. Obje vrste su zaštićene Konvencijom o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa, te Konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka. U Hrvatskoj su zaštićeni Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim.
KVRGAVI VOLAK (Phyllonotus trunculus)
Kvrgavi volak spada u tzv. „ljubičaste puževe“, a poznat je još pod nazivima krava, kravica, koza, rogač, spuž, pisturela, vrpalj.
Kućica je čvrste i debele građe, pomalo robusnog izgleda. Površina je spiralnog oblika s izraženim navojima i kanalom. Po navojima ima pravilno raspoređene kvrge i tupe izrasline. Površina je vrlo često prekrivena algama, naslagama mulja i drugih sitnih organizama. Odrasli puževi dužine su oko desetak centimetara i težine oko pedeset grama.
Volak obitava u cijelom Jadranu, kombinirajući i muljevita i pjeskovita dna, a najbrojnije kolonije prisutne su u velikim pomorskim lukama u kojima ima mnogo organskog otpada (najviše volaka obitava u Istri, Velebitskom kanalu, na zadarskom i splitskom području).
Ovaj puž je izrazito agresivan i proždrljiv te napada sve što može uhvatiti. Za jednog puža, izrazito je brza i pokretna životinja. Hrani se svim vrstama drugih puževa i školjkama (ima mogućnost bušenja rupa na kućicama svoga plijena pomoću sitnih zubića koje nazivamo radule) , kao i strvinama i organskim otpadom. Kad na dno mora padne uginula riba, u vrlo će kratkom vremenu biti prekrivena stotinama volaka koji se njome hrane.
Kvrgavi volak se mrijesti u proljeće kad se na jednom mjestu nađe više desetaka puževa koji prilikom parenja formiraju loptaste nakupine jajašaca (koji izgledom podsjećaju na žućkaste spužve).
Volak se lovi tijekom čitave godine. Ribari ga najčešće ulove uz pomoć mreža stajačica, pomoću pokretnih mreža, lovom na dah ili uz pomoć mrežne vreće (u koju se stavi strvina na koju se volci lijepe).
Meso volka je jestivo, no nije visoke kvalitete pa se rijetko koristi u prehrani. Danas se volak najčešće koristi kao mamac za lov riba, njegove se kućice često koriste u izradi ukrasa, ogrlica i narukvica. Postoji još jedna povijesna zanimljivost vezana za volka a ta je da su još stari Feničani koristili izlučevine volakovih žlijezda za proizvodnju grimizne boje.
Sam proces dobivanja boje bio je dug i naporan, no feničanski grimiz bio je jako skup i cijenjen proizvod. U Dalmaciji se u prošlosti volakova kućica koristila kao posuda za svjetiljku uljanicu. U kućicu se stavljalo ulje, a kroz kanal se provlačio fitilj.
CRVENA ZVJEZDAČA (Echinaster sepositus)
Crvena zvjezdača jedan je od zanimljivijih morskih organizama, a pripada koljenu bodljikaša. Kako joj i samo ime govori, ova je životinja zvjezdastog oblika s pet krakova (u nekim slučajevima može ih imati šest ili sedam). Krakovi su najširi na središnjem dijelu tijela koje se naziva centralna ploča (a prema vrhovima se sužavaju). S donje strane krakova smještene su ambulakralne nožice pomoću kojih se zvjezdača drži za morsko dno.
Na vrhu svakog kraka smješteno je neparno ticalo koje ima funkciju osjetila za vid. Boja tijela joj varira u različitim nijansama crvene, od jarko crvene pa do narančaste. Površina zvjezdače je nepravilnog oblika i naborana poput narančine kore, a na njoj su smještene pokretne i nepokretne bodlje, štipaljke i male izbočine (papule) pomoću kojih zvjezdača diše.
Crvena zvjezdača čest je stanovnik Jadranskog mora. Živi na morskom dnu obalnih područja. Sporo se kreće, a za kretanje koristi pogonski mehanizam hidrauličnog tipa. Voda ulazi u tijelo zvjezdače, a mišići vodu istiskuju do sitnih nožica s donje strane krakova, pa se zvjezdača pokreće odgurivanjem stotine sitnih nožica kada se one napune vodom.
Grabežljivac je i hrani se sitnim organizmima koje proguta ustima smještenim na donjoj strani tijela. Veće životinje, poput ježinaca i školjkaša, zvjezdača proguta na način da kroz usni otvor izbaci probavilo (želudac) te svoj plijen zalije probavnim enzimima, a onda ga proguta.
Zvjezdača ima veliku sposobnost regeneracije, što znači da može obnoviti oštećene dijelove tijela (iz jednog neoštećenog kraka mogu ponovno narasti ostali krakovi).
Osim crvene zvjezdače, u Jadranskom moru živi dvadesetak drugih vrsta zvjezdača. Prema nekim znanstvenicima, sve se zvjezdače mogu podijeliti u tri skupine: krhke morske zvjezdače (tanki krakovi im se lome kada se nađu u opasnosti), peraste morske zvjezdače (krakovi podsjećaju na pera kada njima mašu), te obične morske zvjezdače.
Autor teksta:
Izvori:
